Page 21 - STAV 75 11.08.2016

Mi ćemo, možda, za koju godinu imati i već 24 godine. “Ako je Bog odredio da dalje je politika diskriminirajuća. Nema
filharmoniju. Šalio sam se, ali mislim i preživim, imam obavezu da radim u ime otvorenog etničkog čišćenja niti ubistava,
ozbiljno. Imamo odjeljenje Muzičke škole, onih koji nisu. Odustala sam od onoga ali onemogućava se život kroz sve pore.
što nikada prije rata nismo imali. Trebamo što mi je ponuđeno, ugodnog, lagodnog Kroz obrazovanje, kroz zaposlenje, kroz
razmišljati o filharmoniji, a to znači o vi- života bilo gdje na planeti. Posvetila sam ekonomsku stabilizaciju, kroz osnovna
sokim ciljevima. Sebi ih moramo postav- se prvo izbjeglicama koje su dolazile iz ljudska prava. Smetaju, ometaju tokove
ljati da bismo dobili ono što želimo. Prva Bosne, a onda sam radila na povratku”, života. Prisiljavaju ljude da ponovo odla-
generacija u našoj školi imala je sedam priča nam. “To je bilo suprotstavljanje ze. A njihov odlazak poraz je nas povrat-
učenika. I svi su oni sada ljudi s fakultet- nasilju nenasilnim putem. To je teško nika. Na jedan suptilan način poraženi
skim diplomama. Danas imamo osamdeset ponovljiv način, s puno ideja i inspira- su ljudi koji su imali mnogo energije,
studenata. I to nam je na ponos.” cije. Ovo je mjesto posebno i prepoznat- imali nadu u povratak, u perspektivu
ljivo jer se dosta ljudi vratilo. Do 2006. ove zemlje. Za nas nema posla u javnim
ŽRTVE godine bilo je puno povratnika, oko 80 poduzećima, čak i kad ljudi počnu radi-
U Kozarcu živi i Emsuda Mujagić, posto. Vratili su se oni koji su preživjeli, ti, moraju otići zbog pritiska kojeg trpe.
heroina. Vodi organizaciju “Srcem do oni koji su bili žrtve. Žene koje su proš- Dosta je toga pod tepihom, vještački pri-
mira”. Razgovaramo u njihovoj “Kući le silovanja.” Strah ju je da je povratak kriveno, ne vidi se.”
mira”, no pogled je više na zidu, ondje završen, boji se da će mladi ponovo poći Emsuda razgovara s komšijama, ali
gdje su okačene slike oko 400 ubijenih odavde. Da ih tjeraju, drugačije nego u rijetko o onome što se dešavalo u ljeto
Kozarčana. Od ukupno 1.200 ubijenih maju 1992. godine, ali ipak tjeraju. “Pro- 1992. godine. “Samo kada su sami, kada
iz Kozarca i okolnih mjesta. U njihovo mijenila se politika, stranci su se povu- su svjesni da ih niko neće ćuti, onda će
ime Emsuda govori, u ime živih bori se kli. Prepustili su sve Evropskoj uniji. I reći da je bio zločin. Čim ih je dvoje, već
Sead Ćirkin

Ervin Blažević Enes Kahrimanović

STAV 11/8/2016 21