Page 18 - STAV broj 175

Srebrenica 1995.-2018.

i bibliotekama po cijeloj BiH. U aprilu Mama je u Potočarima izgubila dva brata i preko 30 užih članova
2017. godine dešava se već drugo izda- porodice. Nije imala dovoljno snage da ide svake godine, ali te
nje. Nakon toga, uslijedio je prijevod na 2013. smo jednostavno morali ponovo otići. Vjerovatno je i nju
engleski jezik, a prije toga CD za slijepa i nekakav osjećaj odgovornosti progonio. Tada smo spavali dvije
slabovidna lica. To je bio ogroman korak noći u spomen-sobi. To je bio trenutak koji sam vjerovatno trebala
za mene jer sam trebala čitati knjigu. Prije i morala da doživim. U meni se nešto prelomilo. Sam trenutak je
toga nikad ništa pročitala iz toga što sam prosto nemoguće opisati. Rekla sam sebi da odatle nikada ne
napisala. Oduvijek sam željela da uradim treba da idem. Shvatila sam da se tu sav moj život složio i znala
nešto za Biblioteku za slijepa i slabovidna sam da iz toga nešto mora proizići
lica, ali nisam mislila da sam sposobna to
iščitati. Međutim, kada sam to pročitala, univerzitetski profesori kazali da je mo- smislu nekog historijskog pečata i stvar-
iz Biblioteke su insistirali da to niko drugi guće, jer je knjiga vrlo čitljiva i apsolut- nog dokumenta.
ne smije pročitati, a ja kao da nisam imala no prilagođena svakom uzrastu. Mislim
snage za to. Nakon sedam dana smo ipak da sam nedovoljno radila na toj inicija- Rad na šalteru – ostvarenje svih sno-
i to uspjeli završiti. Poslije se desilo da je tivi, a nema sumnje da mi je potrebna i va: Trenutno sam bankar, prilično sam
trebala biti održana promocija knjige pod politička podrška. S druge strane, vrlo je svestrana. Stigla sam zalutati i u tu pro-
naslovom Rat moje majke jedne iranske au- moguće da će moja knjiga ući u školske fesiju prije godinu i po. Nekako sam se
torice, a Iranci su željeli da im ja budem biblioteke u Engleskoj prije nego u Bo- uklopila u sistem i to mi se ne sviđa, jer
promotor. Pristala sam. Priča je potpuno sni. Vjerovatno bi se najesen trebala desiti nikada nisam željela biti bankar. To mi
lična, napisana na 450 strana, sasvim fas- promocija engleskog izdanja u Londonu. je suhoparno, dosadno i vrtimo se ukrug.
cinantna. Pročitala sam je za jedan dan. Predstavnici britanskih sindikata osnov- Istim ovim riječima sam direktoru banke
Čitajući knjigu, shvatila sam da je ta pri- nog, srednjeg i visokog obrazovanja, koji na intervjuu za posao rekla šta mislim o
ča skoro potpuno identična mojoj. Shva- su prošle jeseni dolazili u Sarajevo, veoma tom poslu. Pitao me: “Je li se Vama ovaj
tila sam da na promociji zapravo trebam su zainteresirani za relevantne činjenice posao sviđa?” Rekoh: “Ne sviđa.” “Ali,
napraviti komparaciju svoje i ove knjige. iz ratnog perioda u BiH i veoma im je Dževo, jeste li svjesni da ste na intervjuu
Mislim da sam na taj način u najboljem važno da britanska djeca budu upoznata za posao?” Odgovorih: “Da, jesam. A je-
svjetlu predstavila svoju priču iz Srebre- s genocidom u Srebrenici. S moje strane ste li vi svjesni da ja imam 30 godina i da
nice, upravo upoređujući Zehru i Dževu. postoji inicijativa da britanska djeca o Sre- se nikada nisam bavila bankarstvom? Da
Tu imate Zehrinog dedu koji voli mlin i brenici uče iz moje knjige, a ljudi iz cen- sada dođem i da Vam kažem kako silno
vodenice, i Dževin voli isto to, Zehrin otac tra “Remembering Srebrenica” iz Velike želim taj posao i kako sam oduvijek želje-
je patriota, isto kao i Dževin. Ona ima bra- Britanije su za to veoma zainteresirani. la raditi na šalteru, biste li Vi meni vjero-
ta, i ja imam brata. Publika je bila u šoku, Meni je drago da će i njihova djeca učiti vali?” “Ne bih”, odgovori. “Mislim da je
to definitivno nisu očekivali, a za mene je o Srebrenici, a da li će to biti uz pomoć bolje reći istinu”, ustvrdih. “To znači da
to bio najbolji način da Irancima predsta- moje knjige ili nečije druge, to ćemo još ćete tražiti novi posao”, on zaprijeti, a ja
vim Srebrenicu. Da sam im negdje drugo vidjeti. Voljela bih da se to desi kako bi se složih: “Naravno da znači.” Sutradan
ispričala svoju priču, oni je zasigurno ne naša država iz toga naučila dobru lek- su me zvali da mi kažu da sam primlje-
bi toliko i na taj način doživjeli. Bez ob- ciju. Mene od početka nije zanimalo da na. Godinu i po sam tu, a otišla sam na
zira što je tu razlika u godinama između to bude nešto što će biti zanimljivo pet intervju za posao koji nisam željela. A,
Zehre i mene, i što je razlika i u godinama dana i onda će proći. Želim da to traje u neka se zna, i dalje tražim novi posao.n
kada se to dešavalo, a tu je i razlika u ci-
jeloj kulturi i podneblju, a pri tom je Iran
od Bosne udaljen hiljadama kilometara,
oni su u potpunosti osjećali moju priču
kao da je njihova. Iranski konzul bio je
oduševljen. Tada smo dogovorili i prijevod
na perzijski, koji je uskoro ugledao svje-
tlo dana. Početkom maja sam putovala u
Iran, gdje sam promovirala svoju knjigu.
Nezaboravno iskustvo.

Brajevo pismo i krajnji cilj: U idućih
nekoliko dana očekujem promociju knjige
i na Brajevom pismu. Knjiga je već ura-
đena i prevedena. Željela sam da do što
više ljudi dođe knjiga i da se što više lju-
di upozna s mojom pričom. Pri tome me
uopće ne zanima tiraž. Kada je objavlje-
no prvo izdanje, rekla sam u sebi: “Bože
dragi, zašto nemam dovoljno novca da
odštampam 10 hiljada knjiga i da idem
od kuće do kuće i da je ljudima dijelim
besplatno?!” To je bio moj nijet kako bi
ljudi shvatili moju poruku. Krajnji nijet
mi je da knjiga uđe i u školske biblioteke.
Govorim to iz razloga što su mi to brojni

18 12/7/2018 STAV