Page 59 - STAV broj 345

Uporno se nameće teza da smo Turci, ko je vidio na desetine ovakvih i sličnih po-
narod koji nije autohton na ovim prostori- vreda. Sabahudin je jedva ustao s vidljivom
ma, koji samim tim nema pravo na teritorij grimasom... Mogla se jasno iscrtati bol na
ili, u nešto blažoj varijanti, da smo “potu- njegovom licu. Odgegao se na jednoj nozi
rice“. Dakle, dat nam je nekakav prividan prema kući u kojoj je stanovao.
izbor, ili otići odavde na ovaj ili onaj način “A ti, šta čekaš”, obrati mi se Pega, “ulazi
ili se vratiti u “pradedovsku veru”. Srbija ako hoćeš da igraš!” Dino je bio za glavu viši,
se od nezavisnosti do današnjih dana širi, u dobi od šesnaest godina, stariji od mene
teritorijalno uvećava na račun drugih, uvi- četiri, dok su Pega i Jasko bili devet godina
jek i iznova izigravajući žrtvu... Činjenica stariji. Upravo su se vratili s vojne obuke.
je da se Albanci, Bošnjaci, Mađari, Hrvati Vojni rok, obuka, za razliku od one u JNA,
i druge manjine masovno iseljavaju iz Mi- koja je trajala čitavu godinu, skraćena je na
loševiće Srbije. tri mjeseca. Toliko je minimalno potrebno
Oko jedanaest sati počelo se razvedrava- da se nauči osnovno o oružju, o ratovanju...
ti. Uskoro nije bilo traga oblacima. Već sam Zatim se regruti šalju na front. U dobi od Banjski izvor
bio navikao na ove promjene. Da sam slikar, 18, 19, 20 ili koju godinu više ako je neko
mogao bih, iz motiva, u jednom danu nasli- i studirao nakon završetka srednje škole. Čuo sam prvi put, u prilogu
kati barem tri godišnja doba. Sada je odjed- Tako diktira vrijeme. Rat je. Valja sve upre- neke strane televizije – nisam
nom sunčano. Sunce vreba, mami napolje, gnuti, upogoniti, i ljude i resurse, kako bi
na druženje, na igru, na razgovor... se odbranilo, kako bi se preživjelo, kako bi siguran je li to bio CNN ili
se živjelo životom dostojnim čovjeka. Slo- BBC, a što je preuzeto na
KAKO IZ POBJEDE OTIĆI U PORAZ BEZ boda je poput zraka, bez istaknute cijene, a
SUVIŠNOG ZAŠTO vrijednost joj je neprocjenjiva. RTV BiH – izraz “ethnic
Još nema struje. Otići ću do Krivaje ili cleansing”. Prevedeno je na
na koš. Dino K. s Karagina Polja, sada u DOVOLJAN JE BIO SAMO JEDAN NJEN
izbjeglištvu u Kalesiji, donio je obruč i tablu POGLED bosanski jezik kao “etničko
odnekud. Možemo igrati košarke. Doduše, Pega je suvereno vladao terenom. Znao čišćenje”. Neko je skovao
samo kada je dovoljno suho. Nema betona je proigrati, uvježbao je dvije-tri finte ispod
“ni za lijeka”. Kada bismo mogli “odrezati” koša, imao je odličan šut. Rođeni tricaš. Do- tamo na Zapadu tu jezičku
dio poligona u Olovu i prenijeti ga ovdje na voljno je bilo izvoditi lopte i mahati rukom sintagmu, tako dvosmislenu
slobodnu teritoriju, gdje je sigurno, gdje ne Dini ispred očiju. Vodimo. Rezultat je 16:8.
puca, gdje se nije na vidiku, na puškometu. Još pet koševa do pobjede. Oko igrališta po- i uvredljivu. Šta se to čisti
Težak je ovo teren. Dijelom iskrčena čela su se pojavljivati djeca, potom odrasliji. i ko se to čisti?!? Čisti se
šuma, nasuta tucanikom. Ustvari, trebao Došle su i djevojčice. U nekom momentu
je biti put, ali se iz nekog razloga odustalo, opazio sam Aneru. Bio je to okidač. Umjesto prljavština, nečistoća, korov...
