Page 75 - STAV broj 262

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Olovkom u lov

ODA TETRIJEBU IZ

LOVAČKOG ČASOPISA

Piše:
Irfan HOROZOVIĆ Drugom prilikom pričao je o sokolu. Sokoliću, kako ga je zvao. Morna je to
bila priča, ubilačka, koja ga je navela da se poslije svega okane lova. Ne bih
je, bez tuge, mogao ovdje ispričati

eđu stvarima u velikoj kutiji Kasnije sam mu ispričao svoju lovač- – Šarena je. Dobra za ribarske mušice...
određenoj da se skloni iz kuće ku priču. – Nismo za to ovdje.
ugledah nekoliko brojeva ča- Ako se može tako nazvati. – Nije ni važno.
Msopisa. Lovačkih, očigledno. Neki moji prijatelji i poznanici ono- Utom smo izišli iz šume i pošli ka
Nisam se mogao sjetiti otkud mi. Izva- mad su redovno išli u lov. Bilo mi je dra- velikom kupiništu. Odatle je izjurio zec.
dio sam jedan i prelistao ga. Najednom go slušati njihove priče, ali nikad u tom Pogodili su ga. I još jednog.
ugledah fotografiju i tekst s poznatim nisam vidio čistu istinu. Uvijek mi je to Onda smo pošli preko polja.
imenom. ličilo kao neka prepričana anegdota. Fazani su preletjeli preko nas kao ša-
Pred očima mi se ukazalo mnogo sli- Zato sam se iznenadio jednog jutra kad reno nebo.
ka. Moj rođak Medžid, u mnoštvu zani- mi je prijatelj jednostavno rekao: Neki su pali na zemlju koje su lovci
manja u svom životu, bio je i lovac. To je – Zašto ne bi pošao s nama? uredno prikupili i stavili u svoje torbe.
bila porodična tradicija. Bavili su se oni – Nemam ti mnogo pojma o tom. Ne- Potom smo opet krenuli ka mjestu gdje
raznim stvarima, od gradnje do projekata, mam ni pušku..., o psu da ne govorim... su se mogli skrivati zečevi. To se i dogodilo.
sportom, studirali istočne kulture i jezi- – Nije to ni važno. Bit ćeš naš gost. Mahmurni je gađao sve što vidi. I
ke. Jedan je čak bio slikar. Veliki poznati Naravno, ukoliko se ostali lovci slože. sve promašivao. Gotovo ga je bilo žalo-
slikar. I svi su voljeli lov. Gledaj šta se događa i pazi da nisi na lini- sno gledati.
Medžid je u sebi sve objedinjavao. Go- ji cijevi. Možda ćeš poslije napisati neku Onda se najedanput pojavilo nekoli-
lem, stasit, majstor borilačkih vještina, pjesmu ili priču. Iskonski ti je to život. ko zečeva.
znalac jezika i široko obrazovan čovjek. Zašilji olovku. Uz lov, to će biti tvoj lov. Moj prijatelj je pogodio jednog u
Ničim se od tog nije posebno dičio Složili su se napokon lovci, neki ne- glavu, kao što je i propisano, a onda ga
iako je, naravno, imao čime. voljko, ali su ih nekako uvjerili. je mahmurni pogodio u stražnje noge
Pokazivao mi je jedanput djedove puš- Tako je običaj ispoštovan i mogao sam i povikao: “Moj je! Moj je!” Zamalo je
ke načinjene u Beču, očišćene i blistave s njima krenuti. nastala golema kavga. Prijatelj je bio sr-
kao da su sad predate iz majstorovih ruku. Ni tu ni sljedeću noć nisam mogao spa- dit, ali je samo rekao: “Ubio si mrtvog
Njihove su cijevi poput nosnica osje- vati od uzbuđenja. Spremio sam se kako zeca.” Mahmurni se okrenuo drugima
ćale miris srndaća, zeca ili ko zna koje sam znao i umio i, tek kad sam se smjestio za podršku. Šutjeli su. Vidjeli su. Tad se
lovine još. u kola, sjetio sam se da postavim pitanje. mahmurlija razbjesnio na sebe, ali niko
U časopisu je bila objavljena priča koju – Šta ćete loviti? na to nije obraćao pažnju.
mi je jedanput ispričao. Tetrijeb na homori. – Zeca, a i fazana. Vidjet ćemo kako Poslije lova je nastala podjela. Tako su
Sjećam se njegovog izraza lica dok ju će biti. uvijek činili. I nastojali da bude poštena.
je kazivao. Istinska oda tetrijebu. I stablu A bilo je zaista uzbudljivo. Nekom dva, nekom tri.
na kom ga je vidio. Kao uprizorenje ne- Lovci su bili na dogovorenom mjestu. Dobio sam i ja, kao gost, jednog zeca
zaboravne pjesme Muhameda Abdagića. Osim jednog. Išli smo po njega. A taj je i jednog fazana. To je bio njihov poklon.
Za trenutak je potom bio odsutan, a sinoć izgleda dobro zaglavio. Jedino mahmurni nije dobio ništa.
onda dohvatio saz. Jedva su ga probudili. Osim kreje iliti šojke (kako tu kreštalicu
Zapjevao je pjesmu koju nikad rani- Kad je napokon izišao, gledao je u nas još zovu) koja je virila iz njegova džepa
je nisam čuo. kao nasukana riba. kao dokaz da ju je ulovio.
Pokazao sam mu to prstima. Pošli smo prema šumi iznad njego- Kad sam se navečer vratio kući, bila
– To je jedan stari naš. U mom prijevo- ve kuće. nam je u posjeti svastika.
du. Misli se da je bio hamzevija. Uobiča- I onda je počeo lov. Izvadio sam zeca i fazana i stavio ih
jeno. Naravno, ja mislim da je bio bektaš. Začuo se pucanj. na stol.
Drugom prilikom pričao je o sokolu. – Ko je pucao?! – Čime si ih ulovio? – zapita svastika.
Sokoliću, kako ga je zvao. Morna je to Ko bi drugi nego onaj mahmurni. – Olovkom – odgovorih.
bila priča, ubilačka, koja ga je navela da – U što si pucao? Ova posljednja rečenica Medžidu se
se poslije svega okane lova. Ne bih je, bez – Ubio je kreju. najviše dopala, iako se smijao poznatim
tuge, mogao ovdje ispričati. – Zašto? prizorima sve vrijeme dok sam pričao. n

STAV 12/3/2020 75