Page 75 - STAV broj 311

figuraciji morao bi prije svega imati ovo u
vidu i poći otuda.
Gotovo je identičan slučaj s Efendiće-
vom poezijom. I ona je uvijek racionalno
koncipirana, nosilac je preciznih zamisli i
intelektualnog programa. Međutim, Efen-
dić na ovim svojim transmisaonim anga-
žiranjima neće isuviše insistirati. Štaviše,
njegovi poetski programi, ogoljeni i svede-
ni na osnovnu poruku, često mogu ići na
štetu njemu samom prilikom vrednovanja
zahvata ove poezije. Iako bismo, govoreći o
njima, mogli razviti jednu ne nezanimljivu
temu: o pjesniku koji krajnje hitro reagira
na motive koji zaokupljaju misao i savjest
našeg vremena, ili o jednoj mogućoj vari-
janti pjesničke ličnosti u tipologiji našeg
doba. Ne mislim, svakako, da bismo time
išta značajnije i bitno otkrili o ovoj poeziji.
Ona bi nam, ipak, najvećim dijelom ostala
zatvorena. Ali zato, ako bismo se okrenuli
drugoj njezinoj strani — o kojoj je već bilo
riječi — likovno-fotografsko-putopisnoj or-
ganizaciji, načinu strukturiranja pjesničke
slike, uporednom produbljivanju racionalnih
postulata i likovno-fotografske ekspresije,
prividnosti iracionalnih impulsa — otkri-
li bismo najveći dio onoga što je suštinska
specifičnost poetskog jezika Ibrahima Efen-
dića. Morali bismo dodati još nešto: prvo —
nije suvišno ponoviti — Efendić je pjesnik
predestiniran za percepciju likovnog; drugo,
ako bi se mikrojedinica likovno-fotografske
ekspresije — slika — izjednačila s jedinicom
jezika — glasom — ili njezinim pismenim
ekvivalentom, jedinicom abecede, onda isto
koliko jedan jezik bez glasova ili njihovih
pismenih oznaka ne bi mogao biti saopćen,
isto toliko ni ova poezija bez slike ne bi bila
išta drugo do nemušta, dakle nepostojeća.
Znači, riječ je o dvije jednakovrijedne stra-
ne jednačine u kojoj bi samo jedna mogla
varirati, čak i mijenjati svoj sadržaj. Druga
je u svakom slučaju konstanta.
Kolika je Efendićeva povezanost s ove
dvije strane jednačine, najlakše se da usta-
noviti praćenjem razvoja svih elemenata koji
sačinjavaju ono što se može nazvati poetskim
materijalom. Efendić je od polaznog, svede-
nog verizma došao, preko kolaža metafora,
do hibridne organizacije poetičkih slika. Od
Ibrahim Efendić (1948) rođen je u Željeznom Polju (Žepče). Završio je Filozofski fakultet reportažnih aktualizacija, preko nepovjere-
u Kraljevini Maroko 1974. Radnji vijek započeo je u IK “Krivaja” Zavidovići. U diplomatsku nja u jednoznačnost svijeta i protesta protiv
službu stupio je 1982. godine. U diplomatskom predstavništvu SFRJ radio je u Bagda- njegovih utvrđenih poredaka — pjesnik je
du do 1987. U Ambasadi SFRJ u Ujedinjenim Arapskim Emiratima zatiče ga rat u BiH. stigao, prvo, do otkrivanja embrionalnih
Četiri dana po priznanju nezavisnosti Bosne i Hercegovine daje ostavku na dužnost ot- antioblika, a zatim do sagledavanja suština
pravnika poslova u UAE, raskida radni odnos sa Saveznim sekretarijatom u Beogradu i svakodnevice. Dakle, veristička organizaci-
osniva Ambasadu BiH u UAE, u kojoj ostaje do 1994. godine. ja stiha, deskripcija, lapidarna, ograničena
Na poziv ministra vanjskih poslova BiH dr. Irfana Ljubijankića da kao profesionalac pomo- na podatak, biran i retuširan, ali skoro fo-
gne razvoj Ministarstva vanjskih poslova BiH, augusta 1994. godine dolazi u Sarajevo. tografski vjeran. Pjesma s tezom, konkret-
U diplomatskim misijama BiH, u svojstvu njihovog šefa, radio je u UAE, Jordanu, Iranu, na, bez smisaonih i formalnih atributa ili
Južnoafričkoj Republici i Libiji. kontaminacija. Slika je nerazuđena — za-
Objavio je roman “Duga noć”, te zbirke poezije “Okamenjena sjećanja, “Putovanje u ti- ustavljeni snimak prvog opažaja.
šinu”, “Snovi iz Tripolija”. I na kraju, nužno je reći da Snovi iz Tripo-
lija poručuju: Nema skloništa od vremena! n

STAV 19/2/2021 75