Page 69 - STAV broj 345
P. 69

imenova buljuk-bašom. Pedeset nared-
          nih godina, sve dok osmanska vojska ne
          bi poražena pod Bečom, Mujo Hrnjica is-
          punjavao je revnosno svoj zadatak i sva-
          kog časa upadao sa svojim jurišnicima u
          dubinu kršćanskih teritorija, do Karlov-
          ca, do Siska, do Zagreba, a po pjesmi i do
          Zadra i Šibenika. Robio je, palio i otimao
          djevojke i silno zgrnuo bogatstvo. Nikad
          za njega nisi bio siguran gdje je – u stvar-
          nosti ili u epskoj pjesmi.
            Druga verzija kaže da je sam bosanski
          paša dojahao lično iz Banje Luke i doveo
          sa sobom Muju Hrnjicu i proglasio ga bu-
          ljuk-bašom nad krajiškim stražarima. Tako
          je i u pjesmi opjevano. Mujo Hrnjica, na-
          ime, bio je takva poštenjačina da nikako   KRAJIŠKA ČETOVANJA        I Mujin najmlađi brat Omer
          nije mogao gledati nepravdu. Tako je jed-  Nije Mujo Hrnjica bio samo hrabar.
          nom naišao pored nekog dućana i začuo   Uz volovsku snagu, krasiše ga i pamet,  pogibe u busiji. Njega kod
          pomagljevinu. Kao i svaki pravi pravednik,   mudrost i lukavstvo. Tako je on jednom,   koreničkog vrela ustrijeli
          ušao je unutra da vidi ko to tako žalovito   kazuje pjesma, ovdje na kladuškom gradu
          vapi pomoć. Zatekao je ondje nekakvog   sjedio s prijateljem Ramom Kovačevićem.  harambaša Stojan, a Halil
          silnog harambašu koji je oteo od dućan-  Kad, evo ti glasnika s knjigom. U njoj   pogibe za bune pod Banjom
          džije svu robu i nije je htio platiti, već su   ban Zrinović prosi njegovu sestru Hajri-
          njegovi jarani iznosili robu kroz magazu   ju za svog sina Matiju. Ramo Kovačević,  Lukom skupa s još jednim
          u drugi sokak i tovarili na kola. Mujo se   prijek junak, ali ne baš izuzetne pameti,   krajiškim junakom – Talom
          tad dohvati mača i potrča prema njima i   odmah skoči i uhvati se za jatagan i poče
          utrča u legendu. Naravno, za takav doga-  da psuje na sve strane. Možda bi u svom  Ličaninom. Pod kladuškim
          đaj, u kojem je jedan junak, sam, časkom   bijesu nahrnuo i na nedužnog glasnika da   gradom, kazuje se, sahranjena
          potamanio harambašu i njegovih pet, se-  ga Mujo ne smiri jednim potezom ruke.
          dam, trinaest pobratima ubrzo je čula ci-  Odmah je on shvatio da ne može biti da  je njihova mati, u turbetu u
          jela Banja Luka. A kada je glas došao do   kaurin ište muslimanku, osim ako nije
          beglerbega bosanskog, on odmah naredi   kakva prevara. Otpovrne on banu knjigu   kojem možda leži i Omer, a
          da mu dovedu tog junaka jer baš takav mu   da je voljan da postanu prijatelji u ovoj   možda i još neki od Mujine
          treba u Krajini da stalno ulijeće u kaurske   poštenoj Krajini. Poruči mu da dođe i
          zemlje i nikad im ne da mira.     da povede i banicu i kćer Ružu. I dok je   braće – imao ih je sedmericu.
