Page 33 - STAV broj 354

Kemal Šalaka Nedim Nalo

posebno su ga voljele njegove ‘Horde zla’ BORAC SLOBODNOG Moj sin bio je slobodnog i hrabrog duha,
jer svi oni koji su ga poznavali znali su da I HRABROG DUHA u što su se kasnije uvjerili mnogi, što je
je veliki navijač FK ‘Sarajevo’. Ja sam od Karlova majka Nada Ivandić sjeća se velika vrlina i kvalitet mladosti, te je na
njega mlađi svega nekoliko godina, ali je kako su te 1992. godine Sarajke i Sarajlije svoja pleća preuzeo brigu za bolesnog oca,
svojom pojavom i načinom ponašanja za- znale da će situacija eskalirati. baku i djeda. Mnogo više od mene Saraj-
davao zadatak svima nama. Bio sam dijete “Slutnje da će se odviti najcrnji sce- ke i Sarajlije znaju kako se i na koji način
iz njegove mahale, živjeli smo bukvalno narij te 1992. godine definitivno su bile borio. Za mene je danas najvažnije da je
haustor do haustora, stalno smo se viđali opravdane i to smo svi znali. Kada je si- imao i da ima toliko drugara i iskrenih
i igrali lopte. Jednostavno, bio je čovjek tuacija eskalirala, za što smo svi znali prijatelja, što se sada i nakon toliko go-
za ustati i spomenuti i sigurno se mora da će se desiti prije ili kasnije, Karlo je dina potvrđuje”, kazala je majka heroja
ispraviti nepravda koja mu je učinjena”, preuzeo brigu za cijelu porodicu. Znate, odbrane za Stav.
kazao je Nalo. prije nego će se zaratiti muž se teško raz- Nada Ivandić dodaje da je za nju ini-
Napominje kako su majka i sestra bolio, a ja, kao službenica Crvenog križa cijativa o davanju imena osnovnoj ško-
Karla Ivandića van države tako da, naža- BiH, već sam godinu i po bila bez posla. li u sarajevskom naselju Čengić-Vila po
lost, niko u postratnom Sarajevu od nje- Na njegovu inicijativu, u aprilu 1992. go- Karlu Ivandiću bila vrlo značajan, ali i
govih krvnih srodnika nije ni bio u pri- dine kćerka i ja napuštamo Sarajevo. To stresan događaj.
lici da se angažira u vezi s poduzimanim je bio onaj očajnički potez, on je htio da “Inicijativa Sarajki i Sarajlija za mene
aktivnostima. nas što manje bude u tako teškoj situaciji. je bila izuzetno potresna, ne toliko kao
za majku koliko kao čovjeka zatečenog
u razumijevanju svih vas. Međutim, naj-
teže mi je na dušu pao predosjećaj da će
inicijatori biti prinuđeni na jednu dugo-
ročnu borbu. U tome možda i jeste veli-
čina u sazrijevanju i u onome kako treba
da čuvate svoju djecu”, kratko je dodala
Nada Ivandić, koja već godinama živi
izvan Bosne i Hercegovine i koja rijetko
govori za medije.
Tužno je vidjeti njegovu porodicu i pri-
jatelje kako se bore, ako već ništa drugo
nije moguće postići, da se barem pločica s
njegovim imenom i prezimenom postavi
na spomenik ispred OŠ “Osman Nakaš” i
da tako, na simboličkoj ravni, bude izjed-
načen s ostalim borcima. Ipak, nadati se
da će nadležni, nakon borbe koja formal-
no traje sedam godina, a neformalno od
završetka rata, iznaći rješenje da na dosto-
janstven način odaju počast Karlu Ivan-
diću, koji je i dalje heroj bez spomena u
gradu za koji nije žalio dati svoj život. n

STAV 17/12/2021 33