Page 87 - STAV broj 278

Ovu knjigu nisam pisao da bih ispričao priču o sebi. Nisam je napisao ni da bih ispričao priču o mojim
roditeljima i bratu čija su tijela sahranjena na mezarju žrtava genocida u Potočarima. Ovu knjigu sam
napisao iz potrebe da pokušam dočarati u kakvoj situaciji se 1992. godine našlo preko stotinu hiljada
Bošnjaka na području Srebrenice, Vlasenice, odnosno Cerske, Nove Kasabe, Konjević‑Polja, Žepe, Han‑
Pijeska. Masovno smaknuće preko osam hiljada bošnjačkih muškaraca i dječaka, jula 1995. godine,
bila je posljednja epizoda u seriji genocidne kampanje koje su srpske snage sprovodile od aprila 1992.
godine. Može se reći da Zbijeg pripada u žanr romana – iako ni to nije u potpunosti tačno jer se u romanu,

pa i kad je zasnovan na istinitim događajima, može naći i fikcija, odnosno izmišljeni likovi i radnja. U
knjizi Zbijeg sve što sam napisao se zaista i dogodilo. Tu sam napisao ono što sam vidio svojim očima

(odlomak)

ok su četnici prodirali ka Srebre- za drugo već skoro tačno godinu dana, od grada, ljudi su panično okupljali svoje poro-
nici sa skoro svih strana, a najvi- kraja aprila 1992. dice razmišljajući o bijegu, ne znajući gdje,
še sa juga, od Drine, Mladić je, iz Kad sam tom Dancu rekao da bih želio kuda. Bili smo u totalnom okruženju i bili
Dnekog razloga, odlučio da konač- da nazovem djevojku, on se nekako kiselo smo pred padom.
no dopusti konvojima sa humanitarnom nasmijao. Možda je mislio da se šalim. Ko Neko je narodu saopštio da će Danci
pomoći da uđu u Srebrenicu. To je, valjda, veli, pa ne služe ovakve sprave za takve stvari. dozvoliti da se u njihove kamione, kada se
imalo neke veze sa dolaskom Moriona, ko- – Znaš li koliko košta minut razgovora istovari hrana, ukrcaju žene i djeca, te da
mandanta svih snaga UNPROFOR-a u BiH, preko ove sprave – pitao me Danac? će Srbi pustiti da konvoj prođe preko nji-
i njegovom intervencijom kod Miloševića. – Ne znam – odgovorio sam. hove teritorije. Ta vijest se među narodom
Ogroman konvoj, sa preko dvadeset šle- – Bolje da ne znaš – reče on i okrenu širila brzinom svjetlosti. Neki su bukvalno
pera sa prikolicama, krajem marta ušao je u se na drugu stranu nastavljajući birati taj istrčali iz kuća ne noseći ništa osim onoga
Srebrenicu. Hrana je brzo podijeljena, ali neki broj negdje tamo daleko. što su imali na sebi. Žene su vodile djecu i
je količina po glavi i dalje bila simbolična. Stajao sam, tako, na smrznutoj srebre- trčale niz ulicu. Muškarci su okupili svo-
U tom momentu je u Srebrenici i njenoj ničkoj cesti, dok se sa satelitskog telefona je porodice i gurali se kroz ogromnu masu
okolini, po nekim procjenama, bilo preko čuo zvuk: piip, piip. Sve to zajedno mi je pokušavajući se probiti do kamiona. Masa
70.000 ljudi, a posebno nakon pada Konje- izgledalo nevjerovatno i nestvarno, i u isto se toliko uznemirila da su se kamioni lju-
vić-Polja i Cerske. Neko će mi kasnije reći vrijeme prekrasno – i ta sprava, i njihov ljali pod njenim pritiskom.
da je Konjević-Polje palo 15. marta. ogromni džip, i ti ogromni šleperi kakve Neki su počeli pucati u zrak. Bilo je čak
Iz nekog razloga, tih dana su svi konvoji ranije nikada nisam vidio. Sav taj robusni, i rafalne paljbe. Borci sa puškama su tako-
UNHCR-a bili danski. Danci su bili vozači, moderni izgled cijelog danskog konvoja, uk- đer bili tu sa svojim porodicama. Naravno
