Page 43 - STAV broj 219

“Nisam provjeravala, ali kažu da jesam. Da
je bilo glumica, ali da sam ja prva s diplo- Šefika sa
suprugom
mom. Lijepo je to znati”, kaže nam vadeći Mujom
albume s fotografijama.

ČUVENE AMIDŽE
Šefika je imala jedva osamnaest go-
dina kada je u novinama pročitala oglas
za audiciju u Sarajevu. I odlučila se pri-
javiti iako nije imala pojma kako izgleda
pozorišna predstava, ali je htjela postati
glumica. “Ja glumica, a u mojoj su poro-
dici svi ahmedijaši, svi alimi, i to čuveni.
Pa ja sam od travničkih Korkuta, to su
moje amidže. Jedan amidža Besim je pre-
veo Kur’an, drugi je Derviš, on je spasio
Hagadu... On je i pravednik jer je spasio
Veru Papo, žrtvovao i sebe i svoju poro-
dicu da joj sačuva život. Sve umni ljudi,
a ja hoću u glumice”, priča Šefika.
Kada spominje svoje čuvene amidže,
najviše priča o Servet, supruzi Derviša
Korkuta. “Nju sam jako voljela... Ona
je bila puno mlađa od mog amidže, on
se dugo nije ženio i jednom prilikom je, pjeva na priredbama. Na tim je druženjima tada veoma utjecajnog u Travniku, da joj
koliko se sjećam, bio negdje na Kosovu. i pročitala novine u kojima je stajao poziv pomogne. “Njemu bilo drago što ja idem
Pozvali su ga jedne večeri da večera s nji- na audiciju. Srednja škola u Sarajevu ras- na školovanje, što se muslimani školuju,
ma kući neki prijatelji. Kada je amidža pisala je oglas za upis glumaca. Šefika je i on mi napiše preporuku i kaže da odem
došao, taj je prijatelj zaplakao od radosti odmah znala da će ići u Sarajevo, ali nije u Sarajevo do načelnika za kulturu. A to
jer mu je amidža u kući. I tada mu je re- znala kako to uraditi a da niko ne zna. bio jedan naš Sunara, iz Doca. Midhat je
kao: ‘Još si momak i dosta je više. Evo, ja “Bila je to audicija za drugu genera- napisao pismo, dao mi nešto para i rekao
ima pet kćeri, izaberi jednu koju ćeš že- ciju. Znala sam pjevati, kuća nam je bila da odem do Sunare. Sunara me je primio
niti...’ Amidža se zagledao u Servet i bo- uvijek puna knjiga i spremila sam se za i pomogao mi da dobijem besplatan smje-
gami je oženio”, sjeća se Šefika. “Servet ispit, ali ne znam kako ću u Sarajevo. I štaj i knjige. Tako je tada bilo, moglo se...
je bila najmlađa od pet kćeri tog Albanca onda smislim. Odem kod doktora i tra- Utom napunim i 18 i prodam jednu nji-
i prava muslimanka. Kada je išla sarajev- žim uputnicu da idem u Sarajevo vaditi vu koju sam dobila od nane. Dogovorim
skim ulicama sa sinom, svi bi mu rekli krajnike”, priča nam kroz smijeh Šefika. s kupcem da mi svaki mjesec šalje ratu
kako mu je lijepa djevojka. Bila je mla- “Priznam ja njemu zašto idem i zašto ne kao stipendiju. I onda je bilo malo lakše.”
da kada ga je rodila. A prelijepa. Sjećam smijem nikome od svojih kazati, da je meni Godinu dana kasnije, i otac se odlju-
se kad sam zadnji put vidjela Derviša. U to izlika. Smije se doktor i da on meni tio. “Kada sam završila prvi razred, doš-
muzeju gdje je uvijek i bio uvijek se ba- uputnicu. Odem ja na audiciju, bilo nas la sam na ferije kod nane, nisam smjela
vio umnim poslovima.” je 120. Prošlo dvadeset, ja među njima. I kući. I sretnem babu jedan dan na ulici.
Šefikin otac Hamdija se, kako kaže, za onda odem i stvarno izvadim krajnike.” Pita što nisam došla kući. Rekoh da se
razliku od braće, uvijek bavio svjetovnim Kada se vratila kući, nikome nije kazala bojim. ‘A kakve su ti ocjene’, pita. Rekoh:
poslovima. Njena je majka iz čuvene poro- da je položila prijemni ispit. “U meni vrije, ‘Babo, sve petice.’ Gleda on mene i viče da
dice Arnautovića. Ezher Ezo Arnautović, hoću da kažem da sam primljena. Ispri- idem po stvari i dođem kući. I tako smo
jedna od najznačajnijih osoba u historiji čam mojoj drugarici Ankici šta je bilo, da obnovili saradnju”, smije se Šefika, do-
Zenice, njezin je daidžić. Majka joj je po- sam primljena u školu. ‘Ja ću biti glumi- dajući kako je kasnije otac Hamdija sve
ginula u savezničkom granatiranju Trav- ca, moja Ankice.’ Nekoliko dana kasnije, do smrti bio osoba koja nije propuštala
nika 1944. godine, kada je Šefika imala Ankica ispriča svojoj prijateljici: ‘Bit će njezine predstave.
11 godina. “Otac se brzo oženio nakon Fika glumica...’ I tako se pročulo. Jedan Nakon što je diplomirala u Sarajevu,
njene pogibije jednom divnom ženom iz dan ide babo na ručak, uvijek je u podne Šefika je dobila ponude za posao. Tražila su
Visokog. Valjalo se brinuti o djeci, otac i bio kod nas ručak. ‘Sjedi’, kaže mi. ‘Je l’ je pozorišta iz Mostara i Titograda i ona se
majka su pored nas, njihove djece, usvojili istina da si položila ispit i da ideš među odlučila ići u Crnu Goru. “Htjela sam tamo
i jedno ratno siroče. Maćeha je bila div- kurve?!’ Kažem: ‘Jesam.’ ‘E nećeš’, kaže jer sam imala momka, Haska Haverića, on
na žena, brinula se o nama, voljela nas, babo, ‘po cijenu života.’ Ne da. I tako smo je bio iz Titograda. Mislili smo se i uzeti
ali joj dugo nisam mogla prići. Bilo mi se mi raspravljali danima. Kada je došlo jer smo bili dugo u vezi u Sarajevu. Potpi-
je strašno teško što se on ženi. Bila sam vrijeme polaska u školu, ja pobjegnem u šem ja s njima predugovor, s titogradskim
mala i nedostajala mi je majka. Kasnije ponoć kroz prozor i ‘Ćirom’ za Sarajevo. pozorištem”, priča Šefika. “Ali dođe meni
mi je bilo žao zbog toga.” Moj me je direktor Radovan Marušić tada ponuda iz Šibenika. Milka Podrug, čuve-
prozvao glumica kroz prozor.” na Milka, i Ljiljana Plavšić bile su moje
BIJEG U SARAJEVO Srednja škola bila je u tadašnjem kolegice. U Šibeniku su ih pitali koga da
Koju godinu nakon rata, u Travniku klosteru, u blizini Sarajevske katedrale. preporuče iz sarajevske škole. One k’o iz
se pročulo da ima neka mala Šefika koja Šefika nije imala novaca i zamolila je svog topa kažu: Šefiku. I dođe meni ponuda iz
zna lijepo zapjevati. Stalno su je zvali da rođaka, prvoborca Midhata Hadžialića, Šibenika da dođem raditi kod njih. Kako

STAV 23/5/2019 43