Page 30 - STAV 75 11.08.2016

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Sva pisma tvoja

POŠTAR ZVONI,

KUCA I VIRI

Pozvana su tri poštara i dat im je zadatak da obavijeste izabranike
jedne balkanske zemlje (tj. naše) o konačnom upitu na koji se
Piše:
Irfan HOROZOVIĆ tražio odgovor. Uvjet je bio da se pisma predaju istovremeno
(uz jasno obrazloženje koje nijedan od poštara nije razumio), s
povratnicom kako bi se odgovor mogao tražiti odmah. Poštari su
prošli kurs na poligonu i bili su spremni za zadatak. Namjestili su
satove i krenuli. Bicikli, motori i helikopteri pošli su za njima

Poštar uvijek zvoni dvaput. Kucao je na vrata, zavirivao kroz pro- nestalim, izronio je iz vode baš pokraj stola
Sjećam se kad sam to prvi put čuo. Va- zor (levitirajući), ali pismo nije bilo mogu- za kojim je sjedio adresat i uručio mu pismo.
ljda u vrijeme kad je taj film stigao u naše će uručiti. Drugi se motao pokraj kuće odakle je
malo kino u kojem smo se družili s dalekim Ne daju narodi. nekoliko puta uvjerljivo pristojno odguran.
svjetovima. A njihovi izabranici, šta će nego sluša- Potom je levitirao i virio kroz prozor (skoro
Bilo mi je malo čudno, ali naziv, tj. fraza, ti svoj narod. je poginuo kad se mali helikopter srušio),
doimao se uvjerljivom. Ta je priča nastala u glavnoj kancelariji ali se, nakon dugo vremena, ipak snašao i na
Nakon filma, shvatio sam koliko je ta Evrope, nakon žučne rasprave. kraju, u stilu “Coca-Cola Djeda”, stropoštao
fraza i opasna. Godinama poslije snimljen je – To je potrebno nekako razriješiti. Da- kroz dimnjak i, dok se dim razilazio, uru-
novi film. Novi režiser, novi glumci, ali zvon- nas govore jedno, sutra drugo. čio pismo. S potpisom povratnice, naravno.
ce i dalje opasno zvoni. I muž je opet ubijen. – U pravu si, dvojica se dogovore, a tre- Treći je imao nevjerovatnu sreću. Iako je
“Poštar zvoni samo jedanput”, kaže moj ći je protiv. u početku stalno dolazio na krive adrese, od-
prijatelj Dubravko u svojoj istoimenoj drami. – Možda je to najbolje na starinski način. lučio je da načini strategijski i taktički plan.
Nikad se ne zna to s poštarom. – Kako? Popeo se na brdo da razmotri raspored ulica
Nekad si ga sretao na ulici. Ili pred ku- – Stalno su na ekranu... i trgova u gradu i svoj način uručivanja. Ču-
ćom. A onda na biciklu. – Jedno je biti na ekranu, a drugo primiti dan osjećaj natjerao ga je da se okrene i tad je
Poštara iz svog djetinjstva sreo sam u pismo. I to s povratnicom. vidio onog kojem je ponio pismo, a koji ga je
izgnanstvu. To mi se činilo kao apsurd nad – Možda si u pravu. u tom trenutku sa zazorom gledao.
apsurdima. Napisao sam o tom priču istog – Poštom. Jednostavno pitanje i odgovor. Svima je u pismu pisalo isto.
naziva, a jedan izbor izgnanih priča (koji Složili su se. – Želite li zaista to što govorite?
zbog nesretnih okolnosti nije objavljen u Pozvana su tri poštara i dat im je zada- – Nisam pitao svoj narod – pomisli jedan –
sjevernoj zemlji u kojoj živi moj brat) na- tak da obavijeste izabranike jedne balkanske možda bi tu zgodno došao jedan referendum...
slovio sam Poštar prognanog grada. Tačan i zemlje (tj. naše) o konačnom upitu na koji Ali pismu se nije moglo tako odgovoriti.
višeznačan naziv. se tražio odgovor. Uvjet je bio da se pisma – Šta li misle ona dvojica? – pomislio je
I s filmom je, koji poštare nekako osjeća predaju istovremeno (uz jasno obrazloženje drugi. – Možda su se dogovorili?
svojima, bilo slično. koje nijedan od poštara nije razumio), s po- Ali ni na to se nije moglo odgovoriti.
Kao u kratkom filmu Škola za poštare ne- vratnicom kako bi se odgovor mogao tražiti Treći je tresnuo pismo na sto i stavio
zaboravnog Jaquesa Tatija, čiji su poetični fil- odmah. Poštari su prošli kurs na poligonu i vazu na nj.
movi dio iskustva moje ostarjele generacije. bili su spremni za zadatak. Namjestili su sa- Onda su zazvonili telefoni, uključila se
Postoji nekoliko filmova koji nose jed- tove i krenuli. Bicikli, motori i helikopteri internetska pošta i tako to.
nostavan naziv Poštar. Lijepi, italijanski o pošli su za njima. Odgovori su bili jednoobrazni.
usamljeničkim danima Pabla Nerude i onaj Svi su zvonili po tri puta, otprilike u isto – Naravno da želimo.
u sjenci američke negativne utopije. vrijeme, ali onih koje su tražili na datim adre- I sad, dok čitamo vijesti o tom, gledamo
O poštarima o kojima je ovdje riječ nije sama nije bilo. fotografije i TV snimke, napokon možemo
snimljen film. Možda su ih tajne službe za- Neki su pokušali i kucati, ali ni to nije odahnuti.
bilježile na vrpci (čak vrlo vjerovatno), ali uspjelo. Hvala upornim i vještim poštarima!
ne govorimo o tom. Jedan je lutao po jugu zemlje i činilo se Jedan je završio u gipsu, drugi dobio
Ipak, posao za koji su bili odabrani ispao da neće uspjeti (primijetio je to u ironičnim upalu pluća, a treći i sad razgleda planove
je na kraju gotovo ravan podvigu. pogledima ljudi koje je sretao). Tako je pro- nepoznatih gradova.
Poštar zvoni li zvoni. Jedanput, dva- lazilo vrijeme i bilo je sve manje nade. Kad Nikad se ne zna kad će ponovo dobiti
put, triput... su već svi pomislili da bi se mogao oglasiti sličan zadatak. n

30 11/8/2016 STAV