Page 19 - STAV 75 11.08.2016
P. 19
curilo, ako odmah ne krenem, zakasnit ću.
Nisam nikoga ni pitao, sjeo sam u svog
starog golfa i požurio. Urednik je negdje
s Vlašića zvao da pita što nisam na poslu.
Ništa nije rekao kada sam mu pojasnio.
Htio sam ih pitati zašto Omarska,
otkud im pravo da snimaju na kostima,
u logoru, kraj masovnih grobnica. Kako
oni mogu snimati, kako im to indijske
gazde rudnika dopuštaju, a ne daju po-
dići spomenik logorašima? Htio sam pi-
tati mnogo toga. Sjećam se dobro njiho-
ve ljutnje. “Ma dajte, boga vam, pa kakve
to veze sad ima s bilo čim”, zagrmio je
glumac Lazar Ristovski čim sam upitao
zašto baš Omarska. “To što pitate nema
nikakve veze s našim filmom i onim što
mi ovdje radimo”, uskočio je Ristovskom
upomoć režiser Dragojević. Tvrdi kako
“samo neko zlonameran” može pitati je
li moralno snimati film u nekadašnjem
koncentracijskom logoru. “Mi smo prvo
željeli snimati na Manjači, ali nismo mo-
gli. Teren je bio suviše kamenit”, kazat će
pomalo uzrujano isti onaj Dragojević što
je krajem prošle godine od Federalnog mi-
nistarstva kulture i sporta preko Fonda-
cije za kinematografiju dobio 60.000 KM
za snimanje filma Bodljikavo prase. Htio
sam pitati kakva je razlika između Ma-
njače i Omarske. Nisu više dopustili. Bio
sam i dalje ljut na sebe što nisam ranije
dolazio. Ljut na “federalne kolege” koji
su šutjeli na presu, a kasnije na parkingu
prilazili da čestitaju na pitanjima. “Nek’
si im rek’o”, šaputali su pakirajući opre-
mu. Nisam slušao, bio sam ljut. Ne zbog
njih. Nego zbog Eda Vulliamyja, koji je
češće od nas u Omarskoj, u Trnopolju, u
Kozarcu, koji mi je jednom tužno ispričao
da se boji kako će se ostvariti svi njego-
vi strahovi o tome šta će logor u rukama
“Mittala” postati...
GORI VATRA
Nije teško voljeti Kozarac. Zato treba
ići u njega. Kad se god može. Neko ko je
bio u tom čudesnom mjestu makar jed-
nom u životu zna zašto. Zato što tu život
buja. Zato što nije prestao ni nakon lo-
gora. Ni nakon poslijeratnih poniženja,
kakvo je i snimanje Dragojevićevog filma.
Ili protivljenja gradnji spomenika ubije-
e volim pisati u prvom licu, ali Omarska? Da, da, rudnik Omarska u ko- noj djeci Prijedora. Ili protivljenja grad-
nekada ne možete drugačije. Go- jem je od maja do augusta 1992. godine nji spomenika logorašima. Sve je Koza-
dinama sam htio otići tamo i go- bilo zatočeno više od tri hiljade Bošnjaka rac preživio. Zato što je grad-spomenik
Ndinama me je bilo sramota za- i Hrvata. Ona Omarska koju više od 700 životu. Zato što su ga iz pepela podigli
što ne idem. I sramota što svakog šestog logoraša nije napustilo živo. Čija se tijela ljudi koji su bili u Omarskoj. Trnopolju.
juna kažem samom sebi da ću otići idu- i dalje nalaze u masovnim grobnicama u Keratermu. Iz inata. Oni čiji su najmi-
će godine. Ali tog oktobra 2007. godine okolini Prijedora. Omarska iz koje je Ed liji u masovnim grobnicama. Jer su ga
jednostavno sam morao otići. Poruka na Vulliamy, novinar londonskog Guardia- obnovili borci 17. krajiške brigade koji
redakcijskom mailu i poziv na snimanje na, u svijet poslao prve snimke logoraša su odbranili ovu zemlju i koje su u lje-
prvih kadrova filma srbijanskog režisera koje su šokirale javnost. to 1995. godine vratili nazad iako su bili
Srđana Dragojevića. Sveti Georgije ubi- Pogledao sam ponovo u pozivnicu. Pres samo osam kilometara od svojih kuća.
va aždahu. Mjesto snimanja – Omarska. je bio zakazan na Mrakovici. Vrijeme je Zato što je tu svake godine Ed Vulliamy.
STAV 11/8/2016 19
