Page 78 - STAV broj 345

KULTURA

Jedan od onih koji je udario čvrste godine Osmansko Carstvo je pretrpjelo
temelje naučnom izučavanju osmanske velike gubitke, pa je “bolesnik s Bos-
književnosti na engleskom jeziku jeste, fora” izgledao još iznemoglije. Zato
dakle, Elias John Wilkinson Gibb, rođen je, po vlastitom priznanju, Gibb oda-
3. juna 1857. u Glasgowu. Bio je sin je- brao osvajanje Konstantinopolja kao
dinac Jane Gilman i Eliasa Johna Gibba, sudbonosni trenutak u osmanskoj, ali
trgovca vinom, okolnost koja će, možda, i evropskoj historiji, nakon kojeg je
izazvati blagi osmijeh kod onih koji po- Carstvo raslo i njegova kozmopolitska
znaju značaj figure krčmarice/vinotočije kultura počela da cvjeta.
u divanskoj poeziji, ali na životopisnoj Dvije godine nakon izdavanja tog
mapi mladog Gibba ucrtane su stajale i prevoda, primljen je za člana “Royal
konkretnije skretnice koje će ga kasnije Asiatic Societyja” (Kraljevsko azijatsko
opredijeliti za istočni parnas. Naime, još društvo), najviše akademije u Velikoj
kao dječak, odrastajući u imućnoj poro- Britaniji i Irskoj za izučavanje “nauke,
dici s izvrsnim akademskim pedigreom književnosti i umjetnosti” Azije, a nešto
(jedan njegov stariji rođak bio je profe- kasnije i u francusku verziju iste. Tim
sor orijentalnih jezika na Univerzitetu putem uspostavio je mnoge korisne i
u Glasgowu), Gibb je, kao mnogi prije i drage veze sa savremenim orijentalisti-
poslije njega, ostao očaran maštovitošću ma, koje je često i nesebično ugošćavao u
i prostodušnom ljepotom priča iz Hilja- svom domu. Neki od njegovih najbližih
du i jedne noći. saradnika bili su James Woodhouse, autor
Kao mlad, razvio je i dar za učenje standardnog tursko-engleskog rječnika,
jezika, pa kada je jednom upisao studij i posebno Edward Granville Brown, ka-
matematike, nije mu trebalo dugo da sniji profesor arapskog na Cambridgeu i
promijeni taj za studij evropskih jezika, stručnjak za perzijsku kulturu.
francuskog, italijanskog i njemačkog. U to vrijeme Gibb se počinje više fo-
Kao rezultat tog ranog perioda nastao je Asaf mudrih vezira, pa ono izgubljeno i kusirati na osmansku poeziju, pa je tako
i njegov prevod jedne srednjovjekovne ne htijući začas sleti s hartije tražeći nešto 1882. izdao antologiju Osmanske poezije,
francuske priče, nakon čega se, ne zabo- našem svijetu bliže, i možda zato, niže. koju je posvetio Woodhouseu. Antologija
ravljajući nikad dječački zanos izmašta- Stoga, blago onim “starim ašicima” koji sadrži biografije važnijih osmanskih pje-
nim svijetom polumitskog Bagdada, u kroz kakofoniju i jeku minulih stoljeća i snika, što je ukazivalo na pravac u kojem
potpunosti posvetio jeziku halife Haruna dalje jasno čuju otužni zov naja. će ovaj marljivi orijentalista usmjeriti
er-Rešida i ostalih junaka Šeherzadinih. svoj rad. U naredne četiri godine objavit
Ali nije se samo zadržao na arapskom nego RANI RADOVI će jedan prevod Alija Aziza Krećanina
je savladao perzijski, te posebno i turski, Mladi ašik Gibb na univerzitetu je (u. 1798, osmanski ambasador u Pruskoj,
pribavivši tako sebi sva tri zlatna ključa proveo samo dvije godine (1873–1875), ukopan u Berlinu) i stanovitog Šejh-zadea.
visoke osmanske kulture na čiju je raz- nikada ne diplomiravši i tako svojim ra-
metljivu raskoš tadanje carstvo Osmano- dom u potpunosti personificirajući onaj LONDONSKE GODINE
vih potomaka samo moglo gledati suznim olinjali, zaboravljeni aksiom da je znanje S obzirom na to da je poticao iz imuć-
okom sina razmetnog. No, kako ćemo vi- bitnije od zvanja. Sa samo dvadeset i dvi- ne porodice, Gibb nikada nije morao da
djeti, Gibb je o tanzimatskoj i savremenoj je godine, Gibb je 1879. objavio svoj prvi brine o novcu. To mu je omogućilo ne-
turskoj književnosti imao često pozitiv- prevod s turskog. Bio je to jedan izvod iz ovisan i slobodan rad, tako da je vreme-
nija mišljenja nego o nekim refleksima historije Tadžu-t-tevarih Hodže Sadeddina nom sakupio nezanemarljivu biblioteku
klasične i postklasične osmanske poezije, (c. 1536–1599), učitelja sultana Murata III arapskih, perzijskih i turskih rukopisa,
i to iz razumljivih razloga. Zadržavaju- i kasnije šejhul-islama. Samo djelo pra- među kojima se nalazi nekoliko Mus-
ći puni imunitet jednog laika, primijetit ti historiju Osmanlija od osnivanja car- hafa, te Zafernama i Divan našeg Alaudi-
ćemo da se moderno oko brzo umori luta- stva do vladavine Selima I, ali Gibb je za na Sabita. Kontakti vrijednog Gibba se
jući svim tim beskrajnim baštama solufa, svoj prevod odabrao poglavlje o osvaja- nisu završavali sa sunarodnjacima sličnih
madeža, elifa, krčmi, harabata, sultano- nju Carigrada. Odabir nije bio slučajan. interesa, već je on razvio bliske kontak-
vih pohoda, lejli, medžnuna, rustema i kao U Rusko-turskom ratu od 1877. do 1878. te i prepisku s nekoliko turskih autora,
među kojima su bili Zija Paša (Abdulha-
mid Zijaeddin) i Namık Kemal, vodeći
Prvi tom velike Gibbove studije objavljen je 1900. godine. književnici Tanzimata i vođe prozapad-
Sadrži iscrpan uvod i fokusira se na prvi period osmanske nog mladoosmanskog pokreta. Posebno
je potonji od ove dvojice imao presudan
poezije (1300–1450). Zanimljivo, već na prvoj stranici, u utjecaj na Gibbovu kritičku evaluaciju i
predgovoru, Gibb spominje i jednog bošnjačkog književnika, promišljanje o osmanskoj književnosti.
Godine 1889. Gibb je ostavio svoje
čuvenog Muhameda Nerkesija iz Sarajeva, pozivajući se istraživačke papire na barem nekoliko
na njegovo poznato djelo “Hamsa” (“Petoknjižje”). Naime, dana i sretno stupio u brak s Idom W. E.
Rodriguez, nakon čega se sa svojom iza-
postavljajući tezu da je osmanska proza manje razvijena od branicom preselio u London, gdje će živje-
poezije i da u klasičnom dobu i proza slijedi pravila i duh ti do kraja života. Tu je upoznao turskog
pjesnika i dramaturga Abdulhaka Hamida
poezije, navodi upravo kao primjer “Hamsu” našeg pjesnika. Tarhana, čiji je rad mnogo cijenio, kako

78 15/10/2021 STAV