Page 54 - STAV broj 354

DRUŠTVO

Ratno djetinjstvo (34)

NEUSPJEŠNA

LOVAČKA PRIČA

“Ribar, smotaj štap i hvataj se krivine”, obrati mi se, poprilično drsko,
jedan od vojnika. Bilo mi je krivo. Otjerali su me. Izašao sam na
Piše: Ammar KULO cestu. Nedugo zatim, začule su se detonacije. Jedna, a ubrzo potom
druga. Vojnicu su imali savršen “lovački pribor” – ručne bombe,
kašikare. Ubrzo se na površini rijeke našlo na desetine škobalja.

oć je. Ljetna. Ako bismo mjerili po Mnogo je to više od kolektivnog smještaja, Spava Zvijezda. Svojom hukom javlja mi
godišnjem dobu, kratka. Nekoliko a mnogo manje od onoga na što smo navi- se Krivaja. Ona je uvijek budna.
je sati od pomrčine do svitanja. Noć kli u svom prijeratnom domu. Postoji vjerovanje da je ljekovito, da je
Nje. Ratna. Teška. Tegobna. A te, ta- Neko je iz rasturene videoteke donio odmor za dušu, boraviti u prirodi, po mo-
kve noći sve su drugo, samo nisu kratke. To vrpce, holivudske akcione filmove, trile- gućnosti gledati u tekuću vodu. Voda je
je poput dionice, dijela puta, za koji se čini re, komedije, i one ratne filmove... Možda život, okrepljenje, na ovim prostorima bo-
da se brzo i lahko može savladati. Ipak, pu- baš Vesna. Svi ti predimenzionirani uraci gomdani resurs u izobilju. Bio sam tužan.
tovanje često postane izuzetno teško i izvan s ratnom tematikom, s holivudskim spe- Bio sam utučen. Vesna je poginula. Daleko
predviđenog vremenskog okvira ako na no- cijalnim efektima, izgledali su mi sada po- sam od kuće. Sačekat ću jutro. Svanut će za
gama imate utege, ili ako na njemu naiđete put bajki. Malo krvi, malo borbe, ali uvi- sat ili dva. Uzet će štap za pecanje i cijeli dan
na neočekivane prepreke... jek dobri momci pobjeđuju. Dovoljni su hodati kanjonom Krivaje, od ploče prema
Takav je upravo naš sadašnji život. Rat Schwarzenegger ili Stallone. Mi smo ži- Crnom potoku, ondje gdje nema kupača,
je! Već duže od godinu! Smjenjuju se loše i vjeli rat. U tom našem ratu agresor ubija, gdje je mir, gdje me niko ništa neće pitati...
lošije vijesti! Komšinica Vesna S. poginula protjeruje, pali naselja, granatira... Žrtve Društvo će mi činiti kamen i voda, sti-
je. Vesna je bila dio naših života, svakod- su, uglavnom, civilne. Dosadašnji bilans jena i četinari što se uzdižu od obale do
nevice, radosti i tuge, jutarnje kahve, neko žrtava, samo u mahali u kojoj sam živio: planinskih vrhova. Sagovornici će mi biti
s kime su se dijelile tajne, ko je bio dubo- Nermin M. poginuo u dobi od sedam go- stare jele i smrče, pokoji bor ili možda buk-
ko utkan u našu porodicu, skoro da je i bio dina, Džemail Š. u trideset i nekoj, sada i va. Svi su oni vidjeli više ratova. Možda će
dio te porodice... Vesna S. u tridesetčetvrtoj... Poginuo je i mi koji savjet dati!? Predat ću se šumi i ri-
Mama je plakala. Nisam mogao spava- rođak Džavid, sedamnaest godina, kao i jeci sa zorom.
ti. Za divno čudo, bilo je struje. Ovdje na braća Adem i Enes u svojim kasnim dva- Mati se pojavila na vratima zabrinutog
ovim prostorima, kada ste u žalosti, u znak desetim... Vukovarska četvrt. Najopasnije izraza lica. “Sine, dođi”, blago me dozivala.
poštovanja ne gleda se TV, ne pali se radio. mjesto u Olovu. Ništa više nije bilo kao “Dođi, vrijeme ti je spavati.”
Ipak, atmosfera je bila suviše mučna. Uba- prije. Sve je pretumbano, sve je izmješte- Ušao sam i tek što sam položio glavu na
cio sam u videorekorder VHS kasetu vadeći no, sve je premješteno. Sva je Bosna u boli vuneni dušek, prije nekoliko dana očešljan,
je nasumice iz kartonskog paketa u kojem i patnji. S druge strane, kad razmislim, još mirišljav, čini mi se da sam zaspao. Izbje-
su bile poredane. Paket je bio spušten is- sva je Bosna u plamu, u prkosu, u inatu, u glička djeca mnogo sanjaju. Sanjaju dom.
pod dvadesetak centimetara dugih nogara narastanju... Duša je puna ožiljaka. A zar Porodicu. Prijeratno okruženje. Nestalu
donjeg dijela vitrine, na kojem je umjesto teškoće ne oplemenjuju, ne čine nas čvr- rodbinu. Poginule rođake. Poginule kom-
gornjih elemenata sada stajao televizor. To šćim, stamenijim? Nisam siguran. Čas mi šije. Sanjaju dok spavaju, sanjaju na javi.
je ono što smo od namještaja uspjeli spasi- se čini da su ovo najveličanstveniji trenuci Sanjaju slobodu. Sanjaju mir i povratak,
ti iz Olova, a da je moglo stati, moglo biti koje živim, čas zavidim rođacima u Nje- nečije raširene ruke, čokoladu ili punu te-
prilagođeno, što je bilo funkcionalno u im- mačkoj, Švedskoj, diljem bijelog svijeta. glu “Eurokrema”, sve one slatke i slatkaste
proviziranom poslovnom prostoru u kojem Gledam film. Džungla. Pucačina. Odjed- momente. Sanjaju igračke...
je nekada bila prodavnica, a koji smo sada nom nisam mogao više posmatrati tu lakr- Tu sam noć usnio moju najdražu igračku.
koristili kao stambeni prostor... Sve je tu, u diju. Gasim TV. Izlazim. Tek što sam kročio Donio ju je daidža. Bio sam u dobi od pet
tih nešto više od dvadeset kvadrata, dnev- napolje, zapuhnu me topao vjetar. Noć je na godina. Zaluđen vojskom. Donio mi je ma-
ni boravak, koji se transformira u spavaću izmaku. Druga je polovica juna devedeset i ketu pravog tenka. Oklopa zelenkaste boje,
tokom noći, i kuhinja i kupatilo u manjem treće. Mjesečina. Pogled mi dopire do Bu- crnih gusjenica, s crvenom petokrakom... I
dijelu prostora, gdje je mali lavabo, gdje kovog Dola i dalje, desno i lijevo. Pogaše- cijev na feder u koji se mogla ubaciti mini-
je dovedena voda, gdje je popločan pod... na su svjetla u većini kuća. Spava Konjuh. jaturna granata... Vrhunska plastika. Redao

54 17/12/2021 STAV