Page 26 - STAV 75 11.08.2016

POLITIKA

završila treća u svjetskom kupu 2002. go- Atmosfera jedinstva u zemlji etičnost odluke CNN-a da se dadne pozor-
dine), a da je o tome napisano i izgovore- nikad nije bila jača (možda nica nekome ko je na listi terorista zemlje
no manje riječi van zemlje. koja je strateški partner SAD, ali beščašće
Treća i najbedastija kategorija jesu onomad kad je Turska se ogleda u nepripremljenosti gospodina
teorije zavjere. Meni je teško shvatiti da završila treća u svjetskom Zakarie i nesuočavanju Gülena s očigled-
postoje lumeni koji vjeruju da bilo ko, a kupu 2002. godine), a da je o nim lažima. Lider kvazireligioznog tero-
u ovom slučaju Erdoğan, ima moć uvje- rističkog kulta bez imalo srama tvrdio je
ravanja nekoliko stotina oficira da pro- tome napisano i izgovoreno da je on “uvijek bio protiv pučeva”, a da
vedu ostatak života u zatvoru, ostavljeni manje riječi van zemlje to osim Fareedovog pogleda zaljubljenog
od svojih žena i djece (već ih se uže i šire teleta nije izazvalo nikakvu reakciju. Na-
porodice odriču naveliko), prezreni od Četvrta je kategorija izbjeljivanje Fet- ime, treba uložiti popriličan napor da se
društva kao izdajnici, a sve da bi Erdoğan hullaha Gülena. Tu nailazimo na ono što činjenica da je Fethullah podržao sve voj-
“proširio svoju vlast”. Imbecilno do bola, a je, po mom mišljenju, sami vrh novinar- ne pučeve u Turskoj ne primijeti. Do sada
kontradiktorno od onoga što bi isti ti koji skog beščašća, za tri dužine koplja ispred ih je samo podržavao, a 15. jula jedan je i
vjeruju u tu bedastoću također tvrdili – da svih “analiza, smatranja i izvještavanja”. To organizirao.
je Erdoğan (već) diktator “u sve vrijeme mjesto je zauzela multimedijalna žurnali- Nažalost, nema mnogo nade da će se
sužavajućoj demokratiji”. Što napisa Mc- stička zvijezda Fareed Zakaria, čija se me- medijska distorzija turske stvarnosti ispra-
Connel, u nekom drugom tekstu, “da je dijska moć ogleda i u tome da mu je CNN viti. Predaleko se otišlo da bi zaokreti (na-
Erdoğan akumulirao moć toliko dugo i ta- (poslije kraće suspenzije) oprostio i krađu ročito nagli) bili mogući. No, nada umire
kvim intenzitetom kako to tvrde medijski (plagiranje, ako vam se eufemizmi više do- posljednja, pa se i ja nadam da ću jednom
poslenici, mogao bi vladati galaksijom, a padaju). Za tu je kuću (CNN) Zakaria na- pročitati pristojno prezentiranu informa-
ne samo Republikom Turskom”, a onda pravio intervju s liderom FETÖ-a, samim ciju zapadnih medija o Turskoj. Ne sjećam
mu “lažni” puč ne bi trebao. Fethullahom Gülenom. Da ne ulazim u se kada se to desilo posljednji put. n

