Page 47 - STAV broj 355
P. 47

KRIVO SRASTANJE



                                             Razgovor sa zgubidanom
                                            “RUDAR” I “PROFESOR”



                                            ISPRED BIROA ZA




                                            (NE)ZAPOŠLJAVANJE




                                            “Dobitnik sam više domaćih i međunarodnih književnih nagrada, obogatio
                                            sam našu kulturnu baštinu, a i vrijeme u kojem živim i stvaram, nazivaju me
                          Piše:
                          Sadik IBRAHIMOVIĆ  majstorom pripovijedanja, a ovdje, u ovom gradu, niko ni hvala da mi kaže.
                                            O nacionalnoj penziji koju sam svojim umjetničkim opusom nesumnjivo
                                            zavrijedio ili bar o statusu slobodnog umjetnika nema ni govora. Vele,
                                            nema takvog zakona, a neće ga ni biti u dogledno vrijeme...”, veli mi F. K.,
                                            polupismeni zgubidan, lažov i samoproglašeni književni genij, dok skupa
                                            čekamo u redu ispred Biroa za (ne)zapošljavanje.






            – Neshvaćen sam. Dobitnik sam više   prijalo. Uredu, Selimović je veliki au-  – Rudar. Istina, imam i drugo zanima-
         domaćih i međunarodnih književnih na-  tor, ali takva poređenja donijela su mi   nje, ali najdraže mi je tako se određivati.
         grada, obogatio sam našu kulturnu bašti-  više štete nego koristi. Zašto? Pa zato   – Časna je to profesija.
         nu, a i vrijeme u kojem živim i stvaram,   što sam originalan autor, a ovako ispa-  – Tako kažu. A ti?
         nazivaju me majstorom pripovijedanja,   da da sam njegov sljedbenik, a nisam.   – Profesor.
         a ovdje, u ovom gradu, niko ni hvala da   Ako su ti književni kritičari u mojim   – Čega?
         mi kaže.                           knjigama prepoznali dubinu, mudrost   – Sociologije. Ti si, ono, objavio neke
            O nacionalnoj penziji koju sam svojim   i, uopće, spisateljsku raskoš koja sliči   knjige?
         umjetničkim opusom nesumnjivo zavrije-  Selimovićevoj, pa šta ja tu mogu? Zar   – Da.
         dio ili bar o statusu slobodnog umjetnika   ne smijem biti mudar i originalan na   – Hm... Zanimljivo. Rudar i spisatelj.
         nema ni govora. Vele, nema takvog zako-  svoj način? Eto, ti mi reci!  Znaš, nekako mi to ne ide skupa, jer vi ruda-
         na, a neće ga ni biti u dogledno vrijeme.  – Naravno da smiješ.       ri, bez uvrede, i niste baš nešto obrazovani.
            Zašto? Zato što su teška vremena, re-  – Gnjavim li te ovom pričom?   – Da, uglavnom nismo, a meni se, eto,
         koše mi. I šta mi je sad činiti? Nisam ja   – Naprotiv, pomno slušam tvoj ose-  nekako omaklo, pa je išlo skupa.
         birao književnost, ona je izabrala mene.   bujni monolog.                Zaštitar na ulazu poziva nas da uđemo.
         Ništa drugo ne znam raditi, a i u nezgod-  – Hvala. A sad nešto o izdavaštvu. Iz-  Obojica istovremeno dajemo službe-
         nim sam godinama, četrdesetim, znaš   davaštvo je u ovoj državi...    nicama karton i ličnu kartu.
         ono: još uvijek mlad da bih imao želja, a   – Ubrzo ulazimo, pa nemoj preopšir-  – Izvolite, profesore, a Vaš je naredni
         suviše star da ih ostvarujem.      no o tome, nećeš imati vremena.    termin za javljanje 31. januar – reče izne-
            A nemam nekih želja. Želim samo    – A, je li? Vidi, stvarno, nisam ni pri-  nađujuće ljubazna službenica dok mi vra-
         pisati, u tome sam najbolji, zapravo ge-  mijetio. A ti? Pišeš li?    ća dokumente.
         nijalan, katkad samog sebe iznenadim   – Rijetko.                        F. K. se prenu, zgranuto me pogleda,
         briljantnom idejom, a odakle to dolazi,   – Zašto?                    a “njegova” službenica reče:
         mislim te ideje, i zašto sam baš ja izabran   – Zbog priče koju si otvorio, ali, eto,   – Imate sreće. Firma iz Lukavca tra-
         da ih pretočim u riječi, u tekst, u vrhun-  nije ti se dalo dovršiti je.  ži molere, a Vi ste to po struci, pa ako ste
         sku literaturu, zaista ne znam. Kažem ti,   – Koje priče?             zainteresirani, dat ću Vam sve potrebne
         nadrastao sam ovu sredinu, neshvaćen   – O izdavaštvu.                informacije.
         sam i u tome je moj jad – veli mi F. K.,   – Da, da, izdavaštvo i izdavači... Veli-  – Ne, nisam. Znate, narušenog sam
         polupismeni zgubidan, lažov i samopro-  ki je dever s njima, veliki. I ti si deverao   zdravlja i ne mogu više raditi taj posao
         glašeni književni genij, dok skupa čekamo   s izdavačima?             –  prošaputa.
         u redu ispred Biroa za (ne)zapošljavanje.  – Jesam, ali više ne.         – Uredu, kako hoćete.
            Šutim i gledam u narcisoidnog ahmaka.  – Kako to?                     Zastadoh još malo. Pogledi nam se su-
            – Doduše, pohvala jeste bilo, naro-  – Rekao sam ti, rijetko pišem.  sretoše. Blijed je k’o krpa. I bi mi ga žao, jer
         čito u kritičkim prikazima u kojima su   – To nije rješenje.          u njegovim od nelagode ukočenim očima
         me najčešće poredili sa Selimovićem,   – Znam da nije.                iščitah nešto nalik na stid. Makar. Okre-
         a što mi, moram ti priznati, i nije baš   – Šta si po zanimanju?      nuh se i bez riječi izađoh.    n


                                                                                                   STAV 24/12/2021 47
   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51   52