Page 84 - STAV broj 278
P. 84

25 GODINA OD GENOCIDA U SREBRENICI – KULTURA SJEĆANJA



          Isnam TALJIĆ

          “ROMAN O SREBRENICI”





          Roman o Srebrenici je po priznanju samog autora, bosanskohercegovačkog i bošnjačkog književnika
          Isnama Taljića (Vlasenica, 1954 – Sarajevo, 2017) napisan kao dužna reakcija čovjeka koji duboko
          proživljava zlohudu sudbinu sunarodnika. Roman je napisan 1996. godine, štampan 1998, a od tada
          je imao mnoštvo izdanja te je jedno od najprevođenijih djela naše književnosti na strane jezike. Taljićev
          Roman o Srebrenici ujedno je i pionirsko štivo na temu Genocida u Srebrenici, a jeste bio baziran
          na pisanim dokumentima i svjedočanstvima koje su do autora stizali od preživjelih Srebreničana, pa

          čak i u vrijeme dok je Srebrenica bila zaštićena zona u agresorskom okruženju. Budući da je Isnam
          Taljić također doživio teške porodične tragedije tokom genocida nad Bošnjacima u Vlasenici, imao
          je višak empatije te je zasigurno pisao osjećajući razmjere srebreničke tragedije i na vlastitoj koži



                                                       (odlomak)

            3.                                 4.                              američkim avionima nad Srebrenicom pod-
            Egzodus.                           Doktor Mahmić pokušava upozoriti da   sjetili na dva sunca odjednom. Ona sunca
            Narod i vojska hrle prema zgradi ne-  se odbaci sve osim preostalog oružja. Sve   iz djedovih zapisa o Malom kijametskom
          kadašnje pošte. Ovuda je jedino ždrijelo   ostalo, koliko se god činilo potrebnim, i   danu iz predaje njegovih dalekih Bur-
          za izlaz iz grada. Organizacija Ljekari bez   hrana, otežat će nam u dugom putovanju.   jata, muslimana koji su najbliži izlasku
          granica preuzela je brigu o ranjenicima.   Najvažnije je ponijeti soli i šećera. Makar   Sunca. Sada zatečena na nebu najdaljeg
          Odvode ih u Unproforovu bazu u Poto-  po pola kilograma.             istoka Bosne.
          čarskoj Rijeci. Unprofor je djeci, ženama   – To će nas spasiti. Povremeno lizanje   Propast Svijeta u Srebrenici.
          i starcima garantirao sigurnost i prihvat u   šećera zamijenit će hranu. Posebno je bit-  Dva sunčeva odbljeska sa aviona, a ne
          svojoj bazi. Ima i odraslih muškaraca koji   na so. Natrij naglo opada u organizmu u   sjećam se da je bilo sunčano.
          pristaju za njima. Ima ih mnogo. Mogu se   stanjima iscrpljenosti, straha i panike. To   Da.
          brojiti stotinama.                dovodi do halucinacija i bez bojnih otro-  Ave, argenti patriae.
            Njih će već kojih stotinjak metara dalje,   va, a već smo izloženi djelovanju hemij-  Salve in aeternum Domavia, argen-
          na samom izlazu iz grada, na pomoćnom   skih otrova.                 ti patriae.
          Unproforovom punktu u krugu Tvorni-  Ne znam koliko nas ga je htjelo i čuti.
          ce Vezionica, dočekati najava totalne izja-  Ja sam ga poslušao.        6.
          ve – holandski vojnici, umjesto da makar   Bio je red da ga slušam makar izvan   Nismo zastajali do Buljima. To je bio
          pokušaju zadržati masku spasitelja, doče-  bolnice. Njegov sam pacijent.  najistureniji dio slobodne teritorije. Ov-
          kuju ih mašući im s tri uzdignuta prsta.                             dje smo se oprostili od slobode. Ispred nas
            Najsramotniji talog izdajstva i kuka-  5.                          je bilo osamdesetak kilometara pješačenja
          vičluka koji – s ponašanjem ovih Holan-  Krećemo u trinaest sati. Ne znam je   kraj spaljenih i srušenih bošnjačkih sela,
          đana, za koje smo znali tek toliko da su   li baš trinaest nula nula. Ali je potpuna   kroz njive i šume, uz potoke, sve vrletima
          došli iz zemlje koja je lijepa – padaju na   nula Natovo bombardiranje. Baš tad su se   iz kojih su četnici istrijebili Bošnjake još
          dno dna svih mjerila o ljudskosti. Ali,   pojavila dva aviona. Ispustili su po jednu   prije tri ili dvije godine i po godine. Za
          ljudi ne vjeruju svojim očima i, vjerujući   bombu. Narod se i koleba. Osvrće se ka   nama pada slobodna teritorija Srebreni-
          da ne može biti ono što jest, nastavljaju   Srebrenici. Gledamo u nebo. Ni traga no-  ce. Četnici nastupaju u stopu iza nas. I
          ka glavnoj bazi Holanđana u Potočarima.   vim američkim avionima. Ona dva doimaju   sa strane. I ispred nas. Svuda su. I iznad
            Većina nas se postrojava u kolonu.   se kao krajnje improvizirani aeromiting u   nas. Iz helikoptera i malih aviona, kakvi,
          Dva po dva. Ima nas, izraženo brojem,   čast četničke najezde. Možda i kao posljed-  u niskom letu, izmiču Natovim radarima,
          i petnaest hiljada. Ne računam grupe   nji pozdrav gospodara rata braniteljima   posipaju po nama bojne otrove. Kao sred-
          koje će krenuti s drugih mjesta. Ide se   Srebrenice. Brzo su se okrenuli i zagubili   stvo protiv korova po zasijanim njivama.
          prema Tuzli. U proboj! To je i kao pomi-  na nebu kao dva mala sunčeva odbljeska.  Zasipaju nas granatama sa svakoga bre-
          sao suludo tragično. Ali me nimalo nije   Ne osvrćem se. Obaram pogled ka ze-  žuljka. Dočekuju u zasjedama.
          strah. Osjećam da smo u stanju srušiti   mlji. Mehanički prihvaćam komandu za   Ovo je lov na ljude satjerane u klopku.
          sve pred sobom.                   pokret. Samo da se ne bih okrenuo. Kao   Da svi idemo jedan iza drugoga, i ako
            Zapalo me da budem pri čelu kolone.   da se vraćam s dženaze.      bi razmak između nas bio samo korak i po
          S najmanjim šansama da se živ probijem,   Bojao sam se, samo da sam se okrenuo,   do dva koraka, kolona bi, odjednom, bila
          ali uvjeren da su nam svima šanse velike.   da bi me sunčevi odbljesci na iščezavajućim   duža od trideset kilometara.



         84  2/7/2020 STAV
   79   80   81   82   83   84   85   86   87   88   89