Page 53 - STAV broj 354
P. 53
uši nam paraju njihovi strašni urlici dok
uz psovke i neke nerazumljive krike ju-
rišaju u smrt.
U naše rovove padaju prve ručne gra-
nate. Cijelo tijelo mi se naglo ohladilo,
pritisak u glavi rastao je, a strah parali-
zirao ruke. A onda adrenalin udari u krv
i proširi se tijelom kao neka spasonosna
injekcija. Kao otriježnjen, zgrabio sam s
grede dvije protuoklopne ručne granate
i okrenuo se Osmanu: “Izvadi mi osigu-
rače. Požuri.”
Osman je izvukao osigurače. Bacio
sam jednu, pa odmah i drugu. Nekoliko
sekundi kasnije strahovite dvije poveza-
ne detonacije odjeknuše poput udara gro-
ma ispred nas. Jauci agresorskih vojnika
stopiše se s hukom i padanjem dijelova
opreme i komada zemlje po nama.
Mirzin mitraljez sada je tukao i ispred
nas i lijevo u odnosu na naš položaj. Zau-
stavili smo ih, ali su i dalje na sve načine
pokušavali doći do naših rovova.
Ponovo je proključalo. Meci zvižde na
sve strane. Novog momka nešto pogodi i
zanese ustranu. Uspio sam se, pucajući,
okrenuti. Iz vrata mu je šikljala krv dok
su ga pokušali previti. Gledao je pravo u
mene, nekim ukočenim pogledom. Okre-
nuo sam se i nastavio pucati.
Iza naših položaja začulo se: “Tekbir!
Allahu ekber!” U pomoć stiže još jed-
na četa.
U rov dolijeće ručna granata. Eksplodi-
rala je nedaleko od nas. Pogođen rafalom,
četnik se bio stropoštao niz grudobran u
tranšeju. Najvjerovatnije je bio ranjen, pa
je u posljednjem momentu uspio baciti
bombu prema nama.
Pojačanje koje nam je pristiglo bilo
je previše za agresore, počeli su bezglavo
bježati. Hamza i Osman upravo su ospo-
sobili strojnicu koja se načas zaglavila
pa nastavili pucati na Ruse u povlačenju.
Paljba je jenjavala, a onda se duž naših li-
nija prolomio pobjedonosni poklič. Svi
smo odahnuli.
Osman je čučnuo pored ranjenog
momka. Okrenuo se ka nama i odmahnuo
glavom. Uzeo je jaknu i prebacio preko
njegove glave.
Sjeo sam i skinuo svoj šljem. Nešto
me u prsima gušilo dok sam gledao te
dječačke ruke kako vire ispod jakne ko-
jom ga je Osman pokrio. Dvojica vojnika
podigoše ga na nosila i odnesoše uskim
putem iza tranšeje.
Teško vukući noge kroz blato, koman-
preživi ovo vatreno krštenje, možda pre- i stavili na hrpu zemlje pokraj ulaza u dir čete dođe do naše tranšeje i bez uzbu-
živi i rat. zemunicu. đenja prozbori: “Vojnici, slušajte, Srbi bi
Oko naših glava sada fijuču agresorski Mirzina strojnica štekće bez prestan- do kraja dana mogli još jednom napasti,
meci. Jedan od naših nijemo se stropo- ka bljujući vrelo olovo ispred sebe. Smrt provjerite oružje i municiju, presušite puš-
štao u rov. Began je skočio i podigao ga hara bojištem. U strašnoj puščanoj vatri ke i budite spremni za odbijanje napada.”
uz zid tranšeje. Bio je pogođen u rame i agresorski vojnici padaju kao snoplje, ali Niko ga nije ni pogledao. Niko ni gla-
vrat. Brzo su ga previli usred pucnjave ne posustaju. Već im raspoznajemo lica, a sa nije pustio. Počela je kiša. n
STAV 17/12/2021 53