Miting za demokratiju i šehide okupio milione građana Turske

TRI NAJVEĆE TURSKE PARTIJE PRVI PUT
U HISTORIJI ODRŽALE ZAJEDNIČKI SKUP

Veliki miting za demokratiju i šehide, održan u nedjelju 7. augusta u Istanbulu i simultano u svim gradovima Turske, nedvosmisleno
je pokazao da je “polarizirano društvo” (klišej koji zapadni mediji obožavaju) ujedinjeno kao nikad prije u historiji Republike. Ujedi-
njeno je oko pitanja u vezi s kojima nema kompromisa – nezavisnosti, slobode, demokratije i otpora pokušajima da se pučem ili go-
lom silom ukine pravo na izbor.
Nije čudo da se niz događaja u posljednje tri godine, čija je kulminacija bio neuspješan puč u režiji terorističke organizacije i kvazire-
ligioznog kulta Fethullaha Gülena (FETÖ), ovdje upoređuju s Bitkom Çanakkale (Galipolje) i/ili Oslobodilačkim ratom, jer sve splet-
ke, zavjere, pokušaji destabilizacije zemlje ili obaranja Vlade Turske imaju isti uzrok, a to je put kojim je Turska krenula 2002. godine
– od neupitne klijent-države ka državi koja vodi politiku balansiranja i staranja o vlastitom interesu.
Pokušaj puča 15. jula nije samo duboko povrijedio turski narod nego je i odagnao svaku sumnju glede namjera FETÖ-a i onih koji
njime rukovode. Reakcije Zapada na pokušaj puča uvrijedile su ih (i nastavljaju ih vrijeđati). Sve je to doprinijelo ovom ujedinjenju
bez presedana, koje se ogledalo u svakom aspektu mitinga. Ono što je pokazano nastupima opozicionih partija – Republikanske
narodne partija (CHP) i Partije nacionalističke akcije (MHP) na istoj bini s liderom vladajuće Partije razvoja i pravde (AKP) istovre-
meno premijerom, zatim šefom generalštaba i predsjednikom Republike jeste da svi problemi među njima, ako ih ima, blijede i išče-
zavaju kada je sudbina domovine u pitanju.
Predsjednik Republike Recep Tayyip Erdoğan bio je glavna meta puča, ali posljedice njegovog nasilnog uklanjanja premašile bi da-
leko njegovu ličnu sudbinu i bile bi katastrofa za sve. To su (najzad) shvatili i njegovi politički rivali, kao i segment društva koji bi u
drugačijim okolnostima podržao puč. Zbog toga je ne samo ovaj mega miting nego i ono što je nazvano “stražom za demokratiju” –
noćna okupljanja građana na trgovima svih gradova u cilju osujećivanja eventualnog drugog pokušaja puča – privlačilo presjek tur-
skog društva. Na ovaj miting došlo je i staro i mlado, sekularno i religiozno, bogato i siromašno, ljudi svih etničkih grupa i konfesija,
ljudi koji pokrivaju cio spektar turske političke scene, koju strani mediji pokušavaju uporno uokviriti u pojednostavljeni binarni model.
“Hej narode, da li prihvatate da budete taoci?”, jedan je od ključnih momenata Erdoğanovog govora poslije kojeg je uslijedio huk
miliona: “Ne!”
Poruka ne može biti jasnija. Da li će biti primljena?
“Ako ne možeš da ih pobijediš, ti ih ignoriraj”, bio bi ukratko moto pod koji se može svesti izvještavanje stranih medija o ovom u
svjetskim okvirima jedinstvenom događaju. Naravno, teško je baš potpuno ignorirati okupljanje miliona radi odbrane vrijednosti koju
navodno Zapad promovira. Stoga su reporteri gledali da u svakom pogledu umanje (ne prikažu) jedinstvo. S jedne strane naglaša-
vano je odsustvo Demokratske partije naroda (HDP), tzv. “kurdske partije”, koja nije bila pozvana. Znači li to možda da neuključiva-
njem HDP-a Kurdi automatski nisu uključeni u ovo jedinstvo? Ništa ne može biti dalje od istine kao takva tvrdnja. Dovoljno je pogle-
dati straže za demokratiju u Diyarbakıru, pa razumjeti da su itekako uključeni. HDP se sam stavio na marginu podrškom terorizmu
Radničke partije Kurdistana (PKK). S druge strane, umanjivan je značaj učešća CHP-a i MHP-a uobičajenom “erdoğanologijom”.
Ostaje nada da zapadni lideri, koji samo sa zavišću mogu gledati na sve događaje od 15. jula naovamo, a naročito na ovaj veličan-
stveni izraz jedinstva na mjestu sa simboličnim imenom – Yenikapı, Nova kapija – shvataju njihov značaj na pravi način.

26 11/8/2016 STAV