Page 85 - STAV broj 278
P. 85

Fotografija: Velija HASANBEGOVIĆ




            Toliko mnoštvo četnicima mora biti   svoju smrt. Lijepo sam sanjao. Sanjao   ugrabiti plijen. Ni dovući, držeći ga za
          na očima svakoga trena.           sam najljepši san. I znao da se ipak ne   kosu, mrtva mužjaka, niti preko rame-
            Mi smo u potpunoj klopci. U pokret-  odnosi na mene. Jasno sam mogao ra-  na donijeti još živu ženku iz vrste homo
          nom obruču.                       zaznati da sanjam smrt čovjeka koji mi   sapiens. A reditelj ionako ne obraća pa-
            Ostat ćemo punih pet dana i šest noći.  je draži i od sebe samoga. Prije nego što   žnju na praćenje sudbine onih koji su
            Nakon toga će se, na domaku slobode,   ću se trgnuti iz sna u hodu i potplesti o   bili gonjeni i izvukli samo živu glavu.
          iz smrti izvući ni pet hiljada ljudi. Naser je   kvrgavi, iz zemlje izvirjeli bukvin ko-  Zato sebe i ne mogu usporediti s jed-
          po Tuzli iskupio trista dobrovoljaca. Pro-  rijen na šumskom puteljku, opruživši   nim od takvih, premda im moram biti
          bili su se na slobodnu teritoriju Zvornika   se koliko sam dug u koloni još živih   i slika i prilika.
          i razbili četnička uporišta na Baljkovici.   nesretnika iz Srebrenice, vidio sam,   U Tuzli su me postavili pred zaborav-
          Tu su bili najjače utvrđeni i samo su če-  haman, i sami Džennet. I u Džennetu   ljenu kutiju po kojoj su promicale šare-
          kali da nas dokusure.             vidio da to nisam ja.              ne slike. Umjesto izbezumljenih Kurda
            Mnogi od nas će se potpisati pod tvrd-  Nije mi se izlazilo iz sna. Ali me hu-  u strci za mrežom s hranom koja visi iz
          nju da niko ne bi preživio da nije stigla is-  rija krupnih očiju uvjeravala da još nije   helikoptera, ugledao sam slike moga gra-
          pomoć s Naserom.                  na mene red. Ja sam je razuvjeravao. Ka-  da, a iz centra Srebrenice oglašavao se lik
            Većina preživjelih do kraja života pi-  zao sam da sam dosad morao zaslužiti   glavnoga srpskog komandanta:
          tat će se zašto je slobodni koridor držan   smrt. Makar i ne bila dženetska. Samo   Turcima smo se napokon osvetili – ovo
          otvorenim tek sedam sahata. Koridor su   da mi se dopusti da umrem. Nisam odu-  je kraj Bune protiv dahija!
          preuzeli novopristigli odmorni borci. Da   stajao i morala mi je pokazati koga sam   Šta su oni pamtili? Koliko su pamtili?
          im je naređeno da ge održe još koji sahat   sanjao. Iz dženetskih bašči smiješio mi   I kako su pamtili? Bože moj dragi!
          ili dan, moglo se spasiti još mnogo, vrlo   se Ejub Golić.              U magnovenju mi prolijeću spozna-
          mnogo izmrcvarenih i zaostalih u proboju.  Na moje oči poginut će toga jutra.  je koje su bile skrivane i nisu se mogle
            Ne znam hoće li iko od nas biti nešto   Zato ću u Tuzlu stići još nikakavniji.   pročitati ni u udžbenicima historije niti
          posebno sretan što je preživio.   Ni mrtav. Poštapajući se kolcem iz plota   u epskim pjesmama iz čitanki: Bošnja-
            Za sebe znam da sam ostao mrtav u Sre-  u Cerskoj. Na bosim nogama koje su, ote-  ci su onemogućili Prvi srpski ustanak
          brenici. I to prije nego što smo i krenuli   čene, bile izvan svih mjerila o veličini sto-  u Srbiji, takozvanu Bunu protiv dahija;
          u proboj koji neće preživjeti nas dvanaest   pala. Poput dječijih grobova. S turbanom   drugi ustanak je Srbima uspio isklju-
          ili trinaest hiljada. Umro sam, definitiv-  od iscijepane košulje. U istruljanim pan-  čivo zato što su bošnjački askeri odbili
          no, u proljeće prije dvije godine, kad su   tolama, od kojih je još oko kukova visilo   poslušnost Stambolu i nisu opet htjeli
          Ujedinjene nacije u svojoj palači na East   nekoliko krpenih kajasa.   upamet uvoditi uzoholjelu Srbadiju po
          Riveru, u nepojmljivo dalekom gradu New   Djeca su bježala od mene. Starice su   Beogradskom pašaluku, pa je Visoka
          Yorku, proglasile moj rodni kraj svojom   zavlačile glavu u njedra i pljuvale po uve-  porta državom nagradila Srbiju na šte-
          teritorijom. Ili i prije...       hlim sisama. Bio sam živa straha. Biće iz   tu Bosne, a bošnjačku bunu, poslije, na
            Na moje oči, na samom domaku ovo-  nepoznatoga svijeta. Čovjek iz vremena   čelu s kapetanom Husein-begom Grada-
          ga što treba nazivati slobodom, poginut će   koje nije ovo.          ščevićem, umjesto da svojim najhrabri-
          drugi najveći junak Srebrenice.      Ovako je mogao izgledati Darwinov   jim ratnicima prizna državu, ugušila u
            Prethodne noći pomislio sam da   divljak u filmovima kad se vraća iz vi-  krvi i u korist brzoga širenja Srbije do
          sam, koračajući u snu kroz šumu, sanjao   šednevnog lova u kome mu nije uspjelo   Drine.            n


                                                                                                    STAV 2/7/2020 85
   80   81   82   83   84   85   86   87   88   89   90