Page 9 - STAV broj 278
P. 9

njenoj okupaciji, koja se tako olako vari-  Neću nikada zaboraviti noć u kojoj su, pedesetak metara
          rala kao građanski, vjerski i stranački rat,
          zazivali intervenciju demokratskih država,   od mog stana, u Karlovcu, koji je bio pod čestim uzbunama
          sudjelovali na konferencijama, panelima i   i granatiranjima, u autobusima pristizali sablasno mršavi
          forumima, odupirali se indolentnom jav-
          nom mnijenju. Pitanje spasa Bosne bilo je   i iscrpljeni zatočenici Manjače. Pitanja su mi se zadihano
          pitanje spasa savjesti.           rojila u glavi. Ima li kraja toj tragediji iskorjenjivanja
             Trebalo je iz dana u dan održavati “ra-
          dikalnu volju”, posudimo ovom prigodom  Bošnjaka? Je li to vrhunac njihova maltretiranja? Vjerovali
          sintagmu etički velike američke intelektual-  smo, zbog vjere u dobrotu, da smo već sve vidjeli i
          ke Susan Sontag, kako bi se bez metodološki
          manipuliranih kompromisa suprotstavljali  predvidjeli i da većeg zla više ne može biti
          intelektualcima u svojoj, a posebice u srbi-
          janskoj i bosanskosrpskoj sredini, koji su
          trganje Bosne i Hercegovine racionalizirali   sam u američkoj rezidenciji razgovarao sa   Rundshaua. Od njih sam iz prve ruke čuo
          na jezivo maštovite, ali uvijek ciničke na-  Susan Sontag, koja se spremala na put u   o zbilji Sarajeva pretvorenog u Varšavski
          čine: kao fantaziju o panislamskoj “zelenoj   Sarajevo jer je Bosna počela gorjeti, plima   geto bombardiranog ne samo granatama iz
          transferzali” od Prištine do Velike Kladuše,   zločina rasla je iz mjeseca u mjesec: masakr   okolnih brda već i revizionističkom propa-
          koja će ugroziti svjetski i regionalni pore-  stotina i stotina ljudi u travnju u Zvorniku,   gandom neke nama dotad nepoznate, odjed-
          dak, sprečavanje nastanka velike Turske,   opsada Sarajeva u svibnju... S velikom gu-  nom posve drugačije, proklinjane prošlosti
          otpor prema planu doseljavanja Bošnjaka iz   stom crnom kosom, prošaranom srebrnim   u kojoj su se bosanskohercegovački narodi
          Turske, zaustavljanje pripajanja Sandžaka   pramenovima, koja je izgledala kao zastava   morali na silu voljeti, a tek se sada mogu
          Bosni i Hercegovini, osvetu za otomansko   naše zajedničke duhovne neovisnosti, doi-  slobodno i pobjednički mrziti.
          pretvaranje Srba u muslimane, pravedniji   mala se blaženom misionarkom univerzalne
          završetak Prvog i Drugog svjetskog rata,   humanosti, odlučna da se probije u Sarajevo   VELIKOSRPSKO FORSIRANJE DRINE
          danak sudaru civilizacija... te nizom sličnih   pod svaku cijenu i da komercijalno foku-  Gotovo dvije godine nakon susreta sa
          besmislenih teorija kojima se najprije op-  siranom svijetu pruži svoju interpretaciju   Susan Sontag, u Zagrebu sam 7. lipnja 1994.
          ravdavalo programirano etničko čišćenje, a   smrtonosne bosanske stvarnosti.   predstavljao knjigu Roya Gutmana Svjedok
          potom i neshvatljivi androcid u Srebrenici.   Kao što je Susan Sontag 1993. godine   genocida (A Witness to Genocide), u kojoj su
             Mi koji u tom ratu osim svog, nadamo   teško ušla u Sarajevo, još je teže bilo iz njega   navedena zlodjela eliminacionizma Bošnja-
          se, diskurzivnog poštenja i moralne odvaž-  izaći. To je uspjelo beskrajno tužnom Ivanu   ka i Hrvata u Omarskoj, Manjači i desecima
          nosti nismo imali “psa u tuči”, čak i kada su   Lovrenoviću s crnim šeširom i nepokole-  logora kojima su upravljali bosanski Srbi.
          nam ga kao Hrvatima mimo naše volje na-  bljivo raspoloženom Dževadu Karahasanu s   Gutman je otišao korak dalje od dotadašnje
          metali, osjećali smo međusobnu spoznajnu   crvenom maramom oko vrata, s kojima sam   militantne, ali ipak uglavnom akademske
          solidarnost. To sam doživio na Dan neovi-  se našao na Frankfurtskom sajmu knjiga   i vrijednosne rasprave među pro i contra
          snosti SAD-a, 4. srpnja 1992. godine, kada   i nastupio na okruglom stolu Frankfurter   intelektualcima. On je o genocidu izvje-
                                                                               štavao s lica mjesta, što je tada bilo ravno
                                                                               čudu jer je bilo nemoguće ući u te kazamate,
                                                                               prisiljavajući najvažnije televizijske mreže
                                                                               i agencije da probiju embargo diplomat-
                                                                               ske šutnje o ovim skrivanim događajima.
                                                                               Dotad se Bushova, a kasnije i Clintonova,
                                                                               administracija, unatoč izvještajima CIA-e,
                                                                               pravila da ništa ne zna o srpskim logorima
                                                                               smrti i “strateškim silovanjima”. Govori-
                                                                               lo se kako su koncentracijski logori fama
                                                                               smišljena za demonizaciju bosanskih Srba
                                                                               samo da bi se učvrstio alibi za nedjelovanje
                                                                               onih međunarodnih faktora koji su itekako
                                                                               mogli djelovati.
                                                                                  Neću nikada zaboraviti noć u kojoj su,
                                                                               pedesetak metara od mog stana, u Karlov-
                                                                               cu, koji je bio pod čestim uzbunama i gra-
                                                                               natiranjima, u autobusima pristizali sabla-
                                                                               sno mršavi i iscrpljeni zatočenici Manjače,
                                                                              Fotografija: Velija HASANBEGOVIĆ  vi. Ima li kraja toj tragediji iskorjenjivanja
                                                                               koje je nakratko posjetio Richard Holbro-
                                                                               oke. Pitanja su mi se zadihano rojila u gla-
                                                                               Bošnjaka? Je li to vrhunac njihova maltre-
                                                                               tiranja? Vjerovali smo, zbog vjere u dobro-
                                                                               tu, da smo već sve vidjeli i predvidjeli i da
                                                                               većeg zla više ne može biti. Međunarodni
                                                                               su reflektori napokon bili upereni u Bo-
                                                                               snu i Hercegovinu, njena podjela postala
                                                                               je stvar moćnih međunarodnih djelitelja.


                                                                                                     STAV 2/7/2020 9
   4   5   6   7   8   9   10   11   12   13   14