Page 10 - STAV broj 175
P. 10
Srebrenica 1995.-2018.
Edis, Melis, Eldar
Tursunovic i Semir Šarić
živi”, sjeća se Jasmin i kaže da je na počet- bratski izgrlimo, plakali bismo, iako se i znati za genocid”, kaže ponosno Sumejin
ku ovogodišnjeg Marša mira bilo teško. znamo površno. Ali, to će uvijek ostati dio otac Zekerijah Hadžić.
nas”, kaže Cvrk.
“Prvi dio puta je bio težak, ali kasnije Mehmed Bašigovac rodom je iz Ka-
sam sreo neke od svojih prijatelja. Onda DRUGI MARŠ MIRA lesije. Svake godine ide na Marš mira, a
ovdje ima mnogo mladih osoba, djece, i SEDMOGODIŠNJE SUMEJE ove godine je krenuo čak iz Bužima, od
pričamo s njima. Ovdje ima djece s devet- mezara heroja Izeta Nanića.
-deset godina. To je ona utjeha, da ove ge- Na čelu kolone Marša mira preko Udr-
neracije što dolaze nikada neće zaboraviti”, ča ove godine bio je Zekerijah Hadžić. Ne- “To je moj ‘put šehida’ širom Bosne i
kaže Jasmin, koji danas živi u Luksembur- daleko od njega u koloni ponosno je gazila Hercegovine. Nisu ovo lahki putevi, ali ne
gu sa svojom porodicom. blatnjavi put njegova sedmogodišnja kćer- smije nam smetati kiša, blato ili vrućina. Ni-
ka Sumeja u pratnji majke Amele. Sumeja šta nas ne smije spriječiti u pamćenju onog
Sabit Cvrk uspio je u julu 1995. godine je rođena u Srebrenici 2010. godine, a već što se desilo našem narodu. Svako živ treba
preći put smrti. O tom putu, kaže, teško je dva puta učesnik Marša mira. da ide na Marš mira. Genocid je bio širom
mu je i govoriti. Sada svake godine ide u Bosne i Hercegovine”, kaže Bašigovac, koji
suprotnom smjeru od Nezuka do Srebre- “Na vrh Udrča kad smo izašli, kaže je za 17 dana hoda prešao 643 kilometra.
nice kako bi “svojoj duši olakšao”, ali se i ona meni: ‘Babo, niko me nosio nije.’ Ide
prisjetio svojih rođaka, prijatelja i komšija ona dobro. Jeste djevojčica, ali jaka je ona. “U Ključu su mi iskočili ligamenti,
koji nisu uspjeli doći na slobodu. Ovo je njen drugi Marš mira i nećemo na ali nisam odustao. Pod injekcijama sam
ovome sigurno stati. Naša je obaveza da prešao ostatak puta, ali dok mogu hodati,
“Ove godine Marš mira prati kiša. Bla- idemo svake godine. Sumeja i druga djeca ja ne mislim odustati”, kaže Bašigovac.
to je na sve strane. I tad, u julu 1995. godi- koja se rađaju u Srebrenici su pobjeda, ali
ne, nakon kiše koja je pala, bilo je ovako i generacija koja dolazi i koja mora pamtiti Salih Bešić iz Bosanske Krupe sedmi
slično. Samo je tad pucalo na sve strane. put ide na Marš mira i, kako kaže, plani-
Ja sam preko ovih šuma putovao tada šest ra ići “svake godine dok ga noge nose”.
dana i sedam noći. Amidžići, tetići, daj-
džići, komšije i rođaci nisu došli. Želja mi
je bila da prođem tom stazom kojom smo
mi išli u julu 1995. godine. To je onaj dio
oko Kameničkog Brda koji do sada nije
bio prohodan. Sve marševe sam ja išao, i
dok me budu noge nosile, ići ću. Emocije
rade i najteže je, vjerujte, sresti ljude koji
su prošli ovaj put u julu 1995. Nekako se
Haris i Matej
Jedan
od mlađih
učesnika
10 12/7/2018 STAV
