Page 24 - STAV broj 175

Srebrenica 1995.-2018.

Osam mjeseciSrebrenička golgota Mirsada Omerovića u Srbiji
i devet dana

u logoru Šljivovica

“Uh, Šljivovica je bila gadna. To je valjda nekad bila neka fabrika. Prva dva-tri mjeseca bilo je baš
loše. Nisu dali Crvenom krstu da uđe. Hrane nije bilo. Dnevno smo dobijali jednu konzervu ribe
zvanu ‘čamac’, koja je išla na nas četvericu. Osim toga, dobijali smo po jednu krišku hljeba. Nikad
nisam mogao shvatiti kako su uspijevali da isjeku onaj hljeb onako, jer kroz tu se krišku hljeba
faktički vidjelo. To je bio obrok za 24 sata”

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ pokušali da pređemo u Sr-
biju. Tri smo dana proveli u
USrebrenici je svaki čovjek priča za nekim potocima. Kada smo
sebe. Teške ljudske sudbine koje prešli u Srbiju, zarobljeni
je teško i zamisliti, a Srebreničani smo, nas otprilike 800. Oni
su ih doživjeli. su bili spremni za nas jer su
Mirsad Omerović rodio se 1976. godi- nas odveli na neko brdo na
ne u selu Rađenovići. Do početka rata nije kojem su na jednoj livadi bili
brinuo o mnogo čemu, bile su to uglavnom već pripremljeni stolovi za is-
samo one sitne mladalačke brige. Među- pitivanje. Jedni su nas raspre-
tim, početak rata njegov je svijet okrenuo mali, jedni ispitivali. Zatim
naopako. Teški životni uvjeti, nedostatak su nas odveli u jedno mjesto
hrane, stradanje stanovništva, granatira- kod neke škole, poredali nas
nje, sve je to Mirsad sa svojom porodicom na igralište nasuto šljunkom.
doživljavao i preživljavao. Tu smo proveli noć. Nismo
spavali. Cijelu smo noć bili
Njegovo selo srpske snage zauzele su u sjedećem položaju pognute
1993. godine. Selo je spaljeno, stanovniš- glave među nogama. Ujutro su
tvo koje je uspjelo preživjeti spas našlo je nas potrpali u kamione. Kada
u Srebrenici, u kojoj se su se već nalazile smo stigli na odredište, saznali
hiljade stanovnika. Smjestili su se u gradu, smo da je to prokleta Šljivovica.
a uvjeti života iz dana u dan bivali su sve Sa mnom su bili otac i amidža.”
teži. Omerovići su se odlučili na odlazak
u Žepu krajem zime, 1995. godine, s na- Razdvojili su ih isti dan kad
dom da će im ondje biti bolje. su stigli u ovo mjesto kod Uži-
ca. Mirsad je ostao u Šljivovici,
Za koji mjesec Srebrenica je pala u a oca i amidžu odveli su u logor
srpske ruke, a onda je na red došla i “za- Mitrovo Polje.
štićena zona UN-a” Žepa.
“U Šljivovici sam proveo
“Ja sam tada bio mladić od osamnaest osam mjeseci i devet dana. Od
godina i, hajd’, nadali smo se da će nam 1. augusta 1995. do 10. aprila
u Žepi biti bolje. Kada je Žepa pala, na- 1996. godine. Uh, Šljivovica je
stao je haos. Nismo znali ni kud ćemo ni bila gadna. To je valjda nekad
šta ćemo. Nisam imao šta na noge obuti, bila neka fabrika. Prva dva-tri
a kamoli nešto drugo. Bajagi smo mi tad mjeseca bilo je baš loše. Nisu

24 12/7/2018 STAV