Page 23 - STAV 75 11.08.2016

samo zabava kada dođeš na odmor. Osjeti uživljavati u ulogu žrtve. Mi imamo ge- je krenulo. Onda je 2007. godine odlučio
se razlika, mi smo nekako evoluirali, mi neralno taj problem, ne možemo izaći iz napraviti tvornicu u svom rodnom Ko-
možemo sjesti sa svakim i pričati. Oni kože žrtve. A svijet i ne voli slabe. Moraju zarcu. Austrijanci su dali novac, ukupno
dođu i još su u 1992. godini. Ta su vre- ljudi preći konačno tu entitetsku liniju. šest miliona eura, Enes porodičnu zemlju.
mena prošla. Došao si svojoj kući, nemoj I ovo je Bosna. I što je više Bosne ovdje, Danas su na njoj četiri hale i dvije firme.
ovdje divljati.” to je manje Republike Srpske.” “Došao sam nemajući pojma u što
Ervin je rat proveo u slavnoj 17. kra- zapravo ulazim”, kaže nam. “Odlučili
jiškoj brigadi. Čini mu se da su bitke koje BUDUĆNOST smo dio proizvodnje prebaciti u Bosnu.
sada vodi teže od onih ratnih. “Bitka je s “Znaš, sad smo završili dva jedra za Ovome što imamo danas niko se nije na-
vlastima. U jednu ruku dobijamo, ali du- Vladimira Putina. Jedno za njegovu vilu dao. Niko ni u snu nije zamislio da ćemo
goročno gubimo. Što se načelnika tiče, tu u St. Petersburgu, drugu za kuću u Mi- ovako raditi. Bosna je zemlja s najboljim
nema ništa pozitivno. Pozitivno je jedino lanu. To su ti ova jedra za zaštitu od sun- mogućnostima za zaradu i proizvodnju u
što smo prestali trošiti snagu na njega. Po- ca. Među tri smo vodeće firme u Evropi ovom dijelu Evrope. Imate mnogo radni-
zitivna su neka srpska udruženja s koji- kada je ovaj posao u pitanju”, ponosan je ka, puno otvorenih mogućnosti za posao,
ma smo ostvarili kontakt i počeli raditi. Enes Kahrimanović. možete da birate radnike. Ali mora se po-
I to je pomak. Problem je kada hoćeš da Kada ga tek upoznate, gledate u rokera šteno raditi i radnika pošteno platiti. Ka-
suočiš Prijedor sa zločinima. Nama nije koji kao da je tek došao s koncerta “Iron mionom je naš proizvod za sedam-osam
problem napraviti komemoraciju u Ko- Maidena”. Razbarušena kosa, minđuša sati u srcu Evrope. Radna snaga tri je puta
zarcu, ali kada hoćeš da suočiš Prijedor u uhu. Ali Enes je vrlo, vrlo ozbiljan po- jeftinija i možemo praviti konkurenciju
s tim, onda ne ide.” Brane mu javni pro- slovni čovjek. U Kozarcu vodi firmu koja Evropskoj uniji. Ali samo ako se s ljudi-
stor, s druge strane, podignut je spomenik danas zapošljava osamdeset ljudi. Redom ma postupa ljudski, a ne onako kako se
srpskim vojnicima ondje gdje je Ervin sa povratnika koji imaju 14, a ne 12 redovnih kod nas često postupa.”
svojim sugrađanima bio zatočen. “Spo- plaća, penzijsko i zdravstveno osiguranje. U Kozarcu je sve, i povratak, i život, i
menik u Trnoplju je lažan, na njemu je Zove se “Austronet”. Prave tende, ogra- posao, stvar inata. Iz Inata je Enes pokre-
neistina, ali on stoji, i to je problem. Jer de, jedra za zaštitu od sunca koja su hit nuo proizvodnju, iz inata prvi put 1996.
s vremenom će ljudi početi uzimati to što u Evropi i koja su se i Putinu svidjela. A godine došao u svoj gradić. “Došao sam
na njemu piše o srpskim borcima zdravo sve je to napravio u jedva devet godina. da pobijedim i pobijedio sam. Austrijanac
za gotovo. A s druge strane nema nijednog Kod Enesa je sve bilo “greenfield in- bi otišao za mjesec. Ja sam ostao i pobije-
znaka da je tu bio zločin. Dok sam ja živ, vesticija”, u pravom smislu te riječi. Iz dio”, kaže Enes.
taj spomenik radi za nas. Kada umrem, Austrije, u koju je otišao pred sami rat, “Luđih ljudi od Kozarčana nema. Prvi
pitanje je šta će s tim biti. Ko će nakon došao je u Bosnu i Hercegovinu zbog jed- put nakon rata ušao sam u Kozarac 1996.
nas ispričati priču”, pita Ervin. ne – šelne. U firmi u kojoj je tada radio godine. Rat je stao, a još je uvijek trajao u
“Ja sam u Trnopolju gledao, kako mi shvatio je da Austrijanci plaćaju skuplje ljudima. Došao sam tada da uslikam Ko-
to kažemo, u dubljak. Uvijek sam bio da- proizvod koji nabavljaju iz raznih ze- zarački kamen, stijenu iznad grada. Naš
lje od žice. Svoje logorske traume riješio malja. A u Bosni i Hercegovini prave ga Mount Everest. Uđeš u mjesto u kojem
sam prvim rafalom onda kada sam postao kvalitetnije i jeftinije. Ugovorio je posao znaš svaki kamen, a ništa ti više nije isto.
vojnik. Nakon vojnika evoluirao sam u s firmama iz Sanskog Mosta, Vlasenice i Gledam kao u bunilu. Konjska kola, iz-
mirovnog aktivistu. Ne volim se mnogo Prijedora. I počeo uvoziti u Austriju. Tako gorjeli kamion, sve zaraslo. Kotao nasred
mjesta, kuha se nešto. Izbjeglice iz Krajine.
Nisam ni vidio kuću. Samo sam tražio da
uslikam Kozarački kamen, i uspio sam.”
Kahrimanović misli kako je, nažalost,
povratak u Kozarac incident. A ne nešto
što je u Bosni i Hercegovini u postrat-
nim godinama trebalo biti pravilo. “To je
taj inat, to ludilo u ljudima. Ne znam da
igdje postoji ovakav inat, ovakav povra-
tak. Da su igdje ljudi toliko novca uloži-
li u kuće, da su vrijedne 200-300 hiljada
eura, da sve funkcionira. Ne znam šta je
u ovom narodu, mi smo vazda bili dru-
gačiji. Mi smo bosanski Krajišnici, tamo
preko su ljuti Krajišnici. Stalno smo bili
na granici, vazda smo se morali boriti za
svoje. I uvijek sam se pitao zašto mi ovo-
liko volimo svoje i nikada nisam našao
odgovor. Ljudi rade trideset godina vani,
ovdje provedu petnaestak dana godišnje,
ali naprave kuće. A ne dođe u kuću nego
dođe u Kozarac. I to je inat, i povratak je
inat. I 300 đaka u školi je inat. Kad smo
mi otišli, nije bilo ni ptica. I one su otišle
jer nije bilo života. Sada su se i ptice vra-
tile. I one su se vraćale s nama. Iako smo
toliko stradali u maju 1992. godine.” n

STAV 11/8/2016 23