Page 23 - STAV broj 175
P. 23
vratiti u djetinjstvo, ponovo osjetiti čar negdje oko podne. Uporno su se probijale o stradanjima, smatrat ću da je moj cilj
malih stvari, igre, druženja i smijeha. kroz guste krošnje drveća. Osvanuo sam ispunjen. Nas Bošnjake historija uči da kao
Srebrenica je prije agresije i genocida sam! I danas me proganja pitanje šta se narod trebamo više čitati i učiti iz prošlosti.
bila ekonomski razvijena. Stajala je u sa- desilo te noći, kako sam ostao sam? Na- Pročitao sam nedavno citat njemačkog fi-
mom vrhu najrazvijenijih općina u Bosni žalost, nema odgovora, a neće ga ni biti, lozofa Friedricha Nietzschea: ‘Budućnost
i Hercegovini. Nažalost, zbog genocida su ostat će to misterija”, prisjeća se Bektić. pripada onima koji se najdalje i najduže
svi njeni dotadašnji simboli otišli u za- sjećaju prošlosti.’ Dugo sam razmišljao o
borav, a ona je postala planetarni simbol SVJEDOČANSTVO ovoj rečenici i vidio sam kakve propuste
stradanja Bošnjaka jer je genocid poči- ZA BUDUĆE GENERACIJE kao narod činimo. Mislim da knjiga tre-
njen u srcu Evrope, i to krajem 20. sto- ba doprinijeti kulturi sjećanja. Cilj je da
ljeća, pred očima međunarodne javnosti Za razliku od velikog broja članova se o Srebrenici i genocidu govori u toku
i čitavog svijeta”, ističe Bektić. svoje porodice, Emir je imao sreću da čitave godine, a ne samo u julu, kada je
preživi čak dva zarobljavanja. to većinom običaj”, kaže Bektić.
Svoja sjećanja na genocid u Srebreni- Iako s ponosom ističe da je njegovo
ci Bektić je pretočio u djelo pod nazivom “Zahvaljujući Allahu, uspio sam pre- autorsko djelo publika veoma dobro pri-
Kad osvaneš sam. Ideju za pisanje ove knji- živjeti i drugo zarobljavanje, da danas hvatila, o čemu govore promocije širom
ge dobio je 2013. godine. svjedočim i pričam o genocidu i strada- Bosne i Hercegovine i Sandžaka, kaže da
nju Bošnjaka. Ubijeno je više od osam je prisjećanje na ove teške događaje za
“Knjiga Kad osvaneš sam autobiograf- hiljada nedužnih ljudi i o tome se mora njega bilo dosta potresno, što je u nekim
sko je djelo. Govori o mojoj porodici, konstantno pričati. Osjetio sam moralnu trenucima otežalo pisanje. Bektić smatra
sretnom djetinjstvu, školovanju. Između potrebu da pišem i da moja knjiga osta- da bi ovakvih djela trebalo biti što više,
ostalog, govori i o genocidu u Srebrenici, ne kao svjedočanstvo za buduće genera- jer se samo tako može izbjeći zaborav,
koji je promijenio moj dotadašnji život. U cije, da služi kao opomena da se genocid kojem su Bošnjaci, nažalost, u velikoj
knjizi opisujem svoj put spasa, dva zaro- ne zaboravi i nikada više ne ponovi. Cilj mjeri podložni.
bljavanja i strahote koje sam vidio i pre- mi je da se stariji prisjete agresije i rata, “Veoma je teško bilo pisati o svemu
živio. Padom Srebrenice bio sam suočen a da mladi izvuku pouku i poruku. Ako tome. Mislim da bih lakše pričao i pisao
s gubitkom oca. On je poslije pronađen u samo jedan mladi čovjek pročita knjigu i o bilo čemu drugom. Često je pisanje
grobnici Zvornička kamenica i ukopan u nakon nje izvuče pouku, te proširi poruku prekinula i poneka suza koja bi se tiho
Memorijalnom centru Potočari 2011. go- spuštala niz obraz i kvasila mi lice. Juli
dine. Ono što uvijek ističem jeste to da je “Zaspao sam te večeri u je posebno težak za mene, ali i za sve one
moj otac bio pripadnik Armije Republike očevom krilu nakon prvog druge koji su izgubili svoje najbliže. Či-
Bosne i Hercegovine s činom natkapeta- zarobljavanja. Iako je govorio njenica je da su, nažalost, rijetke porodi-
na. Također, knjiga govori o periodu na- da ne spavam, san je bio ce iz Srebrenice a da nisu izgubile barem
kon rata, o gubitku majke, koja je umrla jači od mene. Probudile su nekoliko svojih članova. Mislim da mi
veoma mlada, u 41. godini života, baš u me sunčeve zrake negdje nije poznata neka porodica koja neko-
julu mjesecu, koji je za sve Srebreničane oko podne. Uporno su se ga nije izgubila, što dodatno potvrđuje
bio veoma koban. Ja sam osvanuo sam u probijale kroz guste krošnje užas koji se u Srebrenici dogodio. Juli je
šumi 13. jula 1995. godine na putu spa- drveća. Osvanuo sam sam! mjesec kada svi tugujemo, kada svoju bol
sa, koji se kasnije pretvorio u put smrti. I danas me proganja pitanje nekako čuvamo samo za sebe i samo mi
Vidio sam na stotine ubijenih, užasne šta se desilo te noći, kako znamo kako nam je. Mnogo ljudi se su-
scene koje nisam mogao ni zamisliti da sam ostao sam? Nažalost, osjećaju s nama i nastoje nas razumjeti,
ću ikada vidjeti. Ti dani bili su dokaz u nema odgovora, a neće ga ni te iskazuju poštovanje u svemu kroz šta
šta se može pretvoriti čovjek, u običnu biti, ostat će to misterija” smo prošli”, naglašava Bektić.
mašinu za ubijanje bez imalo svijesti i Kako kaže, njegova priča o genocidu
savjesti. Zaspao sam te večeri u očevom u Srebrenici samo je jedna među mno-
krilu nakon prvog zarobljavanja. Iako je gobrojnim sličnim koje nas tjeraju da se
govorio da ne spavam, san je bio jači od sjećamo. Mnogo je još teških priča koje
mene. Probudile su me sunčeve zrake
iz različitih razloga i dalje nisu ispričane.
Bitno je među narodom izgraditi svijest
o genocidu, a jedan od prvih koraka ka
tome jeste, smatra Bektić, posjeta Memo-
rijalnom centru u Potočarima.
“Moja je priča samo jedna od hiljade
drugih sličnih, ali opet se od njih razli-
kuju jer je svaki čovjek kao individua pri-
ča za sebe. Mišljenja sam da ovakva djela
mogu povećati svijest o genocidu i da svi
trebamo dati svoj doprinos tome, kroz pi-
sanje ili na neki drugi način. Odlascima
u Memorijalni centar u Potočare podići
će se svijest kod ljudi, jer sam pogled na
hiljade bijelih nišana, ispod kojih leže ne-
vino ubijeni Bošnjaci, dovoljno će reći o
događajima koji su se zbili u Srebrenici”,
naglašava Bektić. n
STAV 12/7/2018 23
