Page 25 - STAV broj 155

pravno-političkom aktu koji Srbima treba da omogući ono što Po ko zna koji put možemo vidjeti gotovo
je normalno za svaki narod u Evropi i svetu, a to je da zaštiti potpuno poklapanje stavova “građanske”
obeležje njihovog identiteta, naš srpski jezik, naše ćirilično opozicije i hrvatskih (ili srpskih) nacionalista
pismo”, i unatoč tome što Deklaracija ima itekakve pretenzije kada je riječ o bosanskom jeziku i pravu
prema cjelovitosti kulturnog i jezičkog prostora Bosne i Her- Bošnjaka da se njime koriste, da ga čuvaju,
cegovine. Ova deklaracija upravo predviđa osnivanje svesrp- njeguju i promoviraju kao vlastiti jezik na
skog nacionalnog tijela radi “sprovođenje niza mera da bi se cijelom prostoru Bosne i Hercegovine
sprečila asimilacija srpskog naroda”, a mjere koje se predvi-
đaju jesu “negovanje bliskih odnosa sa matičnom državom, i Hercegovine i Bošnjaka, a iza koje stoji hrvatska politika,
jačanje svesti o zajedničkom porijeklu, čuvanje i njegovanje zatim i na deklaraciju iza koje stoji srpska politika, a koja je
srpske kulture i nacionalnog identiteta”. Proklamirana svrha dio dokumenta koji ima direktne pretenzije na teritorijalni,
Deklaracije jeste da bude omogućeno “zajedničko i organizo- kulturni i jezički suverenitet Bosne i Hercegovine? Jedini lo-
vano delovanje Srbije i Srpske”. gičan odgovor jeste da bošnjačko javno mnijenje ne oblikuju
Bošnjaci, da javnost kod Bošnjaka ne funkcionira kao auten-
AUTOŠOVINIZAM SA SKRIVENIM NAMJERAMA tični i autohtoni javni prostor nego kao polje djelovanja vanj-
skih faktora sa svojim partikularnim interesima. Bošnjaci su
Iako sasvim jasna i otvorena u onome šta namjerava, ova u dobroj mjeri već kondicionirani na takvo stanje stvari pa
velikosrpska deklaracija nije bila dovoljan razlog da se oglase su i najveće podvale s vremenom dobile status istina koje se
isti oni koji su bjesomučno denuncirali i imputirali štetočin- podrazumijevaju, a sve zbog decenijskog bombardiranja defe-
stvo, partikularizam, nacionalizam itd. Neretvanskoj deklaraciji tizmom, beznađem i nepovjerenjem u vlastite snage, toliko da
o bosanskom jeziku. Izgleda da je za takve opasnija želja Bošnjaka se čak i bilo kakav optimizam ili pozitivna vijest dočekuje s
da zaštite vlastiti jezik, nego što je pretenzija Srbije i Dodika velikom dozom sumnje ili podsmijeha. Krajnje je vrijeme da
da putem uvođenja jedinstvenog NPP Srbije i RS kulturno ot- se ovakva situacija promijeni. n
cijepe današnji prostor ovog entiteta od Bosne i Hercegovine.
Stječe se utisak da su se “građanski” komentatori već pomirili
s time, da je to za njih normalno stanje, da većinski srpske i
hrvatske prostore u Bosni i Hercegovini vide kao strane države
i da sve to, prema tome, ne zaslužuje njihov komentar, a kamoli
harangu. Ispada da je za takve presudno političko pitanje šta
će biti s većinski bošnjačkim prostorima, tj. da je jedina borba
vrijedna truda ona da se spriječi zaživljavanje i opstanak bilo
kakve bošnjačke posebnosti na ostacima ostataka Bosne i Her-
cegovine. Da li ustvari svjedočimo “građanskom” odustajanju
od cjelovite Bosne i Hercegovine i političkoj, kulturološkoj i
ideološkoj borbi za većinski bošnjačke prostore, gdje je najbit-
nije osigurati da oni ne postanu neka bošnjačka “findžan-dr-
žava” nego građanska “čašica-država”?

Kako razumjeti takve anomalije i abnormalnost situacije
da se u onome što nazivamo bošnjačkim javnim mnijenjem
više harangira protiv lingvističkih deklaracija koje se bave
zaštitom vlastitog bosanskog jezika, nego protiv političkih
deklaracija u kojima se poziva na teritorijalnu podjelu Bosne
i Hercegovine, a čitav bošnjački narod etiketira kao prijetnja
za Evropu? Kako objasniti činjenicu da se bošnjačkoj javno-
sti kao prioriteti nameću teme koje se bave dekonstrukcijom
njihovog vlastitog identiteta, dok politički presedani i doga-
đaji koji predstavljaju životnu prijetnju za državu i sam na-
rod prolaze u relativnoj tišini? Kako i čime opisati fenomen
da je moguće da jedni te isti ljudi koriste bošnjačku javnost i
bošnjačko javno mnijenje da na sve moguće načine napadaju,
demoniziraju i sabotiraju jednu deklaraciju o bosanskom jezi-
ku, iza koje ne stoji ama baš niko osim nekoliko entuzijastič-
nih patriotskih lingvista i profesora koji pokušavaju odbraniti
na dvije trećine Bosne i Hercegovine proskribirani bosanski
jezik, dok te iste osobe i mediji zavjerenički i mučki ŠUTE,
prvo na deklaraciju kojom se direktno prijeti opstanku Bosne

Kako objasniti činjenicu da se bošnjačkoj
javnosti kao prioriteti nameću teme koje se
bave dekonstrukcijom njihovog vlastitog
identiteta, dok politički presedani i događaji
koji predstavljaju životnu prijetnju za državu
i sam narod prolaze u relativnoj tišini

STAV 22/2/2018 25