Page 64 - STAV broj 354

DRUŠTVO

suca njihova, mnogo poštovanog Jurja. A Da se ne bi stekao dojam kako su ti Kobasići prošli kroz
da je sudac Juraj samo obavljao svoj posao i
branio međe gradske, pravicom i zakonom, historiju samo kao prznice i svađalice, valja spomenuti
potpisuje, evo, i tajnik bana Petra Keglevića jednog drugog Ivana Kobasića. I taj je poginuo u borbi
magistar Juraj od Bišća i vicesudac bihaćki
Jurica Kutlić, i vicekaštelan gradski Jurko, a s Osmanlijama, ali kojih trideset godina prije ovog već
potvrđuju prisežnici: Šimun Batalić, Martin spomenutog, praunuka svog. Taj Ivan Kobasić, najglasovitiji
Budišić, i Paval i Benko Diačić. Pa je jedan
od Kobasića golim mačem navalio na suca od sveg svog roda, upisat će Kobasiće u historiju kao špijune
i nahrnuo konjem na nj, silno, da je sudac da im nije bilo ravna ni na jednoj strani.
pao i dobro se ugruhao i da im suca niko
nikada nije tako ponizio. Ogroman dio grad-
skog kotara posvojili su Kobasići, pišu dalje Nakon toga, Bišćanima preostade samo da roda, upisat će Kobasiće u historiju kao špi-
građani Bišća, i tako je sada postao malen se nadaju da će te Kobasiće đavao odnijeti. june da im nije bilo ravna ni na jednoj stra-
i “tiesan, da ne imaju gdje napasti ni vola Ali ni tada se ne dokopaše Kralja. Te 1580. ni. Tek sada, čini nam se, dobivamo odgo-
ni konja”. I toliko im je dodijao plemenitaš godine, čim je do Bihaća došla vijest da je vor na pitanje zašto su generalu Katzianeru
Kobasić s Brekovice da, evo, među njima, mlađahni Ivan Kobasić, praunuk glasovi- bili preči Kobasići od građana Bišća. Kazuje
smjernim građanima Bišća, nađe se i jedan tog Ivana, poginuo pod Kanižom vojuju- historija da su i kralj Ferdinand i kralj Lu-
od njegova roda pa potpisa njihovu žalbu, ći protiv Osmanlija, i da je loza kobasićka doviko godinama bili upućeni u prilike u
a taj je Matko Kobasić. potpuno izumrla, zauze kapetan bihaćki osmanskim vojnim taborima bolje nego u
Ali generalu Katzianeru bili su važniji Sebastijan Lamberg Kralje, ali ne za gra- svojim, a sve zahvaljujući Ivanu Kobasiću.
Kobasići. Dokazuje to drugi sukob s breko- đane, već za vojsku svoju, koja se žališe da Za njega se govorilo da je po cijeloj Bosni,
vačkom vlastelom. Naime, kada je osman- ih Bišćani slabo hrane. od Vrbasa do Drine, i dalje, raspleo svoje
ska vojska uništila topusku opatiju i razva- špijunske mreže i da nije bilo te vijesti koja
lila samostane i crkve, Bišćani baciše oko ŠPIJUNSKA MREŽA bi mogla proletjeti mimo njih a da se ne za-
na opatovo imanje u Kralju, odmah podno Da se ne bi stekao dojam kako su ti Ko- plete. Dobijao ih je često i prije sandžaka
gradskih zidina. Ali i Kobasići pomisliše basići prošli kroz historiju samo kao prznice kliškog, i prije beglerbega u Banjoj Luci, i
da bi mogli iskoristiti priliku, “pa pošto je i svađalice, valja spomenuti jednog drugog prije vezira u Sarajevu. Koristio je rodbinu
bio Ivan Kobasić kao odličan pristaša Fer- Ivana Kobasića. I taj je poginuo u borbi s po Bosni, prijatelje svojih prijatelja koji se
dinandov u kralja mnogo zaslužan, i dobro Osmanlijama, ali kojih trideset godina prije poturčiše pa službovaše u vojsci osmanskoj,
vidjen takodjer u generala Katzianera, do- ovog već spomenutog, praunuka svog. Taj dubrovačke trgovce koji su od pamtivijeka
bio je on na veliku žalost Bišćana Kralje”. Ivan Kobasić, najglasovitiji od sveg svog slobodno hodili cijelom Bosnom i svugdje
imali pristup, dalmatinske franjevce koji su
Bila je Vrana tako lijepa da su prosci dolazili čak iz Dalmacije, posjećivali braću u Bosni Srebrnoj, državne
od Griča, iz Slavonije, od Bosne, ali imala je nesreću da zape poklisare i svoje ljude koji su se preoblačili
u vlahe, u martole, u prosjake, u gubavce, u
za oko jednom od Kobasića koji stolovaše u Brekovici. Nakon okužene, u bajalice i gatare i jata pismono-
silnih molbi, ona ga odbije, a znalo se da ono što Kobasići ša koje je dresirao pa ih puštao preko Une.
Ipak, poseban specijalitet bijahu mu sužnji,
požele to i dobiju. Tako i ovaj, okupi grupu svojih sluga i tri neprijateljski vojnici koje bi zatočio ovdje,
dana vrebaše oko Dobrašinova grada. Četvrtog izađe Vrana u brekovačkim tamnicama i u petom mje-
secu pretvarao ih u najodanije prijatelje te
da ubere jagoda i on je otme i jurnu prema Uni. ih davao u otkup ili u razmjenu, a ovi mu

64 17/12/2021 STAV