Page 12 - STAV broj 175

Srebrenica 1995.-2018.

Smiraj nakon dvadeset tri godine

Salem se nije uspio
halaliti s bratom

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ “Kod mene je svake godine nervoza postajala sve veća i veća jer
moj brat nema svoj grob. Prošle godine nisam bio psihički spreman
Salem Čakanović rodio se 1960. na bratov ukop, a ove godine njegova porodica i ja donijeli smo
godine. Živio je i radio u Sre- odluku da bude ukopan bez obzira kako se ko osjećao. Lakše je
brenici, gdje je dočekao početak kada znamo gdje mu je mezar, gdje možemo doći i proučiti Fatihu”
rata. Odlučio je ostati u svom
rodnom mjestu, iako su mu supruga i Težak je to period bio za sve nas. Nasto- je padala, a Suljo se nije uspio oprostiti
djeca otišli iz grada tražeći spas od rata. jao sam dati svoj doprinos koliko sam s bratom.
Po padu Srebrenice, Salem je s hiljadama mogao. I u tim teškim danima rata moj
drugih krenuo na put kroz šume prema brat je bio glava porodice i moj uzor.” “Jula 1995. godine, kada je bilo masov-
slobodnoj teritoriji. “Nije prešao”, kao no granatiranje Srebrenice, civilnih obje-
ni hiljade drugih. Imao je 35 godina NISMO SE NI ZAGRLILI kata i civila, bilo je dosta posla za mene,
kada je ubijen. tako da ga nisam viđao često. Posljednji
Srebrenica se u julu 1995. godine na- put vidio sam ga možda dvadesetak dana
Dijelovi njegovih posmrtnih ostataka lazila u teškom stanju, stalno granatira- prije nego što je grad pao. Ja sam, kada je
pronađeni su 2005. godine u masovnoj nje, veliki broj ubijenih i ranjenih u gra- Srebrenica pala, krenuo prema Jaglićima,
grobnici Kamenica 6. Pronađeno je tek du. Medicinski radnici, ono malo što ih gdje je bilo okupljanje, a da nisam uspio
nekoliko kostiju, a porodica se nadala da je bilo, radili su danonoćno. Srebrenica vidjeti brata. Nismo se rastali, nismo se
će se s vremenom naći i ostali dijelovi
tijela. Godine su prolazile u čekanju. Na
kraju su odlučili da Salem bude ukopan
11. jula 2018. godine, na 23. godišnjicu
od genocida u Srebrenici, iako njegovi
posmrtni ostaci nisu kompletni.

“Moj Salem je meni bio sve. Bio mi
je stariji brat, i otac, podrška, uzor”,
kaže njegov mlađi brat Suljo Čakanović.

“Ja sam kao dijete od 13 godina ostao
bez oca. Moj brat je tada imao devetna-
est godina, on je postao nosilac doma-
ćinstva i glava porodice. Mi smo svi u
njemu vidjeli starijeg brata, oca i glavu
porodice. Tako smo se i ponašali prema
njemu. Dogovarali se o svemu u porodici,
a kada se nismo mogli dogovoriti, bilo
je onako kako Salem kaže”, priča Suljo,
prisjećajući se početka rata.

“Nas je rat zadesio u Srebrenici. Nje-
gova supruga i dvoje djece otišli su iz Sre-
brenice na početku rata, a on je ostao. Ja
sam bio zagovornik da i on ode iz grada.
S druge strane, kao medicinski radnik,
smatrao sam da ja trebam ostati. Nije me
poslušao, ostao je na Budaku. Cijeli rat
je bio na Budaku na prvoj liniji, živio
je s majkom koja je dva puta ranjavana.

12 12/7/2018 STAV