Page 59 - STAV broj 354

su nam i ispreturani rovovi, naši borci su
bili u okruženju, ali linije nisu pale. Za
desetak dana imali smo 6 poginulih i oko
30 ranjenih. Pored Apira, Zeida i Zije, u
tim borbama još su poginuli Sejfo Bajrić,
Amir Odobašic i Suad Mulalić.”
Bez obzira na žrtve i stradanja, Apirovi
momci danima su odolijevali neprijateljskim
napadima. I upravo u jednom od tih napa-
da i sam Apir je poginuo. “Padaju granate,
puca, imaš osjećaj da zemlja gori. U jednom
navratu šalje mene, Ramiza Sijamhodžića
i rahmetli Ilfada Tahića da obiđemo liniju.
Borbe se nastavljaju i sutra. Desno od nas
u nekim kućama je bio Jasmin Šahinović sa
svojim vodom. Apir zove Jasmina, a on se
ne javlja. Zove drugoga borca, ni on se ne
javlja. Kaže: ‘Ja moram tamo ići.’ Odgova-
ram ga da ne ide jer je dan, vidno je, pogodit S prijateljima
će ga. Kaže: ‘Moram vidjeti šta se dešava.’ u JNA
I otišao je. Pretrčao je preko neke čistine i
došao do rova u kojem su bili naši momci i nastavnik blizu. A to je bilo vrijeme kada
gdje je bilo puno ranjenih. Tu u blizini Ja- su nastavnici bili vrlo strogi. Svaki put kad
smin i njegovi saborci bili su u okruženju. bih mu skrenuo pažnju na dežurnog nastav-
Kako su mi kasnije pričali, onda je otišao do nika, on bi odgovarao: ‘Hvala ti, školski.’”
jedne stare kuće koja je bila razrušena. Val- Nakon završetka osnovne škole, dvojica
jda je pokušao uspostaviti vizualni kontakt drugova dugo se nisu vidjeli. Međutim, u
s Jasminom. I upravo je u to vrijeme pored ljeto 1994. godine vihor rata ponovo ih je
njega pao neprijateljski projektil od kojeg spojio. Našli su se u istoj jedinici, ali ovaj
je poginuo. Njegova smrt me baš pogodila. put u puno ozbiljnijoj ulozi. Dževad Ha-
Od silnih borbi koje su se i dalje vodile ni- lilagić je bio vojnik u četi ‘Žutih mrava’,
sam mu mogao otići na dženazu”, prisjetio a Apir već iskusni i dokazani starješina
se Admir Ćatić. koji je svojim zalaganjem zaslužio pozi-
ciju komandira voda. “Pri našem prvom
“HVALA TI, ŠKOLSKI” susretu rekao mi je: ‘Ako Bog da, školski,
Apirov ratni, ali i školski drug bio je i bit će nam dobro u ovoj jedinici.’ Pitao me
Dževad Halilagić, danas ratni vojni invalid: je li sve OK i stavio se na raspolaganje za
“Kad god se prisjetim školskih dana, prvi sve što mi bude mogao pomoći. Lice mu
u sjećanju su mi ljudi koji su bili veseli i je bilo vedro, nasmijano i zračilo je opti-
širili pozitivnu energiju na druge. Upravo mizmom. Nekoliko mjeseci kasnije bio
takav bio je i moj drug Almir Alešević Apir. sam počašćen da i sam vidim hrabrost
Razigrani i nestašni momak koji je svojom ‘mog školskog’. U bitkama prilikom ak-
pojavom, šalama i doskočicama razbijao cije ‘Mostobran ‘94’ naša jedinica je bila
uobičajenu školsku monotoniju. Lahkoću pod jakom pješadijskom vatrom na ne- Almir Alešević
komunikacije i uklapanje u društvo Apir je pristupačnom šumskom terenu. Okvir mi
znao iskoristiti za uveseljavanje sviju oko je prazan, ne vidim metu, ali na trenutak je otišao u obilazak linije, a nama je nare-
sebe. Kako je bio prilično nestašan, napra- vidim plamen i cijev osamdesetčetvorke. đeno da oprezno učvrstimo nove položa-
vili smo dogovor da budem njegov osmatrač Nemam bombu, kolega mi iznenađeno je i to smo uradili pod okriljem noći i uz
koji je imao zadatak da ga obavijestim da je vrišti. ‘Tuče nas praga’, mrmlja uz viku. gustu jutarnju maglu. Na proplanku sam
Brzo sam shvatio da sam mu bio prebli- iskopao ležeći rov i, dok sam prilagođa-
“Apir je bio izuzetan borac, zu i da je poistovjetio zvuk moje puške s vao i maskirao grudobran, posljednji put
dejstvom neprijateljske prage. Mijenjam
sam vidio ‘mog školskog’, koji mi reče:
pouzdan starješina i za svoje okvir, uzvraćam na vatru i na lijevoj strani ‘Školski moj, ja ću u taj rov kad je tako li-
godine vrlo ozbiljan i zreo od mene primjećujem Apira. Nekim čud- jep, a ti odi kod Dervića da pojačaš desno
krilo.’ Zahvalio sam mu na jučerašnjem
nim gestom me upozorio da je neprijatelj-
kao ličnost. A uvijek je bio ska bomba u mojoj blizini. U posljednjem upozorenju i otišao do položaja na koji me
spreman na šalu. I dva brata trenutku sam je primijetio i izbjegao. Taj uputio. Upravo na tom novom položaju,
je dan puno bombi bačeno na nas. Le-
nakon nekoliko sati, teško sam ranjen,
su mu bila u brigadi, a mlađi žao sam na boku i opet gledao u Apira, ostajući bez desne ruke. Mjesec kasnije,
Juso je ostao bez noge, tako koji je pripremao dvije bombe. Zubima u toku oporavka neugodno me iznenadila
je oslobodio osigurače, ustao i bacio obje
vijest o Apirovoj pogibiji. Osjećam veliku
da su kao porodica puno bombe. Rafalima smo ispratili njegov čast zbog poznanstva s njim. I danas ga
dali u odbrani zemlje”, kaže potez i vrlo brzo uz gromoglasan tekbir u društvu često spomenem i prisjetim se
priveli kraju veliku bitku. Naš zadatak je
njegovog herojstva i doprinosa u odbrani
Šefik Veladžić. bio uspješno izvršen. Nakon toga, Apir domovine Bosne i Hercegovine.” n

STAV 17/12/2021 59