Page 45 - STAV broj 350

Sva trojica ubijena su na tom putu, a ubijen
je i Ninin otac Junuz, koji je identificiran u
jednoj od mnogobrojnih masovnih grobni-
ca. Identificirana su i braća Senad i Senad
Dautbašić. Nino još uvijek nije pronađen.
Ninina majka Hajra Ćatić više od 26
godina provest će u potrazi za kostima svog
sina uz želju da ih dostojno ukopa i obilje-
ži mezar svog sina. Obilazila je grobnice,
šume, čak ulazila i u minska polja, ali sina
nije pronašla.
“Ja sam išla u Bokčin Potok, gdje je Nino
posljednji put viđen tokom prelaska u julu
1995. godine. Tada smo pronašli jednu lo-
banju. Tu lobanju sam ja uzela na vlastitu
odgovornost i predala u institut. Zbog toga
sam ja imala mnogo neprijatnosti jer je tre-
balo da neko izađe na teren pa da istražuje.
Lobanja je bila pored samog potoka i, da je
malo jača voda naišla, odnijela bi je, zato sam
je i uzela. Ispostavilo se da ta lobanja nije od
mog Nine, ali je identificirana osoba”, govo-
rila je Hajra za Stav 2018. godine.
Hajrin suprug Junuz identificiran je i
ukopan u Memorijalnom centru Srebrenica –
Potočari, a pored njegovog mezara ostavljen
je prostor da se ukopa Nino kada se pronađe. Srebreničani su se oprostili od Hajre
“Biti 24 sata da ne znaš kako je i gdje je onako kako to i zaslužuje, tiho i dostojan-
tvoje dijete... Zamislite kako je biti godinama stveno. Održana je komemoracija, a nakon
da ne znaš gdje ti je dijete. Da bar dođem do toga, Hajra je ukopana na mezarju Komar-
jedne kosti. S obzirom na to da negiraju ge- čevo nedaleko od porodične kuće. Odlazak
nocid i broj ubijenih, sutra ako ga ne prona- Hajre veliki je gubitak za Srebrenicu, jer je
đu, bit će da ga nikad nisam ni imala. Sve se utihnuo jedan od najsnažnijih i najglasnijih
bojim umrijet ću a da neću pronaći njegove glasova koji su govorili o ubijenim žrtvama
posmrtne ostatke. Pronalaskom makar jedne Genocida, o značaju pronalaska nestalih i
njegove koščice ujedno bih u sebi pronašla identifikaciji ubijenih. Hajra Ćatić ostat će
i smiraj”, govorila je Hajra Ćatić. Umrla je upamćena kao simbol Srebrenice i istrajno-
prije nekoliko dana a da nije dočekala da sti u borbi za istinu i pravdu.
pronađe sina. Prema podacima Udruženja “Pokret maj-
Hajrina potraga trajala je više od 26 godi- ki enklava Srebrenica”, do sada je umrlo više
na. Po dolasku u Tuzlu 1995. godine, Hajra je do 570 majki koje nisu uspjele pronaći svoje
s drugim ženama osnovala Udruženje “Žene bih je ukopala kako bi imao nišan i na nje- voljene. Svakim danom sve je manje živih
Srebrenice”. Zajedno sa svojim sapatnicama mu ispisano njegovo ime”, rekla je Hajra majki. One koje su žive dobrim su dijelom u
je godinama mirno protestirala svakog 11. u prilikom jednog od mnogih mirnih protesta. poznim godinama i lošeg zdravstvenog sta-
mjesecu na trgu u Tuzli. Ispisana imena žr- Hajra Ćatić je posljednje godine svog ži- nja. Mnoge su se vratile u Srebrenicu i ostala
tava Genocida na platnima koje su u svojim vota provela u Srebrenici, u kući u kojoj je podrinjska mjesta, gdje su i umrle, a vrata
rukama nosile žene iz Srebrenice godinama sa suprugom Junuzom rodila sinove Nermi- kuće ostaju u potpunosti zatvorena. Mnoge
su opomena javnosti i podsjećanje na Geno- na i Nihada. Iako narušenog zdravlja, nije umiru širom svijeta ili u mjestima gdje su
cid nad Bošnjacima u Srebrenici. propuštala priliku da govori u ime onih koji ostale nakon Genocida.
“Svaki dan smo svjedoci negiranja broja su ubijeni u julu 1995. godine. Bila je bla- Prije nekoliko dana u Živinicama je umr-
ubijenih. Vidimo da počinioci Genocida vode ga i tiha, ali izuzetno poštovana zbog svega la Beguna Mujić u 88. godini života. U Ge-
cijelu kampanju kako bi negirali broj ubije- što je radila i istrajnosti koju je pokazivala nocidu su joj ubijena tri sina i suprug, dok
nih. Kad bi znala da je pronađena i identi- do posljednjeg daha i dana na ovom svijetu. je jedan sin nesretnim slučajem umro prije
ficirana barem jedna kost mog sina Nine, ja rata. Iz porodice Mujić ubijeni su otac Rah-
man (1934. godište) i sinovi Sefer (1958),
Hajrina potraga trajala je više od 26 godina. Po dolasku u Tuzlu Zurijet (1962) i Asim (1970). Rahman, Sefer
i Asim identificirani su i ukopani u mezar-
1995. godine, Hajra je s drugim ženama osnovala Udruženje ju Memorijalnog centra Srebrenica – Poto-
“Žene Srebrenice”. Zajedno sa svojim sapatnicama je godinama čari, dok Zurijet još uvijek nije pronađen i
identificiran.
mirno protestirala svakog 11. u mjesecu na trgu u Tuzli. Ispisana Iz godine u godinu sve je manje živih sre-
imena žrtava Genocida na platnima koje su u svojim rukama breničkih majki, odlaze jedna po jedna. Tiho
umiru u svojoj boli, samo njima znanoj, a one
nosile žene iz Srebrenice godinama su opomena javnosti i koje su i žive čekaju trenutak kada će se na
podsjećanje na Genocid nad Bošnjacima u Srebrenici. boljem svijetu sastati sa svojom djecom. n

STAV 19/11/2021 45