Page 74 - STAV broj 311

KULTURA

Iz uredničke bilježnice

Piše: Almir ZALIHIĆ Tražeći prostore ljudskosti

i antiljudskosti u čovjeku

IPredstavljamo knjigu poezije Snovi iz NEMA
zazov putovanja jedan je od najstarijih
i najatraktivnijih književnih motiva
koji je postao i važan književni žanr.
Tripolija Ibrahima Efendića koja je temat-
ski oblikovana vjerodostojnim putovanjem
pjesnika i diplomate koji poetizira zbiva- SKLONIŠTA
nja, opisuje prostore, te iznosi zapažanja i
refleksije o ljudima, kulturnim znameni-
tostima i sveukupnom dojmu stečenom
boravkom, odnosno življenjem na jednom
egzotičnom prostoru. Efendićeva poezija
vrlo je bliska putopisu, ali je i neka vrsta OD VREMENA
dnevnika iz “trećeg svijeta”, zemlje između
mora pijeska (Sahare) i Sredozemnog mora.
Pjesnik zastupa vlastitu kulturu, znanje i
senzibilnost u prostoru strane zemlje, te Ibrahim Efendić, Snovi iz Tripolija, Connectum, Sarajevo, 2019.
istodobno upoznaje vlastito čitateljstvo s
tuđom kulturom i načinom života. U tom antiljudskosti u čovjeku, on se sve vrijeme početne tvrdnje o uvjetno putopisnoj suštini
naporu savremenost u središte zanimanja nalazi u oblastima koje su izvan tog čovjeka. Efendićeve poezije, poslužit ću se jednim
ovog pjesnika postavlja i tzv. metafizičke Čovjek je uvjetovan prostorom, on se samo u vanliterarnim poređenjem; poređenjem s
književne teme, kao što su promišljanja o njemu ispoljava jer je to organizirano okru- takozvanom novom figuracijom, tj. jednim
vremenu, prolaznosti, velikanima duha, ženje dio njega samog, stvoreno njime. Sve od aktualnih slikarskih pravaca.
tajnama Univerzuma i sl. svoje komentare, uvjerenja, sve glasove koji- Pored mnogih drugih, ovom se slikar-
Ono što je specifikum Efendićeve po- ma cjelina svijeta u njemu odjekuje izreći će stvu mogu dati i sljedeće odredbe: ono pred-
ezije jeste optika, to takozvano svevideće Efendić u prostoru i prostorom. Jer u njemu stavlja spoj stroge racionalnosti, ukroćene
oko kojim on otkriva i rekonstruira svijet, se iskazuje čovjek isto koliko i priroda. To idejnosti, čak i prividno potpuno neukro-
sredstva kojima ga gradi i način poetskog je jedina tačka apsolutnog spoja svega živog tive i oslobođene mašte nadrealističkog
mišljenja kojim komunicira sa svijetom. i jedino neograničeno carstvo materije, ali smjera. Kažem prividno, jer je razigrana i
Ovo bi odmah moglo biti nazvano uprošće- otud će Efendić resko i razlikovati prostor dominantna mašta novofigurativnih pla-
nim formalističkim tumačenjem ako se ne našeg bivstvovanja i onaj kosmički kojim tana u vrlo discipliniranoj službi osnovne
bi shvatilo da ovaj pjesnik, ovo oko i njime vlada Vrhovni Univerzum. Prvi će ga zani- ideje slike. Nesumnjivo da bi nam analiza
izazvan način mišljenja i izbor sredstava mati kao rezultat ljudskog prisustva, drugi tema nove figuracije sa sociološkog i psi-
proširuju smisao sadržaja i daju otvorene kao saradnja s budućnošću, kojoj je njegova hološkog stanovišta mogla otkriti mnoga
mogućnosti za njihovo dalje otkrivanje. Jer poezija i okrenuta. stanja i duhovna interesiranja savremenog
upravo je zahvaljujući Kako pjesnik gradi čovjeka i da bi i ona mogla biti predmet
tim sredstvima Efendić taj apsorbirani prostor? kritičkih razgovora, kao i analiza tema
ostvario i neke suštinski Po obrazovanju fi- svakog figurativnog slikarstva svih epoha,
nove sadržajne domete lolog, po pjesničkom uostalom. Međutim, takvim jednim rasprav-
koji, à posteriori, izgleda- opredjeljenju ekspre- ljanjem — pogotovo ako imamo u vidu da
ju prirodnije i logične sionistički interpreter su teme koje tokom stoljeća variraju na ra-
su posljedice njegovih sadržaja svijeta, Efendić zne načine — mi ne bismo otkrili šta čini
poetskih premisa. ima vanjske i unutrašnje suštinsku odliku nove figuracije u odnosu
Uz grubo svođenje i oko rođeno za otkriva- na ostale figuracije — u likovnom smislu,
hotimično pojednostav- nje skrivenih kvaliteta tj. u historiji slikarstva čiji je ona dio. Prvo,
ljenje, ne vodeći računa pojavnog i oko vaspita- mi ne bismo utvrdili koja je sredstva nova
o dubljim smisaonim no za uočavanje. Njego- figuracija pronašla da bi svoj likovni jezik
implikacijama ove po- vo oko rijetko kad pasiv- približila načinu mišljenja i poimanju čovje-
ezije, moglo bi se reći: no registratorski prima ka našeg vremena. Drugo, ne bismo otkrili
Efendić je pjesnik raci- impulse (slike) iz svog da upravo taj spoj figurativnog gledanja i
onalnih društveno anga- okruženja. U njemu i racionalnog formuliranja čini ovaj likovni
žiranih općih koncepcija, njime svijet se, ustva- koncept novim. Uz još neka specifična svoj-
a zanimaju ga u osnovi ri, na nov način zbiva. stva, naravno: najveću asocijativnu slobo-
dva problema današnjeg Ali kako se zbiva? Da du, ali i lišenost automatizma i unutrašnje
svijeta: očovječeni i neo- bih sve to pokušao da organizacije, strogu racionalnu uzročnost
čovječeni čovjek. Traže- objasnim, a time i ot- u globalu, potpunu slobodu u detalju itd.,
ći prostore ljudskosti i počnem dokazivanje itd. Znači, svaki pravi razgovor o novoj

74 19/2/2021 STAV