Page 73 - STAV 74 04.08.2016

skorašnjih ratnih dana, kao i sjećanja i u nestajanju) ometaju doduše katkad pri- Poput pravog romantika, Tucaković
ehoslika na porodične uspomene dragih rodno, sugestivno razvijanje organskog, je zastupao ideju o slobodi pjesnikove
i prisnih likova, negdje duboko u sebi istinskog zbivanja, ali sve se one gube is- ličnosti i gotovo božanskoj moći njegove
osjetio da je u svemu tome najbitnije i poređene s pozitivnim osobinama Tucako- imaginacije. On ističe pjesnikovu težnju
najsudbonosnije ono što se događa u naj- vićeva narativa, u kojem se osjećaju živo da dosegne idealnu ljepotu koju poku-
dubljim slojevima duše tih istih junaka. povezani djelići, u kojem snažno otkuca- šava lučiti od istine i morala. Za Sabriju
Taj isti svijet počeo ga je, poput nekog vaju svi drhtaji, nade, strepnje, strahovi, su idealna ljepota istina i moral, ljudsko
magneta, sve više privlačiti, osobito u pr- sve težnje i napori cjeline. poštenje, vjerski postulati i Božija načela.
voj zbirci priča Župom pijevci ne pjevaju. Sabrija Tucaković znao je neobično Poezija je plod pjesnikova “divljeg napo-
Prvo je opisivao ono što je u tom svijetu na vjerno izraziti sav onaj preobražaj koji ra” da izrazi tu idealnu ljepotu, a pritom
površini: tehniku fizičkog rada, zvukove, nastaje u čovjeku rađanjem snažne svije- mu je dopušteno da potpuno zanemari
kretnje i figure sudionika tih zbivanja, a sti o društvu i o životu i smrti, preokret one oblike života oko sebe koje većina
onda je počeo zalaziti u suštinu tog živ- koji nastaje u pojedincu kad ovaj pristu- ljudi prepoznaje kao “stvarnost”. On briše
ljenja, odnosno njegovog stila, uočavati pi požrtvovanoj odlučnoj borbi za do- granice između stvarnosti i iluzije, izme-
smisao odnosa koji postoji između prota- bro cjeline. To su i pojave prvog revolta đu sna i jave i otvara vrata iracionalnog,
gonista priča i ostalih društvenih slojeva. u gomili onoga koji je još uperen protiv podsvjesnog i vizionarskog. S takvim kraj-
I u takvom se Tucakovićevom djelu sve pojedinih ličnosti na protivničkoj strani. nje romantičnim stavovima sukobljava se
jasnije ocrtavaju ta dva suprotna svijeta Sabrijino pomalo neočekivano naglašava-
sa svojim sve određenijim pogledima i SPOJ KRAJNJE SLOBODE nje važnosti hladno promišljenog, strogo
psihologijom i sa sve odlučnijim stavom MAŠTE S HLADNOM LOGIKOM kontroliranog stvaralačkog postupka. U
jednoga naprema drugog. Tucakovićeve priče u izboru svrstane njegovoj se teoriji krajnja sloboda mašte
Tucakovićeve priče imaju svoju apso- su prema umjetničkim obilježjima: či- spaja s hladnom logikom, a priča se ne
lutnu vrijednost. To je gotovo prvi uspjeli sta komika, avanturizam, socijalni i rat- smatra plodom časovita nadahnuća nego
pokušaj kod nas, u bošnjačkoj književno- ni tragizam, groteska i karakteri. Među mukotrpnog i smišljenog rada.
sti, čija joj je karika upravo i nedostajala, najuspjelijim su pripovijetkama Odlazak, Mnoge teme i gotovo sav dekor Sa-
a koju je ovaj autor filigranski dodao bi- Srna, Miris pečene jabuke, Usamljeni bor, brijinih priča proizlaze iz konvencija ro-
sernoj književnoj ogrlici, da se za pred- Ferman, Susret, dok ih uz estetske vrijed- mantične književnosti, naročito u njenoj
met u većem ciklusu uzmu one pozitivne nosti slijede Most spasa, Povratak, Pola “gotičkoj struji”. Gotička je književnost
sile društvene, psihološke i etičke, koje su čovjeka, Preko rijeke, Cigareta, Krevet, Na koristila interese romantičara za sred-
glavni nosioci daljeg razvoja i perspektive dženazi, Čovjek i rijeka. nji vijek, folklor i egzotične ugođaje.