tako da je i s jedne i s druge strane ta nedo- “uloge dodavača lopte”, namjerno sam Pegu
vršena cesta, koja ne vodi nigdje, prošire- pogodio u koljeno. Lopta se odbila, našav- Tako to radim kada sam nervozan”, ugrizoh
na kako bi se dobio kakav-takav polukrug. ši se meni u rukama, šutirao sam i pogodio. se za jezik i stidljivo je pogledah... Osjetih
Čak su sitnom pilotom iscrtani linija 6,25 Suigrač me samo čudno pogledao. Pokušao da sam pocrvenio u licu. “Čega se još sjećaš
m i aut-linije. Na selima se uglavnom igra sam to ponovo napraviti i sljedeći put, ali je što sam još mogao reći a da zvuči glupavo”,
fudbal. Nas nekoliko koji smo rasli u Olo- lopta završila kod Dine, koji je dodao Jasku, upitah. Pričao si o... Jesam trebala ponijeti
vu, ondje gdje ima zgrada, betona, odrasta- a Jasko ju je potom ubacio u koš, izvan linije diktafon?”, reče Anera. “Ti to mene zezaš,
li smo uz košarkaške table i obruče. Živjelo 6,25 m. Potom su uslijedila tri-četiri vezana a”, upitah je. “Malo. Nego trebam donijeti
se za utakmice reprezentacije, ali i klubova napada. Topila se naša prednost. Počeli smo banjske vode, hoćeš li sa mnom?”, upita me.
koji su tih godina osvajali evropske titule: i gubiti. Rezultat je glasio 20:17 u korist bra- Šetali smo prema banji, malom izvoru
“Jugoplastika”, “Partizan”, “Cibona”... Prije će Karagić. “I koji ti je klinac?! Samo trebaš termalne vode, možda nepuni kilometar od
svih sarajevska “Bosna”. Daidža je imao grb dodati loptu!”, prekoravao me je vidno ner- sela, u smjeru Soluna. Pričali smo ponovno
“Bosne” u autu. I sam je igrao košarku, na vozni Pega. Uspio je ubaciti trojku. Potom o svemu pomalo, razumjeli se i kad smo šu-
poziciji krila, u lokalnom timu dugo vremena. je bio izblokiran kod rezultata 20:19, lopta tjeli. Bjesnio je rat. Vojnici su prolazili ka
Na košarkaškom igralištu već su bili se odbila do mene. “Preuzeo sam odgovor- frontu. Pješice. Tek poneki noseći oružje.
Dino i njegov brat Jasmin. Došao je i Ner- nost”, napravio dvokorak i promašio! Dino Gledao sam Aneru i ona se ogledala u mojim
min zvani Pega, mladi košarkaš prijeratne je to znao iskoristiti za konačnih 21:19. očima... Sve je bilo nekako življe, toplije, in-
KK “Stupčanice”, kao i Sabahudin B. Igrali Na brežuljčiću iznad igrališta, nekoj teresantnije uz njen glas, njen topli pogled...
su basketa dva na dva, braća Karagić pro- vrsti tribine, kada su se svi razišli, ostala je Odvažio sam se i uhvatio je za ruku, u tre-
tiv Pege i Sabahudina. “A-aaaaaaaaaaaaaaa”, stajati Anera. “Ćao. Moram ti vratiti kasete. nutku dok smo skretali ka izvoru, kada sam
vrisnuo je Sabahudin nedugo nakon što su Nisam ih uspio preslušati. Nije bilo struje. bio siguran da nas niko neće vidjeti. Znojili
krenuli igrati. Pri jednom prodoru nez- No, svejedno, rekao sam da ću ih zadržati su mi se dlanovi, strujala je neka nova meni
godno je doskočio. Pao je na tlo i držao se dva-tri dana”, otpočeo sam razgovor. “I, Ku- dotad nepoznata energija kroz ruku... Činilo
za skočni zglob. Priletjeli su i ostali igra- koč, što ćemo sad”, upita me Anera. “Otkud se kad da ću poletjeti poput goluba, samo je
či. Skinuli su mu patiku, a potom čarapu s znaš da mi je košarkaški uzor Kukoč?”, od- bilo bitno i da je golubica tu...
desne noge. Već se stvorio otok. “Ne valja. govorih kontrapitanjem. “Hm, rekao si mi Rat, izbjeglištvo, stradanje, pomjeranje,
Morat ćeš hitno kući. Donijet ću ti elastični prošli put. Kukoč u košarci. Prosinečki u neimaština, neizvjesnost, sve je palo u drugi
zavoj. Sigurno ga Nerma negdje ima. Možeš fudbalu. Dvije sedmice”, reče Anera. “Ne plan, sve je bilo nevažno, nebitno i daleko,
li sam otići ili ti treba neko od nas?”, reče mogu se sjetiti o čemu smo razgovarali, osim dovoljan je bio samo jedan njen pogled i či-
Pega, kao najveći autoritet na terenu, neko da sam pričao i pričao... O svemu pomalo. tav svijet je bio moj. n

STAV 15/10/2021 59