Page 79 - STAV broj 311

pjesmama kao da se navukla neka skrama – već i “do neba”: globalna situa-
ili patina oduhovljenja – koja podsjeća na cija čovjeka (to jest čovječanstva)
zamahe i namaze sjena ili zatamnjenja na također je predmet pjesnikovih vi-
crno-bijelim umjetničkim fotografijama. zija, njegove sjete, brige i ironije:
Izražajnost i sugestivnost tako nadolaze “Riječi doktora ne razumijem/
prije kao rezultat uskraćivanja riječi pje- Mjesto gdje me boli/ šakom držim.//
sničkom subjektu: ostaju samo one riječi Riječi se pretvaraju u igle,/ infuzije,
koje iz nerečenog “izvlače” barem isto tablete,/ sestrice.// Probudio sam se
toliko koliko i same sobom daju: nepokretan,/ s vatrom u grlu,/ bez
“Jutros kroz prozor vidim slike iste,/ glasa.// Slušam ljude kako doziva-
svjetlo spolja pokazuje istu sobu.// Za- ju/ majku, vođu/ Boga.// Da mi je
gledah se u sebe jutarnjeg:/ mrtva pri- glasa, ne znam/ čije ime bih sada/
roda od jučer./ Navukoh zavjese na oba izgovorio.” (Bezimenost, str. 54)
prozora.// Žmureći pipam, knjigu na Bulićeve pjesme treba iščitavati
stolu/ kažiprstom – štapom/ tragam u više navrata (kao i uvijek što tre-
za izgubljenim stihom.” (Zlatno runo, ba s pravom poezijom raditi): sna-
str. 31) ga izražajnosti izrasta iz dubine i
Jedini primjeren, da ne kažemo do- težine doživljaja, osjećanja, promi-
minantan oblik stilizacije kod Bulića šljanja – a ne iz efektnosti ili poseb-
jeste ironija: blaga, sjetna, usputna, nosti sredstava kojima se poslužio
bez ikakve žestine groteske, poruge ili sklapajući tekst. Dakle, riječ je o još
travestičnog razobličavanja – bilo da jednom iz plejade uglavnom tihih i
se radi o pejzažima intime pjesničkog samozatajnih “službenika u Jeziku”
subjekta, bilo da je riječ o pogledu na (nasuprot gomila onih čiji je jezik u
svijet okolo, takav kakav je: službi...), kojima je tako plodno tlo
“Komunalci i vilenjaci poprav- Sandžak: novija bošnjačka poezija
ljaju dvorac,/ fuguju mimari sastave “na tri stuba” sandžačka počiva i
i ožiljke na/ zidovima.// Na koljeni- izrasta – tamo negdje od Muhame-
ma sluge predaju kašmir,/ terzije bez da Abdagića računajući, pa sve do
dodira uzimaju mjeru vladaru.// Ku- mladaca kao što su Ersan Muhović
jundžije, pred izlivanje krune, mjere ili Nadija Rebronja...
glavu,/ svita u medijima uveličava njen
obim.// Suveren ukazom određuje služ- dajte mi da ja njega ipak zadavim.” (Pri-
bene zidove,/ carski fotograf drhti pred govor savjesti, str. 49) IMENICE NA -ICA
portretom za ram.// Nosači na prijestolu Domet pjesnikovih riječi nije samo “na Pjesma s ovim sufiksom
iznose cara na balkon,/ ispod marširaju korak” (do čitaoca-pojedinca), nije samo Ne rimuje se više.
palidrvci pod kapama crvenim.// Pjesnici “do trga” (na kom su okupljeni oni drugi
vide pukotine na tek zaraslim/ fugama.” s kojima sačinjavamo prvo lice množine) Srebren i Banj su trupovi.
(Prevrat, str. 37)
Čitava bajkovito obojena skaska stala je Riječi na -ica nemaju zajednički dan
u dvanaestak stihova, relacije i asocijacije Izraz Bulićev, zanimljivo, ne Datumi u kalendaru zauzeti su
između predmnijevanog i iskazanog, samo da nije preopterećen i sveti.
između “stvarnog” i “fantastičkog”,
između realnog konteksta socijalno-po- stilizacijama – on kao da Ica pjesme nemaju većinu
vijesnog i maštovitih simbola koji ga osli- zazire od njih, kao da se u šumi podignutih ruku.
kavaju jezički su uobličene na najprostiji
mogući način – a taj dojam “mehkote” u trudi dohvatiti neizrecivo u Kada se okrene ovaj list,
ironiziranju pojačan je još jednom stiliza- običnoj, što svakodnevnijoj zagrle se duše iz oba stratišta.
cijom, nabrajanjem u istom dvotaktnom
ritmu. Simulakrum tzv. povijesne realno- ili što nepretencioznijoj
sti oslikan je “u groplanu”, iz njega niko formulaciji. Upravo zato u DIOGEN
nije izdvojen – osim pjesnika (koji i inače Ljubavi, dođi na bolno rame,
vide ono što niko ne vidi, u ovom slučaju njegovim tekstovima nema možda zima dočeka maj
i ono što niko neće da vidi). Rijetke su ničeg zamamno- ili na mizan tasu
pjesme u ovoj knjizi u kojima je transpa- rad tebe pretegne raj.
rentno i rezolutno izražen nepokolebljiv -spektakularnog, oni se i
kritički stav, gdje je kritička oštrica jasno ne trse da budu dopadljivi Idu kratke i duge tuge
i nedvosmisleno nabrušena i usmjerena Svakom tabutu isti puti
u određenom pravcu, naprimjer u ovoj: niti efektni: po Bulićevim Boljku mejta upija raka
“U snu sam davio zlikovca,/ u očima sintagmama, stihovima i Humka po humka žuti.
gledao pakao.// Pet puta dnevno tespih je/
moje kandže pretvarao u prste.// Desi se pjesmama kao da se navukla Uzet sa neke zemlje bolne,
potom sud,/ Likujući – tužilac, sudija i neka skrama ili patina vazda davao blijedi sjaj
porota/ baciše tata u dvogodišnje okove.// Zato su mi ovakvi stihovi
O vi što uzeste/ na sebe mržnju moju,/ oduhovljenja. Ovoliko svjetla za raj. n

STAV 19/2/2021 79