Page 76 - STAV broj 262

KULTURA

Piše: Edib KADIĆ
edib@stav.ba

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

orijeklom iz Konye: Potječem iz
ugledne porodice u kojoj je uvi- Džeko Hodžić, akademski slikar
jek bilo uleme. Bili smo Saliha-
Pgići. Doselili smo 1689. godine s
Hajdar-pašom. Moj praprapradjed bio je
kadija u njegovoj vojsci, zvao se Salih-aga, APOKALIPSA
pa smo mi bili Salihagići. Imali smo puno
uleme u porodici, pa bi narod stalno govorio
“hodžići, hodžići, kuća hodžića”, pa smo
onda i ostali Hodžići. Na Paljuhu imamo
i naše turbe jer je Salih-efendija bio der- KAO NAŠA
viš porijeklom iz Konye. To se zna i zapi-
sano je kod Evlije Čelebije. Školovao sam
se u Peći, tu sam završio umjetničku školu
koja je trajala pet godina. Onda sam u Sa-
rajevu upisao Višu pedagošku školu, koju SVAKODNEVICA
nisam završio jer se u međuvremenu otvo-
rila akademija koju sam upisao i završio.
Piše i slika objema rukama: Kod mene
je ljubav prema slikanju bila oduvijek tu. Džeko Hodžić rođen je 1950. godine
Postoji nešto u životu što čovjek izabere,
a postoji nešto što život izabere za čovje- u Godijevu u Bihoru, sjevernom dijelu
ka. Mislim da je slikanje život izabrao za
mene. Otkako sam znao za sebe, igrao sam Crne Gore koji pripada Sandžaku.
se drugačije od druge djece, moje igračke su
bile drugačije, snovi drugačiji. U osnovnoj Umjetničku školu u Peći završava 1970.
školi nikada nisam pisao domaću zadaću, godine, a 1977. Akademiju likovnih
već sam crtao cijelom razredu, a oni svi bo-
lji su meni pisali zadaće. Amidža Vehbo mi umjetnosti u Sarajevu. Održao je više
je bio učitelj pa se znao našaliti pitajući:
“Koliko ti ovo, sinovac, imaš rukopisa? od 60 samostalnih izložbi u Bosni i
Svaka nova domaća zadaća novi rukopis.” Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji, kao i širom
Odgovorim mu da pišem nekada lijevom, a
nekada desnom rukom, pa je to zbog toga. Evrope, te oko 400 zajedničkih izložbi u
U ratu je granata blizu njega eksplodirala
i desnu mu ruku jako povrijedila, tako da zemlji i inostranstvu. Dobitnik je dvanaest
nije mogao pisati desnom, pa je amidža
morao naučiti pisati lijevom rukom. Ja nagrada, među kojima su i nagrade
sam rođeni ljevak, ali sam se, zbog adžine Udruženja likovnih umjetnika BiH za
šibe kojom bi me udario po prstima i zbog
riječi “piši i desnom, nauči s obje, može ti crtež, “Grand Prix” ULU-a BiH, Srebrna
valjati”, natjerao i naučio pisati i desnom
rukom. Sada pišem s obje ruke bez imalo nagrada Univerziteta Sarajevo, Nagrada
problema, a isto tako i slikam. grada Wasserburga, Njemačka, Specijalna
Priče starih na platnu: Prvi radovi
kojih se sjećam bile su životinje, lisica, diploma za razvoj likovne kulture... Petog
vuk, medvjed. Poslije toga sam krenuo
oslikavati priče koje su nas pratile na marta u Sarajevu otvorena je njegova
sijelima. Taj dio Sandžaka još je mističan,
njegov jezik, običaji, način života. Dolje izložba koja je objedinila sva tri dijela
je naročito razvijen način pripovijedanja čuvene “Apokalipse”, opusa za koji je
i sijela koja su bila navečer izuzetno zani-
mljiva. Na sredini sobe bile su mangale, tu dobio značajnu podršku likovne kritike u
se kuhala kahva, ponekad pekao krompir i
započela bi se priča. Ja sam bio dobro di- Bosni i Hercegovini. Za Stav govori o ovoj
jete i dobar đak i imao sam privilegiju da izložbi, kao i o brojnim drugim detaljima i
sjedim sa starijima, jer djeca sa starijima
nikad nisu sjedila. Onda su se pričale ra- crticama iz života
zne hićaje koje su nekad bile i zanimljive

76 12/3/2020 STAV