Page 20 - STAV 75 11.08.2016

POLITIKA

Ostario, teško hoda, pomoću štapa. Ali
je uvijek tu. I Satko Mujagić je tu. Zove,
okuplja, poziva. Da se dođe. Da se bude
u Kozarcu makar dan-dva, da se svjedoči
tom čudu povratka. I života u gradu koji
je trebao nestati.
“Kozarac je danas grad-spomenik bo-
sanskom inatu. Ali ne inata da se svetiš,
da rušiš i ubijaš. To je spomenik inata da
gradimo Bosnu. Ovdje su na košarkaškom
turniru prije nekoliko dana prvi put bili
momci, Srbi iz Prijedora. Srđan, Boris,
Nemanja. Mi ovdje gradimo Bosnu. Mi
smo simbol inata da se odbranimo i da
se vratimo na svoje, uprkos tome što je
spaljen, što je uništen, što ovdje niko nije
ostao”, priča Satko Mujagić, jedan od
onih koji svake godine organizira nešto
za sjećanje, nešto čime se obilježava stra-
danje, smrt i život. Ili promociju Sebini-
ne knjige. Ili košarkaški turnir. Ili noć u
logoru Trnopolje. Ili odlazak u obilazak
Omarske. “Ovaj je grad spomenik do-
bru, spomenik ljudima koji neće trpjeti
nepravdu. Svaki povratnik, ma ko on to
bio, za mene je spomenik dobru. To je
spomenik-podsjetnik svakom onom ko
je pucao na ovaj grad i ubijao nejač. Kad Pitam ga: ‘Muta, je l’ ti to teško?’ Kaže mi 1998. godine i dobio ličnu kartu. Ušao u
god prođe ovdje, kada vidi kuće, džami- da nije, da je to naša zemlja, naša šuma. tuđi stan. Kozarac je najdalje od Sanskog
je, vidi nas ovdje na ulici da kaže: ‘Dva- Prijedor je dalje, oni su bliži, čuli su da Mosta u općini Prijedor, mislili su da je
deset godina prošlo, a oni opet ovdje. Ne gori šuma, sjeli u auto i otišli gasiti.” nemoguće da se vratimo. Pustile su nas
daju se.’ Živimo, gradimo i družimo se s općinske vlasti da idemo u to naselje, ne-
njima. Mi smo tu i volio bih da ima više POVRATAK koliko kuća prema Kozari. Odmah sam
ovakvih mjesta. Ovakva su mjesta primjer U Kozarcu je i Sead Ćirkin, pionir prihvatio, sve sam prihvatao samo da se
da plan o uništenju Bosne nije uspio. Da povratka u ovaj grad. Kada su s lokalnim ide. Kad uđem u jednu kuću, nema toga
se, uprkos svom zlu, može dalje.” vlastima dogovarali povratak, nisu im dali ko će nam zabraniti da uđemo u svaku
Iako spomenik, kaže Mujagić, Kozarac u Kozarac. Onda su im dopustili da uđu drugu. I onda je to bila rijeka. Kada kre-
je i grad paradoksa. “Kozarački vatrogas- u samo jedno naselje, Dera se zove. Neki ne, nosi sve pred sobom. I hvala Bogu, ta
ci osnovani su 1892. godine. Zgrada im je su htjeli odustati, neki su željeli sve ili rijeka još teče.”
srušena sto godina poslije, 1992. godine. ništa. Ćirkin je rekao da se ide u Deru. Ponosan je što se djeca u Kozarcu još
Kada su ponovo osnovani, nakon rata, Jer kada se uđe jednom, onda ih niko i od 2001. godine školuju na bosanskom je-
nisu imali ništa. Tek ih je nedavno Pri- nigdje više ne može zaustaviti. “Mi smo ziku. Sve što im je trebalo bili su rodite-
jedor počeo finansirati iz svog budžeta, a ovdje povratak uradili vojnički”, sjeća se lji i učenici. “Kozarac je danas još uvijek
deset godina nisu imali ništa osim dona- Ćirkin. “Vojnik sam po struci i nije moglo jedna nezavršena priča, nadam se buduća
cija. Ali kada gori šuma iznad Omarske, drugačije. Prvo smo se dobro organizirali. općina. Dosta stvari dijelimo s državom,
onda Kozarčani idu gasiti. Komandir im Munjevito izveli povratak. Faktor iznena- jedni rade, drugi odlaze. Malo nam smeta
je bivši logoraš, jedan mu brat ubijen u đenja uvijek je veoma bitan. Da smo čeka- okruženje jer je to nekakav granični fak-
Omarskoj, dva na Vlašiću. Ostao je sam. li, ne bi bilo ništa od toga. Vratio sam se tor razvoja, a mi imamo mnogo prostora.

Satko Mujagić Emsuda Mujagić

20 11/8/2016 STAV