Page 13 - STAV broj 175
P. 13

Suljo                                  “Nekoliko njegovih
                                             Čakanović                                     kostiju pronađeno je
                                                                                           2005. godine u masovnoj
                                                                                           grobnici Kamenica 6, a
                                                                                           ta je grobnica vezana
                                                                                           za masovno ubijanje u
                                                                                           Pilici. Mi, njegovi najbliži,
                                                                                           nadali smo se da će biti
                                                                                           pronađeno barem 60-70%
                                                                                           njegovih ostataka, pa da
                                                                                           ga ukopamo. Međutim,
                                                                                           sve što je pronađeno bilo
                                                                                           je te 2005. godine,
                                                                                           poslije toga ništa”

kao braća zagrlili, halalili i poselamili”,  su male šanse da i on dođe. Ipak, tješio      SPOR PRONALAZAK
priča Suljo, koji je i u putu preko šuma     sam se da hoće, ali nije došao.”              NESTALIH I IDENtiFIKACIJA
pokušavao pronaći Salema.
                                                 U Srebrenici se za one koji nisu uspjeli      Suljo Čakanović smatra da pronala-
    “Vraćao sam se po nekoliko kilometa-     doći na slobodnu teritoriju kaže “nije pre-   zak nestalih i njihova identifikacija traju
ra ne bih li ga pronašao. U svoj toj gužvi   šao” ili “nije došao”. U prvim godinama       sporo, te da mnogi neće doživjeti prona-
nisam ga uspio vidjeti. Ja sam išao napri-   poslije rata postojala je nada članova po-    lazak voljenih.
jed, iako je bilo mišljenje da će poginuti   rodica da će njihovi najmiliji doći preko
ko ide prvi. Nekako sam se bio halalio sa    šuma. Međutim, kada su se počele otkri-           “Moj sin ima 24 godine. Rodio se u
svojim životom, ali sam mislio da će on      vati prve masovne grobnice, ta je nada        Srebrenici 1994. godine. On je formirana
preživjeti. Kada sam prešao u Nezuk, tek     nestala, a preživjeli su čekali trenutak      ličnost. Od kraja rata do danas prošle su
tad sam vidio sve posljedice i shvatio da    kada će im biti javljeno da su pronađena      23 godine. Mnogo je vremena prošlo, a
                                             tijela njihovog oca, brata, sina, supruga...  još uvijek nije završen proces pronalaska
                                                                                           i identifikacije nestalih osoba. Svjedoci
                                                 “Nekoliko njegovih kostiju pronađe-       smo da naše majke umiru a ne dočekaju da
                                             no je 2005. godine u masovnoj grobnici        pronađu svoju djecu i ukopaju ih. I moja
                                             Kamenica 6, a ta je grobnica vezana za        majka je umrla, a nije dočekala da ukopa
                                             masovno ubijanje u Pilici. Mi, njegovi        svog sina. Mi preživjeli imamo puno pra-
                                             najbliži, nadali smo se da će biti prona-     vo da kažemo da se procesom pronalaska
                                             đeno barem 60-70% njegovih ostataka,          nestalih i identifikacijom na neki način
                                             pa da ga ukopamo. Međutim, sve što je         manipulira. Živim u mjestu gdje su ot-
                                             pronađeno bilo je te 2005. godine, poslije    krivene dvije masovne grobnice. U julu
                                             toga ništa”, govori Suljo.                    mjesecu tragalo se za trećom. Postavljam
                                                                                           pitanje sam sebi zašto se to radi u julu,
                                                 Salemova supruga, djeca i brat odlu-      zašto to nije u aprilu, martu, tokom cije-
                                             čili su da on bude ove godine ukopan u        le godine, nego su svi kad se približi juli
                                             mezarju Memorijalnog centra Potočari.         nešto aktivni, nešto se radi, a mi ove go-
                                                                                           dine kopamo 35 identificiranih osoba. To
                                                 “Kod mene je svake godine nervo-          je najmanja dženaza do sada, a tragamo za
                                             za postajala sve veća i veća jer moj brat     više od hiljadu osoba. Identifikaciju oteža-
                                             nema svoj grob. Prošle godine nisam           va i to što je laboratorija za identifikaciju
                                             bio psihički spreman na bratov ukop,          prebačena u Hag. To će još više produbi-
                                             a ove godine njegova porodica i ja do-        ti agoniju porodica”, govori Suljo, koji je
                                             nijeli smo odluku da bude ukopan bez          jedan od onih što smatraju da Srebrenica
                                             obzira kako se ko osjećao. Lakše je kada      već 12. jula bude od mnogih zaboravljena.
                                             znamo gdje mu je mezar, gdje možemo
                                             doći i proučiti Fatihu. Jednostavno, zna-         “Nekako, 12. jula sve utihne i Srebreni-
                                             mo da je tu, da je u mojoj blizini. Ja ži-    ca bude prepuštena sama sebi. Niko više ne
                                             vim nedaleko odavde. Moja kuća gleda          pita kako je ljudima koji žive u Srebrenici,
                                             na Memorijalni centar Potočari. Imam          kako im je 12. jula. Mi se 12. jula vratimo
                                             tu nesreću da ujutro kada ustanem kroz        u stvarnost. Između 7. i 11. jula u Srebre-
                                             jedan prozor kuće gledam na mezarje u         nici je mnogo ljudi. Sretneš one koje inače
                                             Memorijalnom centru, a kroz drugi na          ne viđaš. A onda te 12. jula pogodi surova
                                             masovnu grobnicu otkrivenu nedaleko           realnost. Ipak, Srebrenica će u budućnosti
                                             od kuće na Budaku. Nažalost, ja s tim         da živi. Sa mnom ili bez mene, s vama ili
                                             moram živjeti. Lakše mi je kada znam          bez vas”, zaključuje Suljo Čakanović. n
                                             gdje je mezar mog brata.”

                                                                                           STAV 12/7/2018 13
   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18