jednog naroda. Tucaković maestralno uspi- Tucakovićeva je umjetnost pričanja Strah i jeza, užas i smrt, melanholija i
jeva, i to često, da glavnim junakom onih sva razapeta između krajnosti: s jedne ludilo. Tucaković je “prihvatio” takvu
svakodnevnih socijalnih i egzistencijalnih strane muzika nebeskih sfera, astralna konvenciju jer je odgovarala njegovom
zbivanja, koje je izneseno u njegovoj priči, glazba, a s druge gmizavi oblik zakrvav- temperamentu.
učini ne pojedince nego ljudske zajednice: ljenih čeljusti koji proždire ljude. Tucakovićeve teme potekle su i iz
radnike, seljake, skupine gladnih, promr- Tucaković je bio poznatiji kao novi- njegova osobna iskustva. Cijeli niz bio-
zlih i slabo naoružanih boraca, ali visokog nar nego kao pisac. Ostavio je za sobom grafskih i psihoanalitičkih kritičkih pri-
morala i patriotskih ideala. Istina, u tom golem broj prikaza, feljtona i članaka. stupa posvećeno je vezi između njegove
njegovom iznošenju tih i takvih sudbina Književnu karijeru započeo je kao pje- vrlo složene i neobične ličnosti (između
ima još katkad neke romantičarske naiv- snik. Poezija bi do kraja bila njegov ideal ostalog i čovjek sa snažnom emisijom
nosti, pokoja od njegovih scena zna se još da ga govorna epičnost nije navela da piše bioenergije kojom je bezbroj ljudi izli-
izjaloviti u fantastičnost, katkad postaje prozu. Niko bolju i muzikalniju prozu, ječio i zaliječio) i opsjednutog, ukletog
razvijanje događaja usiljeno, odviše neo- na lirski način, nije bolje i efektnije ra- svijeta njegovih priča.
bično i tako nedovoljno uvjerljivo, a po- dio od pjesnika (Rilke, Puškin, Crnjan- U nastojanju da proniknem tajnu Sa-
stupci gdjekoje od njegovih ličnosti nisu ski, Edgar Alan Po, Skender Kulenović, brijinog junaka i njegova svijeta, nastojao
dovoljno obrazloženi; drugi put, opet, koji a evo sad i Tucaković bez simplificiranih sam u njemu otkriti nove moralne, filo-
lik progovorit će riječima kakvog lirski ras- usporedbi i analogija). Svoje zrele godi- zofske, psihološke i simboličke dimenzi-
položenog intelektualca. Sve te manje ili ne, dakle, Tucaković je posvetio pisanju je. Po njima je njegov junak predstavnik
više znatne omaške Tucakovićevog prika- proze. U izgledu je dovršetak dvaju vrlo i žrtva svijeta moralne anarhije iz koje
zivanja (koje se u njegovom djelu sve više zanimljivih romanesknih štiva. su izbrisani zakoni ljudske zajednice.
On je, također, biće koje teži za idealnim
jedinstvom, a tragično je razdvojeno na
U Tucakovićevim djelima nema više ni traga onoj tijelo, razum i dušu.
Tucakovićev jezik često je preopte-
umjetnikovoj isključivoj okupiranosti samim sobom, samo rećen retorikom i prenatrpan pridjevi-
svojima i beznačajnim zgodama i raspoloženjima, što je ma u želji da djeluje učeno i profinjeno,
često jedini predmet pjesničke obrade onih pisaca koji se pa zato on katkad djeluje provincijalno.
Mnoge se slike i prizori ipak čudnovato
nalaze u sitničavoj i bezvrijednoj malograđanskoj sredini usijecaju u pamćenje. Te pjesničke sli-
bezličnih konformista i poltrona kao u nekom zatvorenom ke mogu upućivati na niz značenja, ma
krugu u kojem se umjetniku njegovo “Ja” pričinja gotovo kako nejasna, proturječna ili ograničena
ta značenja bila, ali one ujedno, poput
jedino vrijednom sujetom umjetničkog uobličavanja pravih simbola, postoje i traju same po
sebi i žive vlastitim, nikad do kraja ra-
zjašnjenim životom. n

STAV 4/8/2016 73