Page 41 - STAV broj 219

ZDRAVO, BOSNO, STIŽEM IZ SARAJEVA

Ratni putopisi (29)
ZAMIRISALO SARAJEVO

Strahovita je snaga zaborava! Čim sam saznao za postojanje tunela (ljeta 1993. godine), krenuo sam u sređivanje
dozvola da iziđem na slobodne teritorije, dokle mi bude dopušteno, da svojim očima vidim rađanje jedne narodne
vojske, da opišem to što vidim, da ta buduća vojska vidi svog “narodnog” pjesnika, s obostranom nadom da će
možda od tog susreta i njemu i njima biti ljepše i lakše. Pamtim da smo preko Igmana “putovali” punih sedam
dana. – Ali da nije urađena TV reportaža (s Mirzom Huskićem), da nisu urađeni ovi zapisi, sve bi požderala zvijer
zaborava. Data u ovim zapisima, živa, neposredna historija pokazuje svoju žilavost i činjenicu da su se mnogi
od naših današnjih problema koprcali u povijesnoj bešici već tih dana i godina. Hvala redakciji Stava što je
prepoznala gotovo zaboravljenu životnost i živopisnost ovih zapisa. I oni su dio naše historije

uništiti, a ja u Zvornik nikada ne bih mo- našu ekipu, kad se rastanemo od konvoja.
gao otići! Takvih Bošnjaka, koji se u svoje Možda je ovo i prvi trenutak u kojem doživ-
zavičaje ne mogu vratiti, ima milion i pet ljavamo akcionu uređenost vojne mašinerije,
stotina hiljada. Oni vam lijepo zahvaljuju sistem na djelu. Tokom devetnaestosatnog
na takvome miru. putovanja isto će se toliko puta dogoditi da
U zeničkoj robnoj kući, oslovi me mla- Kaknjo iskrsne pred kamionom, iz mraka,
Piše: đi čovjek, supruga mu, lijepa žena, stoji sa na nogama, dok se kolona još kreće. Kad je
Abdulah SIDRAN strane. Pita jesam li ja taj i taj, koliko znam stao, kad je, otkud, izišao? Kratka, odsječna,
– jesam, odgovorim, da se na šegu okrenem. bespogovorna uputstva vozačima. Ode da-
asvim je neizvjesno polijetanje jed- Je li vaš daidža iz Kaknja, rahmetli Jukić lje. Uh, što volim takav način – u poslu,
ne bosanske “tice”, od-do, i sudbinu Husein? Jeste, velim, moj daidža rahmetli. jok u “voltaži” – kad se radi, neka se bez
našega povratka prepuštamo u ruke Bio dobar čovjek. – Znam da je bio dobar greške radi!
Svažnim ljudima iz Korpusa. Koman- čovjek, radili smo zajedno. I ja sam otprav- Putem, umnožava se narod na karoseriji.
danta Envera Hadžihasanovića ne vidjesmo nik vozova. Tako veli čovjek. Upitam vraća Bijaše, na početku, komotno. Zatim, taman.
– važni su se poslovi događali na terenu, li se u Kakanj, zamolim da ponese daidži- Pa brzo – ni na po puta nismo bili – krklja-
oko Vareša i drugdje – ali kad mi Ezer Ezo nici Saimi i tetki Zekiji 100 DEM, šalje im nac, dušegupka. Vojnik koji stoji na mojim
Arnautović, pomoćnik za logistiku, pome- familija iz Sarajeva. Čovjek ne može da se stopalima nema gdje drugo staviti svoje ta-
nu Enverovo zvorničko porijeklo, “sjećanje načudi, otkuda takvo povjerenje. Ne zna on bane. Ovaj što mi sjedi na ramenu, ipak je
me lakom tugom ovi”: Hadžihasanovići su, da u džepu držim “pisamce teško kao tuč”, i pola stražnjice oslonio na torbu. Mora se
u Zvorniku, stanovali na uglu moga soka- da je novčanica od 100 DEM tanahna utje- pušiti, a šaka s cigaretom nikako da se pro-
ka i glavne zvorničke ulice, u toj smo kući ha dvjema nesretnim ženama za propali bije do usana. Gdje je, i kako ugasiti? Kako
