Page 11 - STAV broj 175
P. 11
Hasna Fejzić Jasmin Sinanović Mehmed Bašigovac
Salih Bešić “Ja sam preko ovih šuma Sabit Cvrk
putovao tada šest dana i sedam
noći. Amidžići, tetići, dajdžići,
komšije i rođaci nisu došli.
Želja mi je bila da prođem tom
stazom kojom smo mi išli u julu
1995. godine. To je onaj dio oko
Kameničkog Brda koji do sada
nije bio prohodan. Sve marševe
sam ja išao, i dok me budu noge
nosile, ići ću. Emocije rade i
najteže je, vjerujte, sresti ljude
koji su prošli ovaj put u julu
1995. Nekako se bratski izgrlimo,
plakali bismo, iako se znamo
površno. Ali, to će uvijek ostati
dio nas”, kaže Cvrk
“Godine 2015. sam prešao put na štula- Marš mira od Nezuka do Srebrenice. U Marša mira zatekli smo i četvericu mladi-
ma jer sam bio povrijeđen. Tada sam slomio rodnu Kamenicu kod Zvornika vratila ća iz Živinica, mjesto Podgajevi.
nogu nekoliko dana prije Marša mira, ali se među prvim povratnicima nakon rata. “Ja sam Edis Tursunović. Sa mnom u
nisam odustao. Evo, i ove godine mi po- Ratne godine provela je u Srebrenici. grupi su brat Eldar, amidžić Melis i rođak
malo treba štap jer noga stvara probleme. Semir Šarić. Trojica od nas imaju sedamna-
Planiram, akobogda, ići i narednih godina, “U ratu sam bila u Srebrenici. Moj est, a jedan šesnaest godina. Ovdje smo da
koliko god duša mogne nositi. Ove je godi- suprug nije uspio preći preko šume. Dok odamo počast žrtvama genocida, da pam-
ne sin sa mnom, a u narednim godinama će sam živa, dok budem mogla hodati, ja ću timo i nikada ne zaboravimo šta se doga-
ići i četiri unuka, samo da malo budu jači ići ovim šumama. Ja sam prešla u julu đalo u ratu. Mi smo ovdje zbog tih ljudi
jer su još mali. Moraju oni viđati i znati 1995. autobusima, a moj suprug je otišao koji su ubijeni na ovom putu i koji nisu
za golgotu ovog naroda ovdje, svog naro- preko šume. Nije došao”, kaže Hasna, uspjeli preći.”
da. Naroda koji je doživio takvu patnju, a koja dodaje da je ovogodišnji marš zbog Matej iz Ljubljane profesor je na Bio-
ostao opet ponosan i prkosan. Moraju zna- vremenskih prilika bio izuzetno težak. tehničkom fakultetu. Na Marš mira je do-
ti i pamtiti”, kaže ovaj ponosni Krajišnik šao sa svojim studentom Harisom, koji je
koji je tokom rata četiri puta ranjen kao “Bogami, ovaj put je bio jako težak. rodom iz Bosne i Hercegovine.
pripadnik 5. korpusa Armije RBiH. Staza teška, blato se stvorilo. Ali ja ću “Ovdje sam iz poštovanja prema lju-
opet ići i naredne godine. Neće nena dima koji su išli ovim putem u ratu, zbog
7. MARŠ MIRA NANE HASNE odustati. Jeste da potrese ovaj put in- svega što se događalo u ratu, zbog Srebreni-
sana, ali mora se ići, nema nam druge”, ce. Porodica mog prijatelja Harisa je patila
Nana Hasna Fejzić bila je među naj- poručuje Hasna. u ratu. Moje poštovanje prema žrtvama”,
starijim učesnicima ovogodišnjeg Marša rekao je Matej. n
mira. Ima 71 godinu i sedam puta je prešla Svake godine u koloni učesnika Mar-
ša mira veliki je broj mladih osoba koje
su rođene poslije rata. U koloni učesnika
STAV 12/7/2018 11