Page 79 - STAV broj 262

mijenjala oruđa i oružja. Sve smo postajali
osioniji, a ljudski okot bio je sve pohlepniji.
U mudrostima sufija sam negdje pročitao
da, kada čovjek pripitomi ego, bit će bo-
lji od meleka. Ako to ne uradi, može biti
gori od šejtana. To je apokaliptično stanje
ljudi, cjelokupnog društva. Svaka od ovih
apokalipsi napravljena je kao triptih, a sve
zajedno čine jednu trilogiju. Prva Apoka-
lipsa inspirirana je direktno ratom u Bo-
sni, ono što nas je ovdje zadesilo. Ovdje
govore životinje umjesto ljudi. Inspiraciju
sam našao u knjizi Kelila i Dimna. Prvi
diplomatski incident nastao je između
Indije i Perzije, jer su Perzijanci poslali
svog špijuna, agenta, da ode u Indiju i da
ukrade ovu knjigu. Prevedena je kod nas
1952. godine i tu govore životinje umjesto
ljudi. U basnama i bajkama, mitovima i le-
gendama, u njima je istina. Napokon, tu je
jedan veliki sufijski mislilac Feriduddin
Attar i njegova knjiga Govor ptica, fanta-
stična knjiga čija me poruka inspirirala.
Apokaliptični haos: Sama riječ Apoka-
lipsa znači Otkrovenje. To je biblijska tema,
u islamu su to sirat-ćuprija, Džennet i Dže- i crvenkasti. Tu sam nanosio veliko gru-
hennem. U sve tri apokalipse moj akcenat Predavao mi je Seid menje, po deset centimetara je debljina
nije na Bogu, već na čovjeku, na njegovo Hasanefendić, zatim platna i svega ostalog. U srednjem dijelu
siledžijstvo, pohlepu, odnos prema samom sam koristio lesonit. Ovdje sam dao jednu
sebi, gdje je čovjek čovjeku vuk, a onda i Ljubomir Perčinlić, Mersad ljudsku dimenziju, možda autobiografsku.
prema cijelom dunjaluku. Nadalje, vi tu Berber, pa rahmetli Alija Tu na jednoj skici ima nakit, to je ženska
imate jednog bika koji se okreće i bori, gore soba možda moje kćerke ili žene. Ona je tu
su hijene stražari, dan i noć, tamo negdje Kučukalić, Sead Musić, ali, stradala, stradalo je nešto što mi je drago.
dvoje vode ljubav da bi nastavili vrstu, Na drugoj strani ima avlija Počitelja koji
jedni izvode dječaka u šetnju, dolje ispod mi smo se mimoilazili u je izboden ekserima. Strašno sam vezan
je dženaza koja se obavlja u toku noći, jer svom shvatanju umjetnosti, za Počitelj i jako ga volim. To je mjesto
ih je noć sakrila mrakom i tajanstvenošću. koje je ozračeno i bogomdano na jednoj
Imate tu i jednog koji svira violinu pored oni su imali svoj neki lijepoj rijeci, zelenoj ždrebici, Neretvi, s
tih grobova. Ljudi živih nema, samo su nukleus, a ja svoj. Eh, tom kulom i tim starim gradom. Dalje se
mrtvi ljudi tu naslikani. U danu se nalazi vidi knjiga koja je također probijena ek-
jedno janje. Mislio sam prvo da ono bude sad, možda je moj bio serima. Ja volim knjigu i biblioteku i sve
Ibrahimovo janje, crno, međutim, kasnije što radim saznao sam manje-više putem
sam ga naslikao da ono bude janje spasa, iskrivljen, ali sam izdržao knjige. Cijeli jedan ciklus posvetio sam
bijelo. Ono predstavlja nadu. na tom iskrivljenom. A stradanju biblioteka, od Aleksandrijske
“Apokaliptični leptiri bijelih krila”: do Vijećnice. Nadalje, tamo se vidi i ate-
Moje su slike optimistične, one nisu da ka- možda je i njihov bio kriv. lje koji ja živim i koji je moja ljubav. Tu
žnjavaju čovjeka i nisu slike strašnog suda. su i galerija i muzej. A onda tamo pored
One su slike koje opominju čovjeka i kao Nije to mene pretjerano Apokalipse I i II nalaze se dva prostora
opomena tu stoje. A ta mala nada postoji zanimalo, ja sam gledao da koja su ćilimom zastrta i tu su pored ci-
uvijek. Apokalipsa I i II imaju slične ski- pele. To je taj naš običaj i odnos prema
ce. Tu imamo grobnicu gdje strada jedan budem svoj ćilimu, prostirci, prema kući i prema sve-
narod i jedna država, a u drugom imamo tosti tog prostora, njenom mirisu i ljepoti.
stradavanje cijele planete Zemlje i ondje je Iako je apokaliptično stanje, nisam htio
grobnica veća i širi se. Tamo imate i leptira životinje. On razmišlja kao životinja, kao isprljati taj prostor, ćilim sam poštovao
s bijelim krilima. Kod naših starih nena hajvan i tako se i ponaša. On ne razmišlja i izdvojio ga. To su ti neki elementi ko-
čuo sam priču da su to leptiri koji odno- da širi ljubav, dobrosusjedske odnose, da jima dajem neku dimenziju čovjeka koji
se duše na nebo. Eh, tu sam oslikao duše poštuje porodicu, da poštuje komšiju, pri- pozitivno misli.
nevinih koje idu na nebo. Dalje, tu ima- rodu koju nam je Allah, dž. š., dao da se Kuda nakon “Apokalipse”: Ah, poslije
te vuka koji zavija koji poziva svoj čopor njome služimo i da uživamo u njoj, a ne izložbe opet u atelje, gdje drugdje? Nova
na gozbu jer su tu posvuda tijela mrtvih. da je uništavamo. Mi 200 godina kasnije bašča, nova njiva, novo sjeme, novo oko-
Stradanje cijelog kosmosa: Kada sam plaćamo račun industrijalizacije, zaga- pavanje, zalivanje i gajenje kulture. Koja
rekao da će čovjek, ako savlada svoj ego, đenja itd. Apokalipsa III je nešto sasvim najbolje uspije, ta će se naći na sljedećoj
biti bolji od meleka, eh, ovdje čovjek nije drugo, stradanje kosmosa. U njemu sve izložbi. Imam toliko skica i radova koje
savladao svoj ego nego je ostao egoista, pa plovi, od dječijih igračaka, kostiju, strijela; bih trebao realizirati da bi mi trebalo 300
sam upravo takvog čovjeka sveo na nivo tu su plameni jezici plavičasti, zelenkasti godina da ih sve provedem u djelo. n

STAV 12/3/2020 79