Page 7 - STAV broj 278

nacija oko osam hiljada ljudi doslov-
no – nestaje.
Miroslav Krleža, jedan od najvećih
pisaca hrvatskog jezika, dvadeseto je
stoljeće opisao slikom majmuna koji
vozi avion. Srebrenica je užasna potvrda
tačnosti ove slike. Istovremeno, to je i
konačno ispunjene noćne more o čovje-
ku koji bi postao objekt nauke i prestao
živjeti u organskom svijetu, Srebrenica
je užasna realizacija strahova koje je pri-
je više od sto osamdeset godina sanjao
sjajni njemački pisac Georg Büchner
pišući svoju dramu Woyzeck. Čovjek –
eksperiment nauke, vojnik Woyzeck,
ubija svoju ljubav i majku svoga djete-
ta, ostavljajući to dijete u krilu idiota.
Drama koja govori o potpunom raspadu
svijesti i svijeta centralnog lika, drama
o čovjekovom simboličkom raspeću,
završava hladnom konstatacijom sud-
skog poslužitelja o “divnom, lijepom,
pravom ubistvu, kakvo odavno nismo
imali”. Büchner je najavio mogućnost
da će se svijet pretvoriti u mjesto na
kojem jedan te isti događaj, naprimjer
pogubljenje srebreničkih dječaka, za ra-
zličite ljude može imati potpuno razli-
čito značenje. Kaseta sa snimkom ovog
pogubljenja koje za majku jednog dje-
čaka znači nepodnošljivu bol mogla se
iznajmljivati u nekoj videoteci u Srbiji.
Ne znam je li kaseta bila zavedena pod
nazivom “divno ubistvo”, ali mi je Bü-
chner pomogao da shvatim u kakvom
svijetu živim.
Kao što mi je Bertolt Brecht pomo-
gao da barem malo razumijem sav užas
jedne nedovršive potrage na koju su pri-
siljene srebreničke majke koje još pu-
tuju svijetom i, poput Majke Hrabrosti
bez njene djece, tragaju za svojim ne-
stalim. Svakog jedanaestog u mjesecu
srebreničke žene na jednom trgu u Tuzli
izvode ritual: donose platna na kojima
je izvezeno na hiljade imena njihovih
nestalih, one stoje na trgu i traže istinu i
pravdu. Nakon toga se razilaze, svaka u
svoju tugu, u svoju samoću. One znaju:
živimo u svijetu u kojem su žrtve svi-
ma dosadile, u svijetu u kojem žrtve ne
mogu biti heroji, to je mjesto u našem
svijetu rezervirano za zločince. Možda
te žene treba pitati u kakvom svijetu ži-
vimo, možda uspijemo sebi barem malo
Fotografija: Velija HASANBEGOVIĆ pažljivo slušali one koji su preživjeli
objasniti: šta je nama Srebrenica? Ili je
to možda ionako besmisleno? Nismo
holokaust kao dokaz čovjekovog “na-
pretka”, možda ne slušamo kako nam
neko danas govori o genocidu u Africi
ili negdje drugdje u svijetu? Možda jed-
nostavno više nismo spremni razmiš-
ljati o odgovoru na staro pitanje: Šta je
n
nama čovjek?

STAV 2/7/2020 7