Page 45 - STAV broj 278
P. 45
Amela Mustafić
(Srebrenica, 1994)
PREMA
PUTU MOGA
DOMA
Kaže se: da su tamo,
tamo, odakle sam
pomalo svi bolesni,
nemaju sve zube,
žive u smradu,
ne rade,
nepismeni.
Tamo, odakle sam,
ljudi se pokopavaju u isti grob,
i po pet puta:
pola glave i sedam rebara,
noga, pola ruke, šaka, stopala.
Nepotpuni, i po peti put.
Tamo, odakle sam
u živućim tijelima,
živući geleri
pletu mreže po nervima.
Tamo, odakle sam
liježe se u krevet
koji je bio grob sina do jučer.
Tamo, odakle sam,
skidaju omče sa grana,
pa potpale granu
da zimu prežive
u toploj sobi.
Tamo, odakle sam,
djeca nikada nisu vidjela oca,
čak ni na slici.
Tamo, odakle sam,
preživjeli sanjaju rupe
u mrtvim drugovima.
Tamo, odakle sam.
STAV 2/7/2020 45