kao i ostalo osoblje koje je išlo uz konvoje. ljučujući i njihove lijepe zimske uniforme, – ne svi, jer nisu se svi niti usudili da svoje
Jednu noć konvoj je stigao kasno. Dok su ga plave, tople dukserice, specijalne čizme na žene i djecu pokušaju ukrcati na kamion.
istovarali kod robne kuće, stajao sam ispred, njihovim nogama, ulijevali su mi nadu da Garanciju da će konvoj bezbjedno preći pre-
sa nekoliko stotina znatiželjnika. Snijeg je i taj moćni svijet, taj moćni UN, ta moćna ko teritorije koju kontrolišu Srbi nije dao
dalje padao. Iz jednog džipa izašlo je neko- Evropa, stoji iza njih i da će četnici ipak niko. Iz iskustva se znalo šta se sve može
liko Danaca i počeli su sklapati, tu na ulici, morati ustuknuti, da će nam oni pomoći, desiti na putu.
nekakvu spravu. Postavili su postolje, a onda da će nas spasiti. Mali broj muškaraca je uopšte i pomi-
na njega u dijelovima montirali satelitsku Pitao sam Danca da li bi htio ponijeti šljao da se ukrca na kamion. Svi su znali za
antenu kružnog oblika. Prizor mi je izgle- jedno pismo i poslati ga poštom mojoj dje- dešavanja u Bratuncu iz maja 1992. godine,
dao nestvaran jer sam takvo nešto ranije vi- vojci. Pristao je. naprimjer, kada su četnici na stadion doveli
dio samo na filmu. Jedan od njih je onda na Otrčao sam uz ulicu do kuće. Nabrzinu sve Bošnjake iz grada i okolnih sela, a onda
antenu spojio žicom telefonsku slušalicu. U sam sročio nekoliko rečenica, presavio list muškarce odvojili od žena i djece. Nekoli-
situaciji kada mi telefon nismo mogli ko- i ponovo strčao niz grad do konvoja koji se ko stotina muškaraca je, ubrzo nakon toga,
ristiti već godinu dana (a mobilni telefoni već spremao da napusti Srebrenicu. Na po- zvjerski mučeno i ubijeno. Većinu žena i
su se tada mogli vidjeti samo u filmovima leđini sam napisao Mirzinu adresu i on je djece su, tada, četnici ukrcali na autobu-
pismo onda stavio u unutrašnji džep jakne.
se i kamione i odvezli ih prema Kladnju.
naučne fantastike) taj Danac je nekoga zvao
Fotografija: Velija HASANBEGOVIĆ Htio sam vidjeti da li sam sposoban spo- će Mirza napokon dobiti vijesti od mene. ski konvoj je morao proći i kroz Bratunac
telefonom, tako sa ulice. Prišao sam mu i
Niko nije mogao garantovati da se isti
Gledajući kako se šleperi okreću jedan
po jedan i odlaze iz grada, bio sam sretan što
obratio mu se na svom lošem engleskom.
scenarij neće ponoviti i ovaj put. A dan-
Ako Danac ne slaže – pomislio sam.
i kroz Vlasenicu, gdje se nalazio zloglasni
razumjeti se na engleskom i da li ti Danci,
logor Sušica.
Kada je, nakon dan-dva, sljedeći kon-
ti stranci, znaju šta će se dalje dešavati sa
nama, sa Srebrenicom, sa tim narodom.
voj ušao u Srebrenicu i parkirao se ispred
Ja takav metež, takvo guranje, svađu,
nisam nikada ranije vidio. Ljudi su bacali
robne kuće, na ulicama ga je dočekala masa
Ali, glavni razlog je bio taj što sam se
potajno nadao da će mi on dozvoliti da tim
od preko deset hiljada ljudi. Bio je to opšti
djecu na kamione, preko mase drugih lju-
di. U kamionima su jedni drugima sjedi-
haos. Na vijest da su četnici ušli u Zeleni
satelitskim telefonom nazovem svoju dje-
Jadar, nekih pet-šest kilometara južno od
vojku, Mirzu. Nismo bili ništa čuli jedno
li na glavama. To je kod mase stvorilo još
STAV 2/7/2020 87