Page 15 - STAV broj 281

PRIJEDORSKI MARŠ MIRA
Ovo su oni momenti kad mi dođe da
(k’o što su Ameri Nijemce 1945. godine
vodili da kupe leševe po logorima) zađem
po Prijedoru i sve ustrojim, pa pješice, k’o
prvačiće u studijsku posjetu Keratermu,
Čarakovu, Briševu, Tomašici, Trnopo-
lju, Omarskoj, grobnici Stari Kevljani,
Šehidskom mezarju u Kamičanima, pa
onda nazad za Prijedor.
Dobar krug bi bio..., dobar i za čišće-
nje duše, a i tijela.
P. S. Znam da se ovo neće desiti za
naših života, vjerovatno nikad, al’ neka
ostane zapisano na dan još jedne dženaze
pobijenim stanovnicima Prijedora.

IZ NEKIH BOLJIH VREMENA
Danima su u kasarni vježbali postav-
ljanje u borbeni položaj. Svaku minutu i
svaki potez brižno se analizirao. Brzina kao da ništa nije bilo, u hodu, dalje budno
mijenjanja koordinata, brzina rasklapa- prateći tok vježbe, samo uzviknuo: “Od-
nja oruđa. Jednom su čak na poligonu lična reakcija, Mujo! Ništa nije smiješno!”
ispaljivali mine sa školskim punjenjem Od tog dana taj čovjek za Muju više
koje bi letjele 300 metara i pri dodiru s nije mogao biti loš ili učiniti nešto pogreš-
tlom pucale kao petarda ostavljajući bijeli no. Mića je postao jedan od onih Kozar-
dim po kojem se znalo da li dobro gađaju. čana na koje je Mujo bio i ostao ponosan,
Muju su te vježbe uvijek podsjećale čak i onda kada su “pod gasom”, pričali
na one lijepe godine u njegovom Kozar- vulgarne šale, grohotom se smijali i šali-
cu kada je bio član Dobrovoljnog vatro- li jedni na račun drugih. To je valjda bio
gasnog društva, koje bi sljedeće, 1992. dio svijeta i običaja “odraslih”, zaključi-
godine, trebalo proslaviti 100 godina vao bi Mujo svojim umom trinaestogo-
postojanja. dišnjaka i prihvatao da još ne može baš
Postrojili bi se njih osam momčića koji sve da razumije.
su, pod budnim okom neumornih Safeta
Bešića i Miće, najmlađeg brata Fazlića,
čekali da Ado (kojeg su kasnije prozvali NE ČUJU SE PUCNJI Ništa lično, nema mržnje, čisto da se
Hipik), kao navijen izrešeta tekst koji je Duša me boli gledajući dženazu mo- zna. Bolje tako, nego da mi vas ganjamo
već prvog dana naučio napamet: jim Kozarčanima. U Prijedoru je još je- 2042... Hajd da stane to.
“Posluga, zbor! Posluga označi svoja dan obični julski ponedjeljak, grobnice Jasenovac i Omarska su i vaša, i naša,
mjesta!” A onda bi njih osmerica brzo iz- su ionako davno zatrpane, dim iz Ko- i hrvatska stratišta.
biflali, podižući desnu ruku u momentu zarca više se ne vidi, ne čuju se ni pucnji Jedino što Omarska nije obilježena.
kad se jave: ‘Strojar, kurir, eN1, eN2, Ve1, iz Keraterma. Jasenovac jeste. A u Jasenovcu su ubijani
Ve2, Ce1, Cee dvaa”, završavao bi zadnji, i Bošnjaci i Hrvati, samo vas to ne uče...
podižući ton i razvlačeći ono “cee dvaa!” RUKA RUCI U I dok god je tako i dok god 20. juli nije
Tada bi Ado (baš kao da su neka voj- dan žalosti, a vi šutite..., mi onda priča-
ska, kozaračka legija stranaca) raportirao AUSCHWITZU mo. Šta bismo drugo?!
da je posluga spremna i nakon Mićinog Kad vidim kako se danas, 2020. go- Ne možete se vi našutjeti koliko mi
odobrenja naredio da vježba krene. dine, Prijedor odnosi prema kozaračkim možemo ispričati o zlu od 1992. do 1995.
Mujo se uvijek pitao kako je Mića i prijedorskim sinovima, samo ću reći: Kad vi progovorite, mi ćemo nama’
uvijek mogao ostati ozbiljan nakon nji- “Ćerat ćemo se još!”, kako reče četnik odahnuti i pružiti ruku.
hove superozbiljne, šarmantne, ali ipak Matija Bećković. Hoćemo. Ja prvi!
pomalo smiješne predstave. Jer Mića se Ne puškom i ne kamom, nego istinom. Zar to nije fer?
tokom vježbe baš nikad nije smijao, bar A, ako treba i puškom. Nemojte se zaje- Al’ ova licemjerna, podla šutnja nije
ne dok je predano radio svoj posao, za bati pa opet krenuti na komšije... način. I nije u redu.
koji kao ni većina vatrogasaca Kozarca Istinom. I džaba priča o epopeji Koza- Danas se samo jedna Snežana oglasi-
nije bio plaćen. račkoj 1942. ako stalno preskačete 1992. la javno iz Prijedora povodom ukopa još
Nije se nasmijao ni onda kad je jedne Nije to fino. Ne da nije fino, sramotno šest Kozarčana pobijenih na Korićanima
prilike, kad mu se crijevo koje je bilo sla- je! K’o nojevi. Ni dan žalosti nije moguć i po Kozari.
bo vezano, zaplelo u noge, a Mujo u trku 20. jula, a mi na Bajram baklavu dijeli- A, i ona je iz Srbije...
prema “cilju” pao koliko je dug i širok. mo! Pa, dokle?? Ja kad god vidim Prijedor kao mjesto
Svi su Mujin “let” pozdravili grohotom, A, mi ćemo pričati, pisati, praviti fil- rođenja u pasošu, kao da vidim Auschwi-
osim Miće, koji je, dok je Mujo odmah na- move, govoriti da je genocid dok god ste tz. To sam davno rekao, i tako je i danas.
kon pada potrčao dalje i nastavljao vježbu vi u ljušturama i kućicama k’o puževi. Selam, Prijedor. n

STAV 23/7/2020 15