Page 9 - STAV broj 175

“Ja sam išao na početku Sumeja Hadžić
kolone. Bio sam među
prvima, tako da nisam
doživio patnju onih koji

su bili poslije nas. Većina
ih, nažalost, nije došla.

Bilo je teško kontrolirati
tako veliku kolonu i oni
su napadali gdje su vidjeli
da je kolona najslabija.
Cijeli taj put je bio jedan
pakao. Bez hrane, vode,
adekvatne odjeće i obuće.

Čovjek bi nekako bez
toga, ali smrt je u tom
putu bila nešto normalno.
Nismo mi imali kad ni
oplakati naše mrtve. Zato
ćemo plakati dok smo
živi”, sjeća se Jasmin
Sinanović i kaže da je na
početku ovogodišnjeg
Marša mira bilo teško

za preživljavanjem, stalni strah, i u svemu
tome briga za porodicom, gdje su, gdje je
mati, sestre, brat”, govori Jasmin, sjećajući
se puta u julu 1995. godine.

“Ja sam išao na početku kolone. Bio
sam među prvima, tako da nisam doživio
patnju onih koji su bili poslije nas. Većina
ih, nažalost, nije došla. Bilo je teško kontro-
lirati tako veliku kolonu i oni su napadali
gdje su vidjeli da je kolona najslabija. Cijeli
taj put je bio jedan pakao. Bez hrane, vode,
adekvatne odjeće i obuće. Čovjek bi nekako
bez toga, ali smrt je u tom putu bila nešto
normalno. Nismo mi imali kad ni oplaka-
ti naše mrtve. Zato ćemo plakati dok smo

STAV 12/7/2018 9