Page 17 - STAV broj 175
P. 17
čestitam na hrabrosti.” Nije mi baš ništa Recenzenti su me pokušavali odvratiti od riječi “osveta”.
bilo jasno, jer ko sam ja da se meni čestita Međutim, kada sam im objasnila da se kroz nju realizira težina
na hrabrosti?! To su mi bile ogromne rije- zla, a da sama riječ nije potpuna realizacija, odnosno posljedica
či. Popričala sam i s drugim profesorom, uzroka, onda su oni pristali. A ja nisam željela ni po koju cijenu
on me zamolio da mu pošaljem tridesetak mijenjati naslov, jer upravo on govori o težini zla i veličini dobra.
stranica kazavši mi da to mora biti objav- I ništa drugo. Tokom cijelog procesa nije bilo nekakve želje za
ljeno. Do tog trenutka sam samo dovila popularnošću, išla sam isključivo s jednim ciljem: oslobađanjem
dragom Bogu da da ono što je hajr, ili da duga i odgovornosti. Živa sam i nisam mogla nastaviti slobodno
to uspije ili da me zaobiđe, jer postojala živjeti da potječem iz Srebrenice a da nikad ništa ne učinim i ne
je neka silna želja koja me je gutala. Želja napišem o onome što sam preživjela
je postajala jača od mene i zapravo sam to
počela da živim, u svakom smislu. Bila provlačio ovu rečenicu. A knjiga, završe- Naslovnica ima posebnu priču i uopće ne
sam preplavljena tom idejom i to je uveli- na je u martu 2016. godine, ostalo je bilo izgleda tako bez razloga. Crnina i oblaci
ko počelo da me strašno opterećuje. Opet još samo naslovnicu da uradimo. Htjeli su su pogled dželata, odnosno zločinca u tre-
sam taj projekt ostavila po strani jer mi je da me fotkaju u Potočarima i da to stave, nutku Sudnjeg dana. Oni tada više nemaju
to bio znak da to moram pustiti. ja sam rekla da to ne dolazi u obzir jer ni- vremena za pokajanje. Žrtva je čista, bije-
sam htjela da igdje postoji moja fotografija. la i samouvjerena, dostojanstveno odlazi
Objavljivanje: To je trajalo sve do Htjela sam da postoji obilježje Srebrenice, s ovog svijeta. Cvijet Srebrenice na nebu,
maja 2015. godine. Knjiga je već skoro ali potpuno na drugačiji način. Smatrala poput mjeseca, simbolizira trajno sjeća-
dvije godine stajala u fioci. Tada su me sam da mora postojati neki duhovni mo- nje. Naslov knjige, naslovnica, obilježje
kontaktirali s Instituta i pitali me da li ment, da se zna da nisam ja za to zasluž- na svakoj stranici i posljednja rečenica u
želim biti učesnik njihove međunarodne na, ja sam samo bila medij kroz koji je to knjizi dat će sve odgovore.
trodnevne konferencije u kojoj učestvuje sve prolazilo. Počela sam istraživati foto-
80 ljudi, istraživača, profesora, diploma- grafe i ko bi mi mogao uraditi naslovnu. Istovremeno, što se više primicao da-
ta iz cijelog svijeta, i jedina ja kao svjedok Našla sam Enesa Klopića, kazala mu šta tum izdavanja knjige, meni je teže bilo to
genocida. Trebala sam tu predstaviti svoju mi je bio cilj, opisala mu kako sam hjela kazati roditeljima. Jednog kišnog dana
priču. Ja to prihvatim, iako je to bio veli- da ta ilustracija izgleda. Ponovo smo se skupila sam snage i upitala roditelje: “Šta
ki korak za mene i ujedno prvi moj javni čuli za nekoliko dana, tada sam mu rekla biste uradili kada bih vam rekla da želim
nastup. Izašla sam s devet srebreničkih malo više o svojoj knjizi i njenom sadrža- napisati knjigu?” Mama je kao iz topa re-
cvjetova na košulji. Bila je puna sala. Svi ju. Nekako sam već u glavi vidjela kako kla da bi to bilo super. Otac me samo po-
su stavili po jedan ili nijedan cvijet, a ja bi ta naslovna trebala izgledati, a on mi je gledao i rekao: “Pa ti znaš da je to moja
sam zamislila da bi upravo tih devet cvje- poslao ilustraciju na kojoj se nalazi otpri- najveća želja.” “Pa dobro, ja sam je napi-
tova na meni mogla biti dobra simboli- like sve ono što sam i sama bila zamislila. sala”, kratko rekoh. To je bio potpun šok
ka, jer imala sam devet godina u vrijeme za njih. Odem do svoje sobe, donesem po-
genocida u Srebrenici. Pričala sam svoju
priču, odlazak iz Srebrenice, rastanak s zivnicu za promociju i onda im sve po-
ocem i dolazak na slobodnu teritoriju. tanko ispričam.
U sali je nastao potpuni tajac. Muk. Naslov: On nastaje one noći
Za sve prisutne to je bio potpuni šok. kada sam počela pisati knjigu. Re-
David Pettigrew, profesor filozofije, cenzenti su me pokušavali odvra-
holokausta i genocida iz SAD-a, sve titi od riječi “osveta”. Međutim,
je vrijeme preplakao. Na kraju se ja- kada sam im objasnila da se kroz
vio za riječ, čestitao organizatorima nju realizira težina zla, a da sama
konferencije i kazao da je moje izlaga- riječ nije potpuna realizacija, od-
nje bilo srž cjelodnevnih izlaganja. Iz nosno posljedica uzroka, onda su
Instituta su mi se onda odmah javili oni pristali. A ja nisam željela ni
i kazali da žele objaviti moju knjigu.
Prethodno su već saznali da sam je po koju cijenu mijenjati naslov, jer
potpuno završila. Već početkom 2016. upravo on govori o težini zla i veli-
godine poslali su mi nacrt budžeta, oni čini dobra. I ništa drugo. Tokom ci-
su bili izdavači i potpuno su pokrili jelog procesa nije bilo nekakve želje
sve troškove. Knjiga je objavljena u za popularnošću, išla sam isključivo
junu, a moji roditelji još uvijek nisu s jednim ciljem: oslobađanjem duga
ništa znali o tome. i odgovornosti. Živa sam i nisam mo-
gla nastaviti slobodno živjeti da po-
Naslovnica i emocije: Na taj na- tječem iz Srebrenice a da nikad ništa
čin sam ih, ne kazavši ništa roditeljima ne učinim i ne napišem o onome što
o svojoj knjizi, zapravo htjela zaštititi, sam preživjela.
jer sam znala koliko će ih to emotivno
rasturiti kada saznaju. Otac je bio ve- Prijevodi na engleski i perzijski:
liki borac i patriota i sve vrijeme mog Nakon toga, kreću samostalne promo-
studija mi je govorio da bih o njemu cije. Pošto te godine nisam radila, vri-
mogla knjigu napisati. “Neke stvari ti jeme sam iskoristila da organiziram što
moram kazati, a opet, ne mogu te tim više promocija s kulturnim centrima
stvarima opteretiti”, uvijek je negdje
STAV 12/7/2018 17
