Page 40 - STAV broj 219

DRUŠTVO

Udruženja za duhovnu i tradicijsku ba-
štinu iz Zenice i sam objekt uplanili u
katastar grada Zenice.”
GDJE JE GOD BIO ŠEJH,
TU JE BILA I TEKIJA
Ibrahim Dizdarević je vekil šejha Ha-
lila Brzine Hulusija i pročelnik novoiz-
građene tekije u Donjim Vracama. Sjeća
se vremena kada je 1993. godine upoznao
šejha, kao i prvih zikrova. “Mi smo kod
šejh-babe Halila Brzine od početka rata.
Čitav ratni period ova medžlisi-halka eg-
zistirala je u kasarni 7. muslimanske bri-
gade. Prvobitno je to bila srednja škola,
a danas je kasarna koja se zove po imenu
7. muslimanske brigade. Vidite, svaki te-
ren i svako mjesto gdje bismo se nalazili (Zdesna) Sulejman Rafuna, Ibrahim Dizdarević, Enes Kovačević, Omer Isaković, Ensar Rafuna
u ratnom periodu, tu je bila i tekija. Gdje
god je bio šejh, naš sultan, tu je bila i te- ljetnom periodu iza akšama, a u zimskom svijetao trag koji će neko pratiti, toliko će
kija. Nikada se zikr nije odgađao i pro- iza jacije namaza. Dizdarević naglašava da to sve skupa imati efekta. Ako mi ne osta-
puštao, bez obzira na ratne prilike i situ- će se u narednom periodu džemat posve- vimo nikakav trag, onda se opravdavamo
aciju. Nakon završetka rata, ostali smo u titi radu u skladu s nadležnostima koje su i kažemo da drugi i nisu baš zainteresi-
kasarni do 2003. godine, kada su se druš- propisane u statutu Udruženja. “Bez sa- rani. Da bi neko bio zainteresiran, mora
tvene prilike za takvu vrstu aktivnosti u vjeta, uputa i smjernica našeg šejh-babe se posjedovati nešto što će zainteresirati
kasarni promijenile. Mi smo tada ostali Hulusija, ništa se ne čini i ne radi. U da- tog s druge strane, a to je upravo taj du-
bez tekije i obavljali zikrove u kućama i našnjem vremenu u kojem su negativnosti hovni potencijal, znanje i sve ostalo što
stanovima, a sve po nalogu šejha, kako se prisutne u svim ljudskim djelatnostima na je potrebno”, objašnjava Rafuna.
ne bi prekinuo taj kontinuitet. Sve je to čitavoj kugli zemaljskoj, ovakve ustanove Ostala je još nekolicina sitnih detalja
trajalo do 2004. godine, kada nam je naš zaista su oaze i spas i ovoga, ako Bog da i kako bi se posao oko izgradnje tekije pot-
uvaženi vakif hadži Omer ustupio svoju budućeg svijeta. S druge strane, ramazan je puno priveo kraju. Vakif Omer Isaković
privatnu kuću za zikr.” mjesec u kojem se svi godišnji ibadeti sku- prisjeća se da je na početku ovog projekta
U tekiji se od 2018. godine ponedjelj- pe na jednom mjestu, u jednom mjesecu, i dovio i molio Allaha, dž. š., da mu omogu-
kom navečer redovno održava zikr, u tada je sve drugačije, i to se može osjetiti. ći zdravlje i život dok se sve ne završi. “Pa
U ovom mjesecu je kao ni u jednom dru- nek’ me onda odmah uzme, nek’ odmah
gom pojačana i povećana konekcija s dra- preselim, ne bi mi bilo žao. Kada sam šejh-
gim Allahom. Ta duhovna komponenta i -babi pričao dokle smo došli s radovima,
konekcija uspostavlja se preko zikrullaha rekao mi je: ‘Nemoj sve završavati.’ ‘Što ne
koji obavljamo u tekiji. Zikrom se čisti bih završio, šejh-baba?’, pitam ga, a on mi
naša nutrina i naše srce i bude i opleme- kaže: ‘Nemoj, pa sjeti se šta si dovio. Allah
njuju naše osobine”, naglašava Dizdarević. zna je li kabul dova.’ Allahovom voljom
Dio džemata jeste i hafiz Sulejman šejh me podučio i kako da ovo uvakufim
Rafuna, imam džamije Blatuša u Zenici i sada smo mi možda i jedino udruženje u
i predsjednik Tekijskog odbora. “Mi smo Zenici koje ima svoj vlastiti objekt. Ništa
s ovom tekijom ispunili svoj glavni cilj. ovo sebi ne pripisujem i sve ovo što vidite
Sada imamo polaznu tačku i bazu da se postignuto je himetom našeg šejh-babe i
na osnovu i temelju kur’anskih i hadis- pomoću naših prijatelja iz Turske. Gleda-
kih uputa imamo gdje duhovno razvijati. jući u ovo sve što vidite ovdje, ovu ljepotu,
Naš duhovni vodič šejh Halil Hulusi cen- ja u svemu tome vidim svog šejha, a gdje
tar je zbivanja, pa i u ovoj tekiji kad nije god je on u nečemu učestvovao, u svemu
fizički prisutan, naše su misli usmjerene tome ja vidim samo ljepotu.”
ka tom pravcu, ka našem duhovnom uči- Omer pripominje i da su vakifi kod
telju i odgajatelju. Mislim da kao hafiz u Allaha posebna kategorija, te da je to kur-
ovom džematu na svoj način, sa svog as- ban, žrtva na Allahovom putu. “Onako
pekta, imam funkciju da privlačim nove kako sam razumio svoj život i svoju vjeru,
članove da se okupljaju tu, da se družimo i u nama je problem što mi nešto prisvaja-
čvrsto držimo ovog užeta, te da razvijamo mo sebi. Tako sam to shvatio da čovjek
svoje kapacitete i sposobnosti, duhovne sve što posjeduje, da je to Allahovo i da se
i svjetske. Moramo da na razne načine to samo treba njemu vratiti. Pa na kraju, i
kroz ovaj objekt pozitivno djelujemo na mi smo Allahovi i njemu se vraćamo. Veo-
okolinu, da isijavamo tu pozitivnu ener- ma je opasno sebi pripisati bilo šta, moje,
giju. Moje iskustvo i kao imama, a i kao ili ja uradio, ne može to. A s druge strane,
učesnika u ovim tekijskim aktivnostima čovjek mora biti zahvalan ljudima koji su
jeste da nikada nije do drugih, već do nas pomogli ovaj projekt na bilo kakav način.
samih. Mi koliko uspijemo ostaviti jedan Molim Allaha da ih sve nagradi.” n

40 23/5/2019 STAV