            Ali postoji i još jedna priča, malo prize-  glasnik nestajao prema Maljevcu, Mujo
          mnija i možda bliža istini. Ona se oslanja   je već slao drugog u Liku Mustaj-begu,   tada izgledalo: “Stari grad u Velikoj Kla-
          i na historijske događaje i tako crpi svoju   svom zaštitniku, od kojeg ište da po svim   duši osovio se na 219 met. visokoj glavi-
          vjerodostojnost. Naime, godine 1636. po-  prolazima i klancima postavi straže. Tako   ci, koju s traga prama zapadu nadvisuje
          buni se Krajina. Diže se sve što je moglo   ih uhvati žive, ali srce mu smekša sestra   Keserovo brdo. Starinski kaldrmani put
          nositi oružje i udari na Banju Luku. Op-  Hajrija, koja nije mogla podnijeti da ona   ide do grada s iztočne strane, a mimo
          koliše pašine dvore i popališe ih i opljač-  bude povod tolikim smrtima i Mujo ih   vrela Hrnjičina, koje izvire iz same peći-
          kaše i orobiše mu harem i bi, onako ljuti,   dade u otkup s halalom.  ne i ima mnogo bistre i vrlo tečne vode.
          i njega bi smaknuli da nije uspio umaći   Na kraju, ne pogibe Mujo od nepri-  Blizu Hrnjičinog bunara, izpod gradsko-
          u zadnji čas. Kada su čuli da je u Bihaću,   jateljske ruke već ga ubi pobratim Meho   ga brda, ima uza stazu grob braće i roda
          okrenu se Krajišnici nazad i eto ih ovamo   Katarica. Samo je on znao tajnu da ne bije   Hrnjičina sa turbetom, a do groba stoji
          na Unu. I svašta bi bilo, a paša sigurno ne   Muju olovo, već zrno saliveno od zlata.   turska bogomolja od pletera. Brdo, na
          bi izvukao živu glavu da u njegovu odbra-  Sastavi mu zasjedu na Petrovoj gori i ubi   kojem je grad Kladuški, obtočeno je po-
          nu ne stade silni junak s Udbine Mustafa   ga na pravdi Boga. Kažu da je cijela pla-  tokom Grabarskom, koja pod gradom na
          Turčalović, sestrić Hurem-bega Kozlice.   nina odjeknula kada je Mujo pao. Posli-  iztočnoj strani utječe u Kladušnicu. Na
          Naravno, o izdaji nikako nije moglo biti   je ga nije dala, već ga sahraniše gore, da   Grabarskoj su i sada dva mlina, a nekoć
          riječi jer Mustafa Turčalović tada još nije   otuda do Sudnjeg dana gleda Kladušu i   je tu bila kamena stupa, u kojoj je Mujo
          bio Krajišnik, ni Kladuščanin ni Mujo   šta se zbiva u Krajini.      Hrnjica barut tukao. Na Hrnjicu sjeća i
          Hrnjica. Postat će on sve to nakon tog   I Mujin najmlađi brat Omer pogibe u   jedna ovelika ploča pod gradskim brdom
          događaja. Pet godina poslije, kao najdo-  busiji. Njega kod koreničkog vrela ustrijeli   sa nekakovimi znakovi, o kojih kažu, da
          sljednija potvrda postojanja historijske lič-  harambaša Stojan, a Halil pogibe za bune   potječu od potkove Mujina konja i od
          nosti po kojoj je nastala ona epska, izranja   pod Banjom Lukom skupa s još jednim   njegova koplja.”
          Mujo Hrnjica u izvještaju svog najljućeg   krajiškim junakom – Talom Ličaninom.   Zahvaljujući ratničkom duhu Hrnji-
          neprijatelja Vuka Frankopana. Dvadese-  Pod kladuškim gradom, kazuje se, sahra-  ca, koji su skoro dva stoljeća u životu odr-
          tog augusta 1641. piše Vuk Frankopan, a   njena je njihova mati, u turbetu u kojem   žavali bezi Beširevići, Velika Kladuša se
          333 godine kasnije prenosi Anđelko Mi-  možda leži i Omer, a možda i još neki od   u gusto pisanu knjigu bosanske historije
          jatović u knjizi Uskoci i krajišnici, kako im   Mujine braće – imao ih je sedmericu.      upisuje kao grad koji se posljednji predao
          iz Kladuše, svojim smionim četovanjem,   Prije skoro stoljeće i po bio je u Kla-  za okupacije iz 1878. godine, četrnaest
          silne glavobolje zadaje Mustafa Kozličić.  duši Radoslav Lopašić i evo kako je sve   dana nakon ostalih.    n


                                                                                                   STAV 15/10/2021 69
   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74