Page 9 - STAV broj 278

njenoj okupaciji, koja se tako olako vari- Neću nikada zaboraviti noć u kojoj su, pedesetak metara
rala kao građanski, vjerski i stranački rat,
zazivali intervenciju demokratskih država, od mog stana, u Karlovcu, koji je bio pod čestim uzbunama
sudjelovali na konferencijama, panelima i i granatiranjima, u autobusima pristizali sablasno mršavi
forumima, odupirali se indolentnom jav-
nom mnijenju. Pitanje spasa Bosne bilo je i iscrpljeni zatočenici Manjače. Pitanja su mi se zadihano
pitanje spasa savjesti. rojila u glavi. Ima li kraja toj tragediji iskorjenjivanja
Trebalo je iz dana u dan održavati “ra-
dikalnu volju”, posudimo ovom prigodom Bošnjaka? Je li to vrhunac njihova maltretiranja? Vjerovali
sintagmu etički velike američke intelektual- smo, zbog vjere u dobrotu, da smo već sve vidjeli i
ke Susan Sontag, kako bi se bez metodološki
manipuliranih kompromisa suprotstavljali predvidjeli i da većeg zla više ne može biti
intelektualcima u svojoj, a posebice u srbi-
janskoj i bosanskosrpskoj sredini, koji su
trganje Bosne i Hercegovine racionalizirali sam u američkoj rezidenciji razgovarao sa Rundshaua. Od njih sam iz prve ruke čuo
na jezivo maštovite, ali uvijek ciničke na- Susan Sontag, koja se spremala na put u o zbilji Sarajeva pretvorenog u Varšavski
čine: kao fantaziju o panislamskoj “zelenoj Sarajevo jer je Bosna počela gorjeti, plima geto bombardiranog ne samo granatama iz
transferzali” od Prištine do Velike Kladuše, zločina rasla je iz mjeseca u mjesec: masakr okolnih brda već i revizionističkom propa-
koja će ugroziti svjetski i regionalni pore- stotina i stotina ljudi u travnju u Zvorniku, gandom neke nama dotad nepoznate, odjed-
dak, sprečavanje nastanka velike Turske, opsada Sarajeva u svibnju... S velikom gu- nom posve drugačije, proklinjane prošlosti
otpor prema planu doseljavanja Bošnjaka iz stom crnom kosom, prošaranom srebrnim u kojoj su se bosanskohercegovački narodi
Turske, zaustavljanje pripajanja Sandžaka pramenovima, koja je izgledala kao zastava morali na silu voljeti, a tek se sada mogu
Bosni i Hercegovini, osvetu za otomansko naše zajedničke duhovne neovisnosti, doi- slobodno i pobjednički mrziti.
pretvaranje Srba u muslimane, pravedniji mala se blaženom misionarkom univerzalne
završetak Prvog i Drugog svjetskog rata, humanosti, odlučna da se probije u Sarajevo VELIKOSRPSKO FORSIRANJE DRINE
danak sudaru civilizacija... te nizom sličnih pod svaku cijenu i da komercijalno foku- Gotovo dvije godine nakon susreta sa
besmislenih teorija kojima se najprije op- siranom svijetu pruži svoju interpretaciju Susan Sontag, u Zagrebu sam 7. lipnja 1994.
ravdavalo programirano etničko čišćenje, a smrtonosne bosanske stvarnosti. predstavljao knjigu Roya Gutmana Svjedok
potom i neshvatljivi androcid u Srebrenici. Kao što je Susan Sontag 1993. godine genocida (A Witness to Genocide), u kojoj su
Mi koji u tom ratu osim svog, nadamo teško ušla u Sarajevo, još je teže bilo iz njega navedena zlodjela eliminacionizma Bošnja-
se, diskurzivnog poštenja i moralne odvaž- izaći. To je uspjelo beskrajno tužnom Ivanu ka i Hrvata u Omarskoj, Manjači i desecima
nosti nismo imali “psa u tuči”, čak i kada su Lovrenoviću s crnim šeširom i nepokole- logora kojima su upravljali bosanski Srbi.
nam ga kao Hrvatima mimo naše volje na- bljivo raspoloženom Dževadu Karahasanu s Gutman je otišao korak dalje od dotadašnje
metali, osjećali smo međusobnu spoznajnu crvenom maramom oko vrata, s kojima sam militantne, ali ipak uglavnom akademske
solidarnost. To sam doživio na Dan neovi- se našao na Frankfurtskom sajmu knjiga i vrijednosne rasprave među pro i contra
snosti SAD-a, 4. srpnja 1992. godine, kada i nastupio na okruglom stolu Frankfurter intelektualcima. On je o genocidu izvje-
štavao s lica mjesta, što je tada bilo ravno
čudu jer je bilo nemoguće ući u te kazamate,
prisiljavajući najvažnije televizijske mreže
i agencije da probiju embargo diplomat-
ske šutnje o ovim skrivanim događajima.
Dotad se Bushova, a kasnije i Clintonova,
administracija, unatoč izvještajima CIA-e,
pravila da ništa ne zna o srpskim logorima
smrti i “strateškim silovanjima”. Govori-
lo se kako su koncentracijski logori fama
smišljena za demonizaciju bosanskih Srba
samo da bi se učvrstio alibi za nedjelovanje
onih međunarodnih faktora koji su itekako
mogli djelovati.
Neću nikada zaboraviti noć u kojoj su,
pedesetak metara od mog stana, u Karlov-
cu, koji je bio pod čestim uzbunama i gra-
natiranjima, u autobusima pristizali sabla-
sno mršavi i iscrpljeni zatočenici Manjače,
Fotografija: Velija HASANBEGOVIĆ vi. Ima li kraja toj tragediji iskorjenjivanja
koje je nakratko posjetio Richard Holbro-
oke. Pitanja su mi se zadihano rojila u gla-
Bošnjaka? Je li to vrhunac njihova maltre-
tiranja? Vjerovali smo, zbog vjere u dobro-
tu, da smo već sve vidjeli i predvidjeli i da
većeg zla više ne može biti. Međunarodni
su reflektori napokon bili upereni u Bo-
snu i Hercegovinu, njena podjela postala
je stvar moćnih međunarodnih djelitelja.

STAV 2/7/2020 9