Page 63 - STAV broj 354

gospodariše bihaćkom dolinom. Ostaci zi-
dina tog grada mogli su se prepoznati još
u vrijeme kada su živjeli i posljednji preno-
sioci ovog predanja, a danas ih više nema.
Bio je smješten tri sata hoda od Bihaća niz
Unu, na desnoj obali, ponad Grmuše, ispod
planina Jelovca i Drenovca. Narod je pripo-
vijedao da ga je izgradila Dobra, kći nekog
kneza, a u njemu živješe vlastelin Dobrašin,
koji imaše kćer Vranu.
Bila je Vrana tako lijepa da su prosci do-
lazili čak iz Dalmacije, od Griča, iz Slavo-
nije, od Bosne, ali imala je nesreću da zape
za oko jednom od Kobasića koji stolovaše u
Brekovici. Nakon silnih molbi, ona ga od-
bije, a znalo se da ono što Kobasići požele
to i dobiju. Tako i ovaj, okupi grupu svojih
sluga i tri dana vrebaše oko Dobrašinova
grada. Četvrtog izađe Vrana da ubere ja-
goda i on je otme i jurnu prema Uni. Kažu
da je nije odveo kući već je iz osvete baci u
rijeku da se utopi. Ali Vrana se spasi i ne
vrati se ocu, već krišom ode uz Unu sestri
Soki u Sokolac.
Ne treba da zavarava otkriće kako su
Dobrašinove kćerke one dvije sestre koje
u drugoj legendi sazidaše dva grada: Soka
Sokolac ponad Bišća, a Vrana Vrnograč po-
red Kladuše. U Krajini je tako, ovdje se le-
gende miješaju i utječu jedna u drugu, pa ih
nikako ne treba ganjati mrežama vremena i
pokušavati uloviti u njih. Ova kazuje dalje
da je Kobasić odmah odjahao put Sokoca “s
viješću da se Vrana utopila, a njemu da je to
jako žao”. Ali kada se Vrana sutradan poja-
vi od Golubića, živa i zdrava, bila je Soka
tako sretna da predloži da ne kazne Koba-
sića smrću, nego da načine kraj ceste stub
srama na kojeg će biti privezan nedjeljom
i praznikom pa neka mu se svaki prolaznik
ruga do mile volje.
Uporište za legendu nalazimo u doku-
mentima s prijevoja dvaju stoljeća. Njih iz
Keglevića arhiva iznosi Radoslav Lopašić.
Jedan dokument iz 1488. godine spominje
prve Kobasiće na Brekovici. To su braća
Matko i Jurko. Matko izranja iz historij-
skog mulja i pet godina poslije, kada ga
zatičemo kao svjedoka pri uvođenju Vuka
Keglevića u imanje Gašparov otok na Uni
nedaleko od Ostrovice ponad današnjeg
Kulen-Vakufa. Tu Keglevići ulaze u život
Kobasića. Ne zna se tačan razlog, niti da li
s njim ima bilo kakve veze Gašparov otok,
ali deset godina od onog dana kada su Ke-
glevići postali vlasnici tog otoka završena
je žestoka svađa između dviju familija. svieće izobće Andriju Kobasića i nekog Radošević, i Marko Štefković, i Toma Vla-
Historija optužuje Andriju Kobasića da Jurja Kupešenika”. dić, i Pavao Medošić (onaj što je prije deset
“silu čini” bužimskom vlastelinu Ivanu Dvadeset i nešto godina kasnije oko godina u Bihać donio truplo bana Petra Be-
Kegleviću i, kako nikako ne htje “s dobra historije opet zatiče Kobasiće pri svađi. Bili rislavića poginulog u boju s Osmanlijama
odustati od sile”, biva on izopćen. Godi- su “zločesti i grabežljivi” i na svaku otima- na brdu Đavlu kod Korenice), svi građani
ne 1503. pozva čazmanski kanonik Lovre činu spremni. Tako u pritužbi generalu Kat- bihaćki, da taj pogani vlastelin Kobasić ne
župnike u Pounju “da po nedjeljah i blag- zianeru pisahu ljeta gospodnjeg 1530. Petar samo da im je mnoge zemlje silom pootimao
danih, kad je narod kod mise sakupljen, Horčić, i Ivan Kalametić, i Jakov Martinu- već im učini i veliku sramotu i ponizi pred
javno uz zvuk zvona i utrnuvši i oborivši šić, i Antun Migić, i Petar Pičić, i Brnardo svima, javno i otvoreno, i bez imalo stida,

STAV 17/12/2021 63