Page 76 - STAV broj 311

FELJTON

Kraljevstvo pustinjsko (1)

STOGODIŠNJA

Priredio: Hamza RIDŽAL

PRIČA O

rije nekoliko godina znanje o Ara-
pima i njihovoj kulturi crpila sam
iz knjiga i priča. Neke su bile oba-
Pvijene velom romantičnog Orijen-
ta, druge su, opet, opisivale “tamni vilajet
21. stoljeća”. Pravu spoznaju stekla sam tek ŽIVOTU
nakon što sam dio života provela u Arabiji,
zemlji u kojoj je rođen posljednji Božiji Po-
slanik, zemlji u kojoj će se roditi najljepše
čitala sam sve, od putopisnih zabilješki o BOŠNJAKA
sjećanje moga života. Kao srednjoškolka,
sanjarila sam slušajući priče o slavnoj Gra-
nadi, Bagdadu, Isfahanu..., ali nisam zna-
la ništa više od pročitanog. S druge strane,

životu na Istoku do izmišljenih, ali dobro
prodavanih knjiga koje su na dramatičan
način i u šekspirovskim razmjerama prika- U PUSTINJI
zivale život u pustinji čiji pijesak uranja u
Crveno more. Neke su se teme ponavljale,
ali nisu gubile na aktualnosti, jer je svaki
put iznova bilo zanimljivo susretati se s pri-
čama o čuvenim univerzitetima u Kordobi,
Sevilji, Toledu i davno zaboravljenom vre- U izdanju “Dobre knjige” iz Sarajeva publicirana je protekle
menu, kad su preci današnjih Arapa pred-
njačili u svim naučnim oblastima, otkrići- sedmice knjiga Moja Džedda, moja Arabija Amine Isović-Bukvić.
ma i spoznajama. Tada su u svemu bili prvi Riječ je o žanrovski fluidnoj knjizi koja se kreće od putopisa
i najbolji. A danas? Danas je svijet Arapa
i muslimana stoljećima daleko od neka- i reportaže preko dnevničkih bilješki, pa sve do epistolarne
dašnje slave. Ako je suditi prema Božijoj
Knjizi, takvom stanju uzrok nije ništa dru- književnosti i mikroeseja. No svi ovi žanrovi i modeli pisanja tek
go do nesposobnost novih generacija da se su u službi dočaravanja Džedde, saudijske svakodnevice, ali i
odupru svojim slabostima. Uostalom, Bog
neće promijeniti stanje jednog naroda, dok taj vlastitog, unutar sebe prevaljenog putovanja u kojem je cijelo
narod ne promijeni sebe. (...)
Prvih dana života u saudijskom okruže- stoljeće sažeto u tri i po godine, koliko je autorica boravila
nju nisam razumjela potrebu za rasipanjem
kvadrata i nesrazmjerno veliku dimenziju u ovom gradu. Isović-Bukvić umije pričati priču, dočarati
prostora u kojem žive Arapi. Bilo je sulu- atmosferu i neočekivano hrabro zaroniti bezdanima vlastitog
do i beskorisno živjeti u stanu veličine pet
prosječnih sarajevskih stanova. Kasnije sam bića iznoseći pred čitaoca – dodatno ga time obavezujući –
spoznala da je važno imati što veći prostor
za stanovanje jer se život u Kraljevstvu svoju i intimu svoje porodice. Kao što je Borges izražavao
odvija između četiri zida, što je, opet, pot- vjeru u Boga uprkos teolozima, tako ostaje i nada da
puno razumljivo s obzirom na klimu koja
ne pogoduje učestalu boravku na svježem društveni položaji autorice i njenog muža neće predstavljati
zraku, kojega, zbog stalnog prisustva vlage i
velikih vrućina, u pustinji i nema. U današ- pretežak uteg ovom rukopisu te da će on pronaći put do
nje vrijeme vrućine ne predstavljaju veliki
problem, budući da je sve klimatizirano, smjernih čitalaca uprkos bitnosti njegovih protagonista
od privatnih stanova do javnih prostora. u savremenom bosanskohercegovačkom društvenom
“Nisam sigurna kako bi se savremeni Sa-
udijci snašli u uvjetima u kojima su živjeli kontekstu. U ovom i narednim brojevima Stava donosimo
njihovi preci”, razmišljala sam posmatraju-
ći njihove potomke. Osjetila sam potrebu dijelove ove nevjerovatne knjige.

76 19/2/2021 STAV