Page 8 - STAV broj 278

25 GODINA OD GENOCIDA U SREBRENICI – KULTURA SJEĆANJA

Danko PLEVNIK

Izdaja, potvrda i poricanje
MALO SAM PISAO

O SREBRENICI

Jedino što mi se u tom času zbivanja tog megaužasa činilo suvislim bilo je bez prestanka bjesnjeti
na te bestijalne zločince, morbidnu međunarodnu “protuzajednicu”, a ne zajednicu, te u mislima
skrušeno stajati pred izmasakriranim i kriomice zakopanim, meni posve nepoznatim Bošnjacima,

prema kojima sam ćutio iznenađujuću grižnju savjesti kao suvremenik tih monstruoznih događaja.
Jer to se više nije događalo u prošlosti i u Auschwitzu, već u sadašnjosti i u Srebrenici

alo sam pisao o Srebrenici. Ne- Jedino što mi se u tom času zbivanja Rat u Bosni i Hercegovini bio je Špa-
oprostivo malo. Jedan od razlo- tog megaužasa činilo suvislim bilo je bez njolski rat za moj naraštaj intelektualaca.
ga bio je i taj da bih, kako sam prestanka bjesnjeti na te bestijalne zločin- Svi koji smo u sebi nosili vokaciju i tradi-
Mtada mislio, prebrzim očitova- ce, morbidnu međunarodnu “protuzajed- ciju javnog intelektualca morali smo pro-
njem izgledalo kao da se nastojim psihološ- nicu”, a ne zajednicu, te u mislima skruše- klinjati Slobodana Miloševića i armadu nje-
ki rasteretiti i razvodniti pijetet spomena i no stajati pred izmasakriranim i kriomice govih zagriženih zločinaca. Dizali smo glas
značenja Srebrenice te otvoriti put njenom zakopanim, meni posve nepoznatim Boš- u domaćoj i inozemnoj javnosti protiv rata
pretvaranju u nešto s čime se treba što prije njacima, prema kojima sam ćutio izne- kao zagušljive metode unutarnje i vanjske
pomiriti. Kao da se radi o vijesti dana koju nađujuću grižnju savjest kao suvremenik podjele Bosne i Hercegovine, protivili se
će sutrašnja vijest učiniti manje važnom pa tih monstruoznih događaja. Jer to se više
je moramo odmah grčevito komentirati da nije događalo u prošlosti i u Auschwitzu,
ne izgubi relevantnost svoje aktualnosti. već u sadašnjosti i u Srebrenici. Tim sam
Drugi je razlog bio taj da nikako nisam nečovječnim činom bio duboko postiđen i
mogao prihvatiti činjenicu o nestanku muš- u svojoj ljudskoj biti i u svom političkom
karaca ovog grada s najljepšim nazivom na postojanju. Kako se to moglo dogoditi na-
svijetu pa sam ih, odgađanjem prihvaćanja kon toliko dugog zajedničkog života, na-
te činjenice, u svojoj svijesti tako održavao kon tolikih desetljeća provedenih u učenju
još živima. Odbijala me svaka pomisao da o grozotama genocida u prvoj polovici 20.
nakon takvog zlodjela protiv čitavog čo- stoljeća i neprestanom javnom osuđivanju
vječanstva, dakle i protiv mene, izvlačim takvih pojava sumraka čovjeka?
za sebe bilo kakvu publicističku korist, da
se nadmećem s događajem i analiziram u ZASTAVA DUHOVNE NEOVISNOSTI
svojim personaliziranim kategorijama, što Iz sata u sat žalost mi je dramatično pu-
se tako često, svjesno ili nesvjesno, događa nila dušu. Što u takvim situacijama činiti
procesom pisanja. s njom? Žalost zbog Srebrenice natkriljuje
Takvim sam se pristupom mirno složio kismet. Ali žalost bi trebala biti učitelj mu-
s jednim od najsućutnijih europskih roma- drosti jer tuga je znanje – osluškivao sam
nopisaca i novinara, Šveđaninom Stigom nepristranu poruku iz dubina Byronovog
Dagermanom, kako našu potrebu za utje- poetskog vremena. Poziv na olako pisanje
hom uistinu nije moguće zadovoljiti. Imao o Srebrenici dugo mi se činio kao zahtjev
sam nelagodu i strepnju da bi moje ma ko- za njenim podvrgavanjem jeziku i sintaksi,
liko spontano i neposredovano očitovanje refleksiji i egzegezi što ožalošćene odmiče od
uvijek moglo zazvučati nedostatno i značiti prirode ljudske empatije. Srebrenica zahti-
zapravo samo ponovno oskvrnjivanje žrta- jeva više od pisma i pisanja, vapi za mnogo
va, odvlačenje pozornosti s njih na njihove monumentalnijim gestama. Traži da iznova
nemilosrdne krvnike, sulude naredbodavce definiramo “ja identitet” i “mi identitet” te
ili krvavu mašineriju povijesti. Na tumače- doba i okruženje kakvom kao slobodni lju-
nja, čuđenja i gnušanja. di stvarno želimo pripadati.

8 2/7/2020 STAV