Page 72 - STAV broj 345
P. 72
KULTURA
obalu kako bi se moglo pristupiti nje- lijep nagovještaj. Sad ja sebi tumačim ahbaba – mislim ja – ne zna za ovo moje
noj popravci. A evo mog slučaja: Mož- to – elhamdulillah, izgleda da sam blizu razmišljanje u sebi. A Hadži Hafiz kad je
da u nekih prvih pet-šest mjeseci da se bisera! (Jer kaže, zaronit ćemo!) Dola- čuo taj san, ovako mi odgovara: “Da nije
to desilo kada sam počeo dolaziti kod zim na sijelo kod Hadži Hafiza, svi smo malo rano?” Ja znam šta mi je odgovorio,
Hadži Hafiza. Vidim na snu, on me po- bili prisutni. Kažem mu: “Hadži Hafi- nisam ovo nikada pričao ahbabima, a on
vede i dovede do mora. Pusto je, vidi se ze, ispričao bih Vam jedan san.” Kaže: mi odgovara tako. Allah mu je dao uvid u
samo more i pusta plaža. Kaže mi: “Sad “Bujrum!” Sad ja kazujem taj san, a kod moj hal. Dakle, ima i ova poruka u ovo-
ćemo zaroniti!” I tu se završava san. Ja mene je ovakav jedan zaključak – divno me bušenju lađe: Mlad čovjek, pun elana,
se probudio, drago mi; vidim u ovome je ovo, blizu sam! Niko od njih, od mojih volio bi brzo izletjeti na pučinu – tamo, a
onda, milošću Allahovom, preko ovakvih
robova budemo zaustavljeni. I onda on
napravi tu malu rupu, to prividno ošteće-
nje, kao što je ovdje meni rečeno, da nije
malo rano? Te su riječi probušile tu lađu,
a značile su: polahko! I onda te sačuva;
a mogao bi tako izaći na to more i biti kô
od šale potopljen, kao što možemo to da
vidimo u svakodnevnom životu. Ta jed-
na gorljivost koju proizvede trenutačni
hal, izvede čovjeka na taj put sa željom
da što prije dođe do cilja. A nespreman
je, a usamljen je, a umišljen je...
Hadisi-šerif: Allahumme zidni tehaj-
juren – Allahu moj, povećaj moju zanese-
nost prema Tebi!/
Zašto u ovaj govor uronismo,
pa od hikaje hikaja postasmo?
/Pričajući priče, mi (ja) smo priča po-
stali! Ovaj bejt, s narednim koji će doći,
kao da hoće da nam kaže: Nemoj uzimati
da je ovo prazna priča, ovo što slušaš i što
ti govorim. Ovo ima itekakvu snagu za
tebe! Džunejd je upitan: “Kakva je korist
od ovih hikaja i predaja?” Odgovorio je:
“Njihove riječi su jedna od vojski Milo-
stivog. Posredstvom njih, snaži srce posr-
nulog murida, nalazeći pomoć u njima.”/
Ja sam nepostojanje i priča postao
u jecanju,
da bi promjenu izazvao u sadžidima!
Ova riječ sadžidin uzeta je iz sure Eš-
Šu’ara’, ajeti 217-220: I pouzdaj se u Sil-
noga i Milostivoga, koji te vidi kada ustaneš
da s ostalima molitvu obaviš (koji vidi tvoje
pregibanje, među onima koji sedždu čine) jer
On, doista, sve čuje i sve zna.
Ovim bejtom nam hz. Mevlana kaže:
Pričajući vam ove priče, mene nestaje; ja
tonem i gubim se u zanosu, u jecanju i
plaču, obraćajući se Allahu, dželle šanuhu,
da bih našao mira i utjehe među onima
koji zikir čine i na sedždu padaju.
Da navedemo još jedan ajeti-kerim:
A sve ove vijesti koje ti o pojedinim doga-
đajima o poslanicima kazujemo zato su da
njima srce tvoje učvrstimo. I u ovima došla
ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opo-
mena.(Hud, 120)
Ovo nije priča pred čovjekom
djelatnikom.
Ovo je opis hala i prisustva Jari Gara.
Jari Gar je drug iz pećine, to je na
perzijskom jeziku hz. Ebu Bekr Es-Si-
dik (r. a.), koji je u vrijeme Hidžre bio s
72 15/10/2021 STAV