svakoga jutra uzimali mlijeko, možda baš plan Zekijinog povratka u Sarajevo. Što se prikunjati, da se ubije koja minuta? Sjećam
iz ruku Enverove majke. Zamolim Ezu da “povjerenja” tiče, siguran sam da će novac se klasike, bješe li to Oliver Tvist? Kad djeca
o tome upita komandanta. A da ga pozdra- ovako stići do njih pouzdanije nego da ga spavaju pod mostom, na gomili. Izbor je te-
vi svakako, od Zvorničanina A. Sidrana. sam, svojom nogom nosim, i svojom rukom žak: ako hoćeš da ti je toplo, onda će neko
(Uzgred – Zvornik!) uručujem. Neću čak ni provjeravati. Ta stvar na tebi ležati. Ako hoćeš da ti je mehko, bit
Francuski novinari uvijek “bježe” od stoji milion na sto. će ti hladno. Hajde, barem nam je toplo.
političkih tema, oni bi o kulturi i umjet- Šta je ovo? Udarile sve same – digresije! Pretovarimo stvari, rastajemo se od Ka-
nosti. Onaj mi onomad reče da je Oca na Hoće to, hoće to – kad pisac privodi knja, na stanici u N. Navalio narod u onaj
službenom putu gledao četiri puta, pa moli kraju svjedočenje o jednom gustom puto- kamion koji će s nama, u pravcu Igmana.
da o tome pričamo, za francuske medije. vanju, a puninom mozga promiču stotine Prilazi mi starica, kaže ime i prezime, pre-
Hoćemo, velim, pa mu reknem da se dobar napomenutih, neobuhvaćenih, slika i deta- klinje da je primimo. Iz Sarajeva je, gos-
komad filma (i najvažniji dio moga života, lja, rečenica i dojmova. podskoga prezimena, zaglavila u K. Hoće
rano djetinjstvo) događa u gradiću na Dri- Osvanulo jutro povratka. Prema Saraje- kući. – Ovdje, gospođo, komanduje vojska.
ni, zove se Zvornik. “Si, si, Zvorrrnik”, sje- vu ide armijski kamionski konvoj. Toliko i Oprostite mi, ne mogu vam pomoći. – A u
ća se Francuz što je četiri puta gledao Oca. toliko kamiona prevozi to i to. Pozdravljamo srcu mi kajanje i stid. Možda sam mogao
U tome je gradiću – nastavim – živjelo, i se s Aganom (ne stigoh ni rečenicu kazati pokušati? Kasnije, radujem se što ona nije
činilo većinu, bošnjačko, muslimansko, o Aganu, kontraobavještajcu s licem Alena tu, teško da bi preživjela taj fizički napor. I
stanovništvo. Danas tamo ni jednoga Boš- Delona), došao da isprati konvoj, zahvalju- sebi se čudim da sam izdržao.
njaka nema. Sve su pobili i prognali. – O, jemo Velagi Karajku – i oni nas prepuštaju Devetnaest sati putovanja, evo nas opet
msje, pa vi opet o politici! Ne fermam ga, u ruke plavokosom šefu ovoga poduhvata, na Krupi, kod Abidina. Samo da se doče-
nego nastavim. – Si, si, msje, o politici! Ja bosanskom oficiru s prezimenom Kaknjo. pati Hrasnice. Abidin ponovo, neumoljivo
u Zvornik nikada više neću moći otići. Vi Sve funkcioniše besprijekorno. Civili logičnim rezonovanjem, uvjerava vozača
nas nagonite da se za stolom s četnicima i ulaze (na karoserije, uglavnom) prema spi- Ismeta zvanog Babo da mu je najbolje pro-
zlikovcima dogovaramo o miru. Po tome skovima. Kaknjo lično provjerava svako ime, dužiti za Hrasnicu, tamo otkloniti tehničke
miru, četnik bi slobodno šetao Sarajevom, svako lice. Kod njega ima i dogovoreni ka- smetnje na vozilu, pronaći taj rezervni dio.
i svakim gradom koga nije uspio osvojiti i nister od pet litara nafte (hvala, Velaga), za Zamirisalo Sarajevo. n

STAV 23/5/2019 41TAV 23/5/2019 41
S