Page 56 - STAV broj 354

DRUŠTVO

Piše: Amir SIJAMHODŽIĆ

BORAC VESELOG DUHA
Cijena agresorskog nasrtaja na Repu-
bliku Bosnu i Hercegovinu i herojskog
otpora pripadnika njene armije plaćena je
velikim ljudskim gubicima. Zlo u kojem
se u proljeće 1992. godine našla većina
bosanskohercegovačkih građana preki-
nulo je mir i slobodu, ali i onemogućilo
ostvarenje snova i planova mnogim mla-
dim ljudima. Jedan od bosanskoherce-
govačkih vojnika kojem je rat prekinuo
mladost bio je i Almir Alešević, pozna-
tiji kao Apir, koji je sa svega 20 godina
uzeo pušku da brani domovinu. Odanost
ideji opstanka domovine, osim brojnih
podviga, Apir je potvrdio i vlastitim ži-
votom; poginuo je na velikokladuškom
ratištu u decembru 1994. godine. Njegova
mladost i dvije i po godine staža na boj-
nom polju amanet su preživjelima da ga
se ne smije skrajnuti ustranu i nehajno
prepustiti zaboravu. Heroji bez ordenja (13): Almir Alešević Apir
Almir Alešević (sin Fikreta i Muni-
re) rođen je 1972. godine u Lubardi kod
Bužima. Sa suprugom Senadom imao je
dvoje djece, sina Aldina i kćerku Almiru. BORAC
Od izbijanja agresije na Republiku Bo-
snu i Hercegovinu uključio se u njenu
odbranu. Pored dužnosti borca, od 15.
augusta 1992. do 20. aprila 1994. godine
bio je komandir odjeljenja, a nakon toga,
sve do pogibije i komandir voda, te zamje- RIJETKE
nik komandira čete. Više puta pohvalji-
van je od Izeta Nanića, komandanta 505.
brigade 5. korpusa Armije RBiH. Almir
ne tvorevine Fikreta Abdića. HRABROSTI
Alešević Apir poginuo je 10. decembra
1994. godine u rejonu Trnovi kod Velike
Kladuše prilikom višednevnog odbijanja
napada srpske vojske i snaga paradržav-
ma Teritorijalne odbrane Bužim, postavši I VEDRINE
PRIPADNIK PRVOG LUBARDSKOG
DOBROVOLJAČKOG VODA
Na samom početku rata, još 8. aprila
1992. godine Almir se priključio jedinica-

dio prvog lubardskog voda, koji je vodio
Hasan Musić Musa. Tada je Lubarda ima- “U bitkama prilikom akcije ‘Mostobran ‘94’ naša jedinica je bila pod
la dva voda; jedan naoružan, drugi nena- jakom pješadijskom vatrom na nepristupačnom šumskom terenu.
oružan. Pored učešća u odbrani Bosanske
Krupe u aprilu 1992, Apir i njegovi saborci Okvir mi je prazan, ne vidim metu, ali na trenutak vidim plamen i
sudjelovali su u držanju linije na Dobrom cijev osamdesetčetvorke. (...) Mijenjam okvir, uzvraćam na vatru
Selu, Banjanima i Babincu, ali i odbijanju
neprijateljskog napada u Kekićima 11. juna i na lijevoj strani primjećujem Apira. Nekim čudnim gestom me
1992. godine. Jedan od njegovih saboraca
bio je Šefket Bajrić, kojem je Apir ostao u upozorio da je neprijateljska bomba u mojoj blizini. U posljednjem
lijepom sjećanju. “Kod Apira mi je bilo trenutku sam je primijetio i izbjegao. Ležao sam na boku i opet
najupečatljivije to da je on bio veseljak.
Uvijek neka šala i pozitiva. Nije kod nje- gledao u Apira, koji je pripremao dvije bombe. Zubima je oslobodio
ga bilo mjesta primitivnim šalama, uvijek osigurače, ustao i bacio obje bombe. Rafalima smo ispratili njegov
šala s ukusom i za svakoga. Nikad ga ni-
sam vidio zabrinutog ili neraspoloženog. potez i vrlo brzo uz gromoglasan tekbir priveli kraju veliku bitku.”

56 17/12/2021 STAV