Page 75 - STAV broj 345
P. 75

otkrila taj svoj talenat. Hafiz Zilko je osoba
                                            kojoj nema ravne. On s bijelom kredom na
                                            zelenoj tabli, bez prethodno pripremljenih
                                            skica, ispisuje ajete. On ne da piše, ne da
                                            slika, on  naprosto – veze. Ono što je zami-
                                            slio u glavi direktno prenosi na tablu. To
                                            me je fasciniralo. Na njegovim časovima
                                            sam voljela sjediti u zadnjoj klupi da, što
                                            bi se reklo – iz ptičije perspektive, gledam i
                                            snimam, te da pokušam prenijeti na papir.
                                            Desilo se jednom da je hafiz napisao ime-
                                            na Allah, dž. š., i Muhamed, a. s., i ja sam
                                            to prenijela na papir. Kad je, potom, došao
                                            hafiz Zilko do mene, rekao mi je: ‘Dijete,
                                            gdje si se do sada krila?’ Poslije toga sam
                                            imala veliku podršku od njega i direktora
                                            Medrese Džemala ef. Salihspahića. On je
                                            uvijek bio uz hafiza Zilku i uz njega me mo-
                                            tivisao i davao mi neke poklone, zahvalnice.
                                            Još uvijek čuvam jednu uspomenu koju mi
                                            je potpisao Džemal  ef. Salihspahić onim
                                            svojim krasnopisom. To je u mojoj arhivi. I
                                            dok sam bila u nastavi, pokazivala sam mo-
                                            jim učenicima tehnike slikarstva i govori-
                                            la im koliko je značajno jedno umjetničko
                                            djelo, te da ono, kad bude starije, postaje još
                                            vrednije. Pokažem im neki rad iz sedmog
                                            razreda, oni se zamisle i kažu: ‘Nastavni-
                                            ce, kako ste mogli u tim godinama uraditi
                                            takav rad?’ Imala sam veliku podršku od
                                            hafiza Zilke i  direktora Džemala. Moji ro-
                                            ditelji su još uvijek bili u Njemačkoj”, priča
                                            Nermina Vehab-Đulović.
                                               Sama se, kaže, vratila s namjerom da u   Porodica Nermine Vehab-Đulović
                                            domovini završi srednju školu. Na polu-
                                            godišnjem raspustu u prvom razredu Me-  učenički dom, morala je biti podstanar
                                            drese jedan mjesec je provela kod roditelja   kod nekog od mještana Čajangrada i Gra-
                                            u Njemačkoj. “Za to vrijeme sam, u znak   čanice. Uprkos prvobitnim poteškoćama
                                            zahvalnosti direktoru Salihspahiću i hafizu   u snalaženju oko stanovanja, ona se vrlo
                                            Zilki, uradila tridesetak radova. Kad sam se   brzo privikla na nove uvjete života. I kad
                                            vratila, te radove sam pokazala hafizu Zilki.   je otišla na studij, a potom se zaposlila i ste-
                                            I on je bio oduševljen. Tada se rodila ideja   kla porodicu, često je posjećivala svog pro-
                                            za moju prvu izložbu kaligrafskih radova.   fesora šejha hafiza Zilku i Medresu: “Kad
                                            Na kraju prvog razreda Medrese, uz pomoć   god imam posjetu hafizu Zilki, svratim i u
                                            njih dvojice, napravila sam prvu samostalnu   Medresu da vidim šta se kod njih dešava.
                                            izložbu kaligrafskih radova. Izložba je bila   Nekako, kad god dođem, ugledam nešto
                                            u Visokom, a Medresa je bila pokrovitelj.   novo što su uradili.”
                                            Hafiz Zilko je bio sedep da se ozbiljno poč-  Osvrnula se i na svoj upis na Akademi-
                                            nem baviti kaligrafijom. Primijetio je moj   ju likovnih umjetnosti u Sarajevu. “Aka-
                                            talent, ali talent nije dovoljan. Uporan rad,   demiju sam upisala preko noći. Budući
                                            savjeti, motivacija i, naravno, samo usvaja-  da nisam slikala likove, tražila sam smjer
                                            nje znanja odlike su koje mi je hafiz Zilko   gdje ću se najmanje s tim susretati. Šefica
                                            ugrađivao. Sretna sam što sam imala pri-  studentske službe mi je rekla da je to što
                                            liku biti učenica ovom vrsnom profesoru   tražim nastavnički odsjek. Krenula sam s
                                            i sjajnom pedagogu. Naravno da sam u ka-  čistim nijetom jer sam znala da mi je po-
                                            ligrafiji od njega uzela korijen, tako da sve   trebna diploma. Božijom voljom, upisala
                                            što su grane i plodovi iz tog korijena jeste   sam Akademiju i bila, da se ne shvati ne-
                                            uozbiljenje životnog puta u kaligrafiji, ko-  skromno, jedan od uspješnijih studenata.
                                            joj sam se kasnije, eto, i životno posvetila”,   Na trećoj godini fakulteta imala sam svoju
                                            objašnjava Nermina Vehab-Đulović.  drugu samostalnu izložbu u hanikahu Gazi
                                                                               Husrev-begove medrese. Pokrovitelj je bio
                                            NA AKADEMIJI LIKOVNIH UMJETNOSTI   Rijaset Islamske zajednice u BiH. Bila je
                                            ZAVRŠILA NASTAVNIČKI ODSJEK        to veoma uspješna izložba. Na trećoj godi-
                                               Nermina je bila učenica šeste generaci-  ni smo se trebali opredijeliti u kom pravcu
                                            je učenika Medrese. Dok se nije napravio   ćemo nastaviti školovanje. Budući da mi


                                                                                                   STAV 15/10/2021 75
   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80