Page 74 - STAV 74 04.08.2016
P. 74

SJEĆANJA


         Crtežom i tekstom protiv zaborava (13)

         U SARAJEVU SI






         ONO ŠTO O TEBI






         MISLE VRATNIČANI







                                            Kao došljo, zavolio sam Vratničane, pa i Bistričane, zbog njihove

                                            jednostavnosti življenja, malih ljudskih želja, mehkoće, razgovora
                                            bez teških tema i dilema, smisla za humor, šuškavog govora,
          Piše i crta: Hasan FAZLIĆ
                                            pravljenja viceva na vlastiti račun i svih njihovih adeta i običaja.
                                            Polahko i bez hile završio sam njihovu školu, uspješno položio

                                            sve ispite i dobio dozvolu da se s njima mogu ravnopravno družiti


                ačeta zubom vremena i ljudskom   živjelo se, akšamlučilo, sijelilo, sevdisa-  radnje i dućane i polahko s njihovim
                nemarnošću, pokrivena šindrom,   lo, ašikovalo, ženilo i udavalo, radovalo   vlasnicima, zanatlijama, prodavačima,
                ćerpičima, limovima i svom mo-  i umiralo. Vratničani su slabo čitali jer   aščijama, buregdžijama i ćevabdžijama,
         Ngućom krpažom, Baščaršija mi je   su sve znali, nisu mnogo ni gledali jer su   stjecao poznanstva i prijateljstva. Potom
          tada ličila na staru napuštenu baraku o   već sve vidjeli, nisu slušali jer su sve već   sam se, opet polahko, s Vratničanima po-
          kojoj niko ne brine. U takvom su ambi-  čuli. Putovali su od svojih kuća dolje do   čeo penjati uz strme sokake do njihovih
          jentu radile prodavnice svakojake šare-  radnji na Baščaršiji. Živjeli u svom svi-  avlija i kuća.
          ne i egzotične robe, zlatare, ćevabdžini-  jetu, bez želje da ga oni ili bilo ko drugi   Kao došljo, zavolio sam Vratničane, pa
          ce, aščinice, buregdžinice i ko zna čega   mijenja. Pridošlice, slučajne ili namjerne,   i Bistričane, zbog njihove jednostavnosti
          sve nije bilo. Čak su se i vlasnici dućana   odmah su etiketirali kao došlje. Vratniča-  življenja, malih ljudskih želja, mehkoće,
          svojim izgledom i odijevanjem uklapali   ni nisu dopuštali da im bilo ko u život i   razgovora bez teških tema i dilema, smi-
          u taj ambijent.                   u akšamluk truni. Ako bi se to dogodilo,   sla za humor, šuškavog govora, pravljenja
            Iznad Baščaršije je oduvijek stame-  postajali bi plaho haterljivi i tersli.  viceva na vlastiti račun i svih njihovih
          no stajalo vratničko naselje s kućama i   Neki je visoki funkcioner iz ondaš-  adeta i običaja. Polahko i bez hile zavr-
          avlijama ograđenim visokim zidovima i   nje Vlade Republike, vidjevši Baščarši-  šio sam njihovu školu, uspješno položio
          tarabama. Odozdo se do kuća stizalo kal-  ju onakvu nikakvu, ozbiljno predlagao   sve ispite i dobio dozvolu da se s njima
          drmisanim sokacima ili se zaglavljivalo u   da se kao gradsko ruglo poruši. Nasreću,   mogu ravnopravno družiti. Poslušao sam
          čikmama koje nikamo nisu vodile. S dru-  njegov prijedlog nije prošao.  i njihov savjet da, idući gore uz Vratnik,
          ge je strane, naslonjen na Trebević, stajao   Sarajevo je u jednom trenutku doživje-  obavezno treba jednu ruku staviti na šlaj-
          memli Bistrik. Svakodnevni život tekao   lo ekspanziju. U njega su pristizali ljudi   bok, a drugu na zadnjicu, jer ti se može
          je i na Vratniku i na Bistriku po sistemu   raznih profila i namjera, a onda u njemu   trefiti jedno ili drugo, a i oboje.
          “što se skuckalo, skuckalo se, što se pro-  i ostajali. Da opravdaju ostanak, ukajdili   Iskreno govoreći, Sarajevo sam za-
          dalo, prodalo se, što se zaradilo, bilo je   su i stihove: “Ko se jednom napije vode   volio i, kao došljo, osjećao sam se u nje-
          u šlajboku”. Život se teglio pod motom   s Baščaršije...”, koja kod Vratničana nije   mu lijepo i komotno upravo zahvaljuju-
          “haj’ ba, neka ba, dobro j’ ba, bi’ će ba,   pila vode – šuplja priča. “Biva, kod njih   ći Vratničanima. Svoje slobodno vrijeme
          ’ebiga ba, važno je da je insan zdrav i da   nije bilo vode pa su žedni došli čak odan-  provodio sam u njihovom društvu. Do-
          ima malo para ba.”                de da je se napiju na Baščaršiji.”  pala mi se njihova filozofija življenja. U
            Prije zalaska sunca mandalila su se   Moram priznati da mi je bilo teško   Sarajevo možeš doći, biti veliki političar,
          vrata na radnjama, a potom teškog ko-  odlučiti se da iz moje Tuzle dođem živjeti   stručnjak, pisac, pjesnik, slikar, moler, ha-
          raka hitilo polahko gore uz Vratnik, do   u Sarajevu. Kada sam se doselio i dobio   mal, genije, misliti o sebi šta hoćeš i kako
          svojih starinskih kuća. Na Vratniku, po   status došlje, znatiželjno sam se vrzmao   hoćeš, ali si ono što ti kao etiketu na leđa
          njegovim mahalama, sokacima i avlijama,   po baščaršijskim sokacima, razgledao   Vratničani okače.    n



         74  4/8/2016 STAV
   